Bio jednom jedan car, po imenu Maximus Velikopotezni, čija je vladavina bila sve samo ne uobičajena.
Govorilo se da je lud, jer su njegove odluke često bile potpuno nelogične, a njegovi postupci - još manje
razumljivi.
Ali, Maximus je verovao u jednu stvar: da svet treba učiniti zanimljivijim, bez obzira na cenu.
Njegova opsesija bio je cirkus, i to ne bilo kakav - već leteći cirkus.
Jednoga dana, car je okupio najbolje inženjere, umetnike, izumitelje i lutalice iz svih krajeva svog carstva.
Dao im je nemoguć zadatak: da stvore ogroman, lebdeći cirkus koji će putovati nebesima i zabavljati ceo
svet.
„Želim da ljudi zaborave na dosadu i realnost,“ govorio je. „Želim da gledaju gore, ka nebu, i osete čaroliju.“
I onda je počela gradnja. Godinama su radili na projektu. Baloni punjeni nepoznatim gasovima, ogromne
platforme povezane užadima i karavan pozornica koje su plesale po oblacima...
I - leteći cirkus je konačno bio spreman. Ljudi su bili zapanjeni. Maximus je sa ponosom stajao na glavnom
mestu cirkusa, noseći svoj plašt ukrašen perjem ptica iz najudaljenijih krajeva.
Cirkus je bio čudo. Akrobate su skakale sa oblaka na oblak, tigrovi su hodali po užadima između zvezda, a
horovi su pevali pesme koje su odzvanjale nebom. Publika je dolazila iz svih krajeva sveta, a Maximus je
uživao u njihovom divljenju.
Tako je trajalo, a onda su se stvari promenile. Cirkus je postao previše moćan, previše ogroman. Počeo je
da lebdi sve dalje od zemlje, gubeći vezu sa ljudima na zemlji. Maximus je bio opsednut svojim cirkusom do
te mere da je zaboravio na carstvo ispod njega. Gradovi su počeli da propadaju, ljudi su gladovali, dok je
leteći cirkus sve više uzimao resurse za svoje održavanje.
Jednog dana, vetar se promenio. Bukvalno. Oluja je zahvatila leteći cirkus, bacila ga ka horizontu, dalje nego
ikada pre. Maximus je stajao na vrhu svog carstva oblaka, smejući se dok su svi ostali vrištali.
„Ovo je vrhunac ludila!“ povikao je, dok se cirkus vrtložio kroz olujne vetrove.
Na kraju, leteći cirkus je nestao iz vida. Neki kažu da je pao negde daleko u planinama. Drugi veruju da i dalje
lebdi iznad oblaka, noseći duh cara Maximusa i njegov san o svetu oslobođenom dosade.
A dole na zemlji, ljudi su se polako oporavljali, pronalazeći lepotu u jednostavnim stvarima i običnim danima.
Priča o letećem cirkusu i ludom caru ostala je legenda, podsetnik da čarolija može biti opojna, ali da uvek treba
pronaći ravnotežu između snova i stvarnosti.
