Lepi maniri se sticu u porodici. Uceci u drustvu. Uceci od prijatelja. Neko je to nazvao bonton. Za nekog je opterecujuci, a za nekog je prilika da se zastiti od neprijatnih situacija. Sinoc sam cula izjavu jednog momka da su bonton izmislili slabici i oni kojima upravljaju devojke - "mlakonje". Najcudnije je to sto su se i neke devojke slozile sa tim. Ja sam se osetila kao da sam u pustinji i da sam jedini kamencic u moru peska. Da li je to nasa civilizacija pala s Marsa?
Povodom najnovijih razvoja dogadjaja sa mojim bivsim deckom iz Izraela, napisala sam i lepu pesmicu. Mozda bi bilo lepo da je neko i procita i prokomentarise.
Tiha tajna
Mislis da neko zna sta ja mislim
Reci moje samo odzvanjaju u mom srcu
A ja imam nesto vazno da kazem
Ne mogu toliko glasno da ih ti cujes
Nije zbog daljine, nije zbog straha
Ali moja jutra, dani, noci i opet isto
Radim, pevam, igram, slusam
Ista osecanja, ista patnja
Eto, to je samo moja tajna
Lepa i romanticna, a tako teska
To nije ocaj, samo nada
Zapravo nada, koja nas drzi da ne padnemo
Bolest nije tako teska kao ovaj osecaj
Poletela bih do tebe u visine
Samo da se ne osecam tako napusteno