Svaka čast Ascaso održao si mu lekciju za katalaksiju. Podržavati ovakve stvari nije baš ... hm ... zdravo.
Slažem se sa tobom da je participativna ekonomija ono što treba da zameni kapitalizam. Naravno tu se besplatno školstvo i ove stvari podrazumevaju. Pusti ovo za Pol Pota, oni koji podržavaju neoliberalni kapitalizam na sve načine pokušavaju da diskredituju moguće alternative kapitalizmu pa stalno pominju SSSR, Kinu, Kubu i slične gluposti.
Tekstovi o parekonu se mogu naći na Znet sajtu link je:
http://www.zmag.org/parecon/indexnew.htm
i knjiga u html formatu koju je napisao Majkl Albert – Parecon Life after capitalism link:
http://www.zmag.org/books/pareconv/parefinal.htm
slažem se sa ovim da kapitalizam čoveku nanosi kako fizičku, tako i, što je još gore, štetu njegovoj psihi, životnoj sredini gde ćete više razloga za njegovo odbacivanje na ,,đubrište istorije''.
I jako je dobro što je u akademskim krugovima, prevashodno ljudi okupljeni oko Z magazina, krenulo da se ozbiljno razvija teorija o Participativnoj ekonomiji.
PAC-PAC Bakunjin i Pasic se nikada nisu ni sreli. Postaviću ti citat iz knjige Latinke Perović, "Srpsko-ruske revolucionarne veze - prilozi za istoriju narodnjaštva u Srbiji"
"Razumevanje ruskog revolucionarnog narodnjaštva kao složene ideološke strukture bitna je pretpostavka određenja sadržaja i obima rusko-srpskih veza koje su uspostavljene u Cirihu krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina XIX veka. Međutim, dosadašnjim istraživanjima tih veza nedostajala je upravo ova pretpostavka. Otuda su, naročito u teorijskom smislu, i bile moguće improvizacije. Ali, nije se mnogo polagalo ni na empirijska istraživanja, pa su se legende lako podizale na nivo istorijskih istina. Za ovo drugo naročito je karakteristična intepretacija odnosa Nikole Pašića i teoretičara ruskog anarhizma M. A. Bakunjina. Na relativno bogatom materijalu moguće je dosta precizno utvrditi istinu o tom odnosu. Tek kada se to učini, treba potražiti odgovor na pitanje: kako je nastala i čemu je imala da posluži legenda o poznanstvu, susretima i razgovorima između Pašića i Bakunjina."
"Legenda o odnosu Pašić-Bakunjin projektovala je poznog Pašića na ranog Pašića: ona je i proizilazila iz kulta i doprinosila učvršćivanju kulta. Lično poznanstvo Pašića i Bakunjina bilo je potrebno mitotvorcima da bi istakli veličinu Pašića kao nacionalnog revolucionara. Po njima, Pašić je, još u mladosti, sa skepsom gledao na socijalnu revoluciju. Već tada, davao je primat borbi za nacionalno oslobođenje i ujedinjene, koju je, konačno, i doveo uspešno do kraja. Da bi istakli dalekovidost Pašića, mitotvorci su tvrdili da Bakunjin nije uticao na njega. U isto vreme, da bi podvukli značaj Pašićeve evolucije, odnosno njegov prekid sa revolucionarnom u korist pravoslavne Rusije, insistirali su na tom uticaju. Tako su, na dva razna načina, dokazivali isto: da je Pašić, oduvek, bio samo nacionalist."
Eremita – jeste u pravu si za to. Đinđić je pre nego što su došli na vlast obećao da će svi dobiti podjednak broj akcija bez obzira gde rade, ili su radili. Ali kao što znamo od toga ne beše ništa. Zaboravili se od silne opijenosti vlašću.