- Poruka
- 92.500
Ovo je intervju sa svetski poznatom fotografkinjom Leticijom Bataljom
koja je život provela slikajući dela mafije u svom rodnom Palermu..
Nije se plašila..fotografisala je..dokumentovala je.
Mara Sartore
Battaglia Letizia
M.S
Prošlog novembra otvorili ste Međunarodni fotografski centar Cantieri Culturali alla Zisa.
Kako je nastala ideja? Da li je postojala aktivna saradnja sa gradskim institucijama?
B.L
Uvek sam volela da radim sa drugima, posebno sa ženama. Fotograf obično radi sam, ali ja sam
uvek radila u grupi ljudi. Oduvek sam sanjala i zamišljala da imam prostor posvećen fotografiji
koji će ceniti i uzeti u obzir ne samo talente Sicilijanaca, već i one iz drugih krajeva. Počela sam
već 1978. godine otvaranjem prve galerije fotografija na jugu ispod Rima. U inostranstvo sam
uvek gledala sa radoznalošću, ali nikada sa osećajem inferiornosti. Pre sedam godina otišla sam
kod svog voljenog gradonačelnika Leoluke Orlanda, razgovarala sam sa njim o svojoj ideji da
otvorim Centar za fotografiju i on je rekao „u redu, hajde da to uradimo“. Nakon njegovog pristanka,
saopštila sam vest štampi; neki ljudi su otišli kod gradonačelnika , izjavljujući: „zašto to može ona,
a ne mi?“.
Posle ovih protesta, stvar je stala, možda zato što Orlando nije želeo da bude nepravedan. Konačno,
posle sedam godina, uspeli smo da besplatno i uz podršku opštine otvorimo Međunarodni fotografski
centar u paviljonu Cantieri Culturali alla Zisa, koji je obnovila arhitekta i univerzitetska profesorka
Jolanda Lima.
koja je život provela slikajući dela mafije u svom rodnom Palermu..
Nije se plašila..fotografisala je..dokumentovala je.
Mara Sartore
Battaglia Letizia
M.S
Prošlog novembra otvorili ste Međunarodni fotografski centar Cantieri Culturali alla Zisa.
Kako je nastala ideja? Da li je postojala aktivna saradnja sa gradskim institucijama?
B.L
Uvek sam volela da radim sa drugima, posebno sa ženama. Fotograf obično radi sam, ali ja sam
uvek radila u grupi ljudi. Oduvek sam sanjala i zamišljala da imam prostor posvećen fotografiji
koji će ceniti i uzeti u obzir ne samo talente Sicilijanaca, već i one iz drugih krajeva. Počela sam
već 1978. godine otvaranjem prve galerije fotografija na jugu ispod Rima. U inostranstvo sam
uvek gledala sa radoznalošću, ali nikada sa osećajem inferiornosti. Pre sedam godina otišla sam
kod svog voljenog gradonačelnika Leoluke Orlanda, razgovarala sam sa njim o svojoj ideji da
otvorim Centar za fotografiju i on je rekao „u redu, hajde da to uradimo“. Nakon njegovog pristanka,
saopštila sam vest štampi; neki ljudi su otišli kod gradonačelnika , izjavljujući: „zašto to može ona,
a ne mi?“.
Posle ovih protesta, stvar je stala, možda zato što Orlando nije želeo da bude nepravedan. Konačno,
posle sedam godina, uspeli smo da besplatno i uz podršku opštine otvorimo Međunarodni fotografski
centar u paviljonu Cantieri Culturali alla Zisa, koji je obnovila arhitekta i univerzitetska profesorka
Jolanda Lima.