Samsonight
Elita
- Poruka
- 15.657
Bavimo se pitanjima slobode u vezama i braku već dugo.
U nekim vezama i brakovima-ljudi zarobe i izgube sebe, a onda, ima i svetlih primera u kojima vidimo da-to jeste veza, to jeste brak, ali nijedna strana ne deluje potrošeno, ne deluje kao žrtva onog drugog, vode svoje živote, ostvaruju se, imaju odličan odnos i plus su ostali svoji, svako-respektivno.
Ne verujem da ima iko da planira ovde da živi 90, 100, pa i više godina, a da se ogradio od pronalaženja svoje srodne duše.
U čemu je problem?
Tinejdžerske, bajkovite i romantične ljubavi koje znam i viđam-dale su ljude koji danas ne mogu da podnesu jedno drugo. Kivni su, svako pati za nečim propuštenim umesto što su jedno u drugo gledali kao u Boga sve te godine zabavljanja.
Kao, sve se to menja kad se stupi u brak. Sve se to menja kad se dobiju deca. Sve se to menja kad... bla, bla, bla!
Veze ne uspevaju, brakovi pucaju...
Gde smo ispustili tu nit da kad se volimo, mi treba jedni drugima da ostavljamo-ne konfiskujemo slobodu?
Da se uporedo razvijamo...
Da li je moguće da se mnogo brakova sklapa tek iz iluzije da je neko nešto, a onda se na težak način u zajedničkom životu uvidi i shvati da to uopšte nije to?
U nekim vezama i brakovima-ljudi zarobe i izgube sebe, a onda, ima i svetlih primera u kojima vidimo da-to jeste veza, to jeste brak, ali nijedna strana ne deluje potrošeno, ne deluje kao žrtva onog drugog, vode svoje živote, ostvaruju se, imaju odličan odnos i plus su ostali svoji, svako-respektivno.
Ne verujem da ima iko da planira ovde da živi 90, 100, pa i više godina, a da se ogradio od pronalaženja svoje srodne duše.
U čemu je problem?
Tinejdžerske, bajkovite i romantične ljubavi koje znam i viđam-dale su ljude koji danas ne mogu da podnesu jedno drugo. Kivni su, svako pati za nečim propuštenim umesto što su jedno u drugo gledali kao u Boga sve te godine zabavljanja.
Kao, sve se to menja kad se stupi u brak. Sve se to menja kad se dobiju deca. Sve se to menja kad... bla, bla, bla!
Veze ne uspevaju, brakovi pucaju...
Gde smo ispustili tu nit da kad se volimo, mi treba jedni drugima da ostavljamo-ne konfiskujemo slobodu?
Da se uporedo razvijamo...
Da li je moguće da se mnogo brakova sklapa tek iz iluzije da je neko nešto, a onda se na težak način u zajedničkom životu uvidi i shvati da to uopšte nije to?