Letizia Battaglia - Mafija u crno belom

Poli46

Stara legenda
VIP
Poruka
92.500
Ovo je intervju sa svetski poznatom fotografkinjom Leticijom Bataljom
koja je život provela slikajući dela mafije u svom rodnom Palermu..
Nije se plašila..fotografisala je..dokumentovala je.
716U1YPE9nL.jpg


Mara Sartore
Battaglia Letizia

M.S
Prošlog novembra otvorili ste Međunarodni fotografski centar Cantieri Culturali alla Zisa.
Kako je nastala ideja? Da li je postojala aktivna saradnja sa gradskim institucijama?

B.L

Uvek sam volela da radim sa drugima, posebno sa ženama. Fotograf obično radi sam, ali ja sam
uvek radila u grupi ljudi. Oduvek sam sanjala i zamišljala da imam prostor posvećen fotografiji
koji će ceniti i uzeti u obzir ne samo talente Sicilijanaca, već i one iz drugih krajeva. Počela sam
već 1978. godine otvaranjem prve galerije fotografija na jugu ispod Rima. U inostranstvo sam
uvek gledala sa radoznalošću, ali nikada sa osećajem inferiornosti. Pre sedam godina otišla sam
kod svog voljenog gradonačelnika Leoluke Orlanda, razgovarala sam sa njim o svojoj ideji da
otvorim Centar za fotografiju i on je rekao „u redu, hajde da to uradimo“. Nakon njegovog pristanka,
saopštila sam vest štampi; neki ljudi su otišli kod gradonačelnika , izjavljujući: „zašto to može ona,
a ne mi?“.
Letizia-Battaglia-27.jpg

Posle ovih protesta, stvar je stala, možda zato što Orlando nije želeo da bude nepravedan. Konačno,
posle sedam godina, uspeli smo da besplatno i uz podršku opštine otvorimo Međunarodni fotografski
centar u paviljonu Cantieri Culturali alla Zisa, koji je obnovila arhitekta i univerzitetska profesorka
Jolanda Lima.
 
H0484-L130541529.jpg

M.S

Palermo je ove godine proglašen za „prestonicu italijanske kulture“, a grad je domaćin Manifeste12. Koliko vrede ove inicijative u oživljavanju grada na lokalnom i međunarodnom nivou? Kako se Palermo promenio poslednjih godina?

L.B

Mi samo nastavljamo na način na koji smo uvek radili, ne radimo drugačije samo zato što je Palermo ove godine „prestonica kulture“. Grad se, međutim, ponovo probudio, restorani su
bolje opremljeni, pansioni se pojavljuju svuda i cene rastu, turista je sve više (nije da su turisti panaceja, ali ako treba da stignu, onda su dobrodošli). Centar za fotografiju je rođen da
obogati naše živote i pomaže nam da rastemo. Palermo „Kulturna prestonica” je zanimljiva
iako ima mnogo problema, mi smo i „prestonica” koja prima imigrante, imamo veliko poštovanje
i nismo rasisti. Na temu migracija, Giovanna Calvenzi, supruga Gabriele Basilico, radila je u
Centru besplatno cijelu godinu na izložbi pod nazivom “Io sono persona” (Ja sam osoba) 34 italijanska fotografa koji su napravili fotografske projekte na ovu temu . Naziv „Ja sam osoba“
potiče od citata našeg gradonačelnika u lokalnim novinama koji je izjavio da je Palermo grad dobrodošlice i da svako ko stigne u Palermo postaje Palermitano.

8397228075_615c19f72e_b.jpg

Letizia Battaglia
 
04_MAXXI_LetiziaBattaglia_PerPuraPassione_phMusacchioIanniello.jpg

M.S
Vaša fotografija je uvek bila usko povezana sa vašom borbom za opstanak, dokumentujući i osuđujući apsurd mafije. Vaše umetničko istraživanje, potraga za lepotom među užasima
mafije je vaše sredstvo otpora. Počeli ste kao reporter skoro sa četrdeset godina, postavši
hrabri svedok italijanske istorije. Možete li nam reći o svom putu kao fotografu?

L.B

Nisam fotograf, ali sam uvek slikala, bila sam u pozorištu, volontirala, imala sam tri ćerke,
bila sam zaljubljena, ali ne želim da se etiketiram kao fotograf. Živela sam sa fotografijom,
sa Centrom, sa časopisom Mezzocielo, koji su dizajnirale i uređivale samo žene.
Uvek sam koristila ono što sam imala. Četrdeset godina mi se dešavalo da fotografišem,
koristila sam to i kao sredstvo za osudu onoga što se dešavalo u Palermu, ali i jednostavno
da se izrazim.
H3855-L115567556.jpg
 
103859-Letizia_Battaglia_rielaborazioni_low.jpg

M.S
Odakle ova posvećenost?

L.B

Kao dete sam želela da budem pisac, onda sam se sa šesnaest godina udala za bežanje od ljubomornog oca i upala sam u brak u kome on ništa nije razumeo o meni. Želela sam da učim
dok imam ćerke, uvek sam se povlačio i ostajao odvojen od društvenih normi. U jednom trenutku, kada su moje ćerke porasle, predstavila sam se listu L’Ora kao novinarka. Bio je avgust, svi
novinari su bili na odmoru i bila je potrebna pomoć i ja sam dočekala. Tako sam počela
da pišem svoje prve članke.

letizia-battaglia-anthology-02-1040x440.jpg

Posle divne sesije psihoanalize koja mi je pomogla da napustim muža, otišla sam u Milano da ponudim svoje članke milanskim novinama. Tamo su me zamolili da stvari dam sa fotografijama,
pa mi je prijatelj dao fotoaparat. Imao sam trideset sedam godina. Počela sam da radim da bih se osamostalila jer sam odbila finansijsku pomoć svog muža. Nisam htela više da imam posla s njim, nisam htela da budem čuvana žena. U Milanu sam našla prostor, našla sam grad koji nudi mogućnosti. Posle nekog vremena novine L’Ora su me pozvale nazad u Palermo da tamo
usmerim fotografski tim.
 
shooting-the-mafia-doc-about-italian-photographer-letizia-battaglia-exibart-street-photography...jpg

Vratila sam se u Palermo da radim kao fotograf, ali ovaj posao je postao sve veći zadatak, jer sam počela kada su ludi, pohlepni i krvavi Korleoneovi mafijaši pokrenuli rat mafije u Palermu da nas unište. Fotografisala sam da osuđujem, ali sa kamerom u ruci i ja sam mogla da se izrazim,
osećala sam se moćno i slobodno. Ono što sam želela da radim kao pisac, uradila sam kao fotograf. Ali nisam samo prijavila, kao žena uvek sam tražila lepotu, ljubav, slatkoću, nežnost.
A fotografisanje mafije trebalo je da prijavi sve što nas sprečava da budemo slatki i srećni…

6a00e55290e7c48833026be4261864200d-800wi.jpg
 
M.S
To su bile strašne godine, kako su prevaziđene?

L.B
Pre mesec dana konačno je izrečena primerna kazna u zatvoru Paljareli. Sud je osudio one predstavnike države koji su odmah nakon što su ubijeni Falkone i Borselino sklopili sporazume
sa mafijom. Mi smo čvrsto i energično podržali ovaj proces koji je hrabro i usamljeno sproveo
sudija Nino di Matteo između opšte ravnodušnosti i pretnji smrću. Sada konačno, posle mnogo godina, kazna proglašava da je ovaj pregovor bio izvršen
Letizia-Battaglia-19.jpg

M.S
U Palermu kažu da više ne plaćate novac za zaštitu (na italijanskom „pico”), da li je to tačno?

L.B
Plaćamo i dalje, svi plaćaju, ko kaže da ne radimo ili laže ili je „mafija“. Mafija je jača nego ikad, samo je drugačija. Sada funkcioniše u okviru ekonomskog i političkog sistema, a ne samo u Palermu.

13-Letizia-Battaglia-Il-Presidente-della-Regione-Siciliana-Piersanti-Mattarella-democristiano-...jpg

M.S
Posle krvavog perioda, na šta se koncentrisala vaša fotografija?

L.B
Uvek sam, čak i kada sam radila za list L’Ora, pronalazila vreme da fotografišem teme koje su
me zanimale i koje su bile van vesti: devojke, žene, poetski trenuci. Nakon nekoliko godina,
kada su mi svi tražili slike mafije, a ja sam bila obeležena svime što sam videla i fotografisala, počela sam da imam noćne more, da sanjam da palim svoje negative jer ih više nisam mogla
da podnesem. Nisam mogla da podnesem da se setim i vidim te slike, pobegla sam iz Palerma
i zatvorila se u kuću u Parizu na godinu dana.
 
Osećala sam se obeleženom, ali nisam mogla da spalim priču, nisam imla pravo da uništavam dokumente koji su trebalo da svedoče o istoriji Italije. Zato sam odlučila da veštački stavim svoj
život ispred ove fotografije ubijenih muškaraca ili „mafijaša“. Pomešala sam fotografije golih žena, cveća, devojčica sa onima iz vesti da bih ponovo stvorila novu sliku, pomerajući fokusnu tačku.
78f13a6942406b48dbbc5adbe2308008.jpg

Zatim sam kasnije napravila seriju fotografija koju sam nazvala „Nepobedivi“. Pitala sam se:
„Šta me je održalo, kako sam odolela toliko godina?“. Shvatila sam ko su stubovi koji su me
držali: Pazolini, Če Gevara, Ezra Paund, Pina Bauš su bili moji podsticaji. Još jedna moja
heroina je Roza Parks, mlada američka crna radnica. Jednog dana, idući na posao, ušla je u autobus i sela na mesto belaca. Belac ju je zamolio da ustane, ali je ona odbila. Belac je
pozvao policiju i sutradan sa Martinom Luterom Kingom je izbila revolucija i odatle su se
autobusi otvorili za sve, bele i crne. Za mene je ona simbol borbe protiv rasizma.

shooting-the-mafia-doc-about-italian-photographer-letizia-battaglia-exibart-street-photography...jpg

Sada je sve drugačije, ali podjednako dirljivo, puno istorije i života. Često lepo.

https://myartguides.com/interviews/...its-soul-an-interview-with-letizia-battaglia/
 
Patrolirajući obalom istočno od Palerma, koji joj je dodeljen u okviru projekta atlante italiano fotografisala je mesta zaražena očiglednim znacima degradacije, sa snažnim, direktnim
slikama povišene formalne koherentnosti. Međutim, to je degradacija koja je, kako se ističe
u veoma detaljnim natpisima, samo jedna od mnogih posledica moralnog i građanskog pada. Degradacija koja se može iskupiti samo odlučnim učešćem. Kao Letizia Battaglia koja je
uspešno pomirila umetnost, posvećenost, savest i hrabrost.

Letizia-Battaglia-24.jpg

Letizia Battaglia
 

Back
Top