NEDELJA
Pišem ovo kasno uveče…..kada sam sama sa sobom…..kada se sve oko mene utiša…da zapišem I ovaj dan jer je vredan.
A kakav je….nasmejan, sretan, lajav I radan….i prilično glasan hahaha …. i jedan od retkih kada smo svi kući I Malena je tu….sva moja sadašnja deca na okupu. Zaboravili smo kako izgleda imati u kući četrnaestogodišnjakinju koja samo pita, pita….hahahaha Najdraže mi je što je totalno opuštena…..kao da je oduvek tu….i nekako….duša mi je puna a vidim I Maci….samo se smeška. Pitala ga je “šta ti je to na jagodicama”…..”Nekoliko dlake koje ne brijem” odgovara moj zbunjeni čovek kome je trebalo par sekundi da shvati pitanje…..toliko toga u tom pitanju….toliko drugih pitanja…..
Cic je propitivala o prijateljima…ko su, da li problematični, gde odlaze, da li piju, da li se drogiraju…..ume ova moja da bude baš naporna…..kad voli nema granice njenoj brižnosti. A veliki brat….hahahaha kao nadzorni organ…..on je umereniji od Cic ali na pitanja o motorima spremno odgovara I stalno šalom ispravlja sestrina stroga pitanja. Ona kao I uvek odgovara da mora da zna da ne brine…..genetika je čudo hahaha
Nedelja je čudan dan…..možda se meni samo tako čini jer imamo samo jednu takvu u mesec dana. Svakog meseca po jedna cela I po jedna polovična. Zato je tako vredna…..retke stvari su I vredne ali samo ako umete da vidite njihovu vrednost ili da im darujete sopstvenu. Za mene je posebna…..a prelepa ako deca ne odskitaju…mada snadjemo se nas dvoje matorih I kada ostanemo sami u kući hahahaha. Mnogo stvari zajedno uradjenih, razgovor koji nije preko mobilnog …mnogo dovikivanja kroz kuću I dvorište..smeh, šale I prepucavanja…ispijene kafe …lajanje….kuvanje…. šetnja …neko dodje….I još ako je lepo vreme pa smo I u dvorištu kao danas…raj...doduše bučan ali ipak naš raj.
Da li čovek može da se umori od lepote? Može……ja sam mrtva umorna.
Da…..nedelja je samo običan dan…..mi je činimo posebnom…..ona liči na nas, kao uostalom i svi dani.