Lažno prijateljstvo

Kako starim sve manje volim ljude i sve se vise zatvaram u sebe i osecam se usamljeno jer sam se udaljio od mnogo ljudi poslednjih 4 godina i posle svakog okupljanja nosim nemir i stres zbog ponasanja i nivo postovanja da me gusi i ubija motivaciju za hobije itd a sa druge strane usamljenost i zelja za neku pravu osobu vrednu da podelis vreme i osecas se ispunjeno posle...

Sve vise vidim da sam ziveo u iluziji i lazi da bezuslovna ljubav postoj i bezuslovna iskrena prijateljstva ili sam zapao u takvu sredinu da se rodim i zivim tj u takvoj kulturi...

Ne bih ja sve to toliko na srce da mogu da imam vremena i mladost na pretek pa da kazem bice u nekom periodu ali vreme nemilosrdno ide i mladost prolazi a moj zivot i iskustva i ta sreca sve na sitno iz delova epizodno nikako ono iskreno normalno da se lepo oseti kako treba.
 
Poslednja izmena:
Kako starim sve manje volim ljude i sve se vise zatvaram u sebe i osecam se usamljeno jer sam se udaljio od mnogo ljudi poslednjih 4 godina i posle svakog okupljanja nosim nemir i stres zbog ponasanja i nivo postovanja da me gusi i ubija motivaciju za hobije itd a sa druge strane usamljenost i zelja za neku pravu osobu vrednu da podelis vreme i osecas se ispunjeno posle...

Sve vise vidim da sam ziveo u iluziji i lazi da bezuslovna ljubav postoj i bezuslovna iskrena prijateljstva ili sam zapao u takvu sredinu da se rodim i zivim tj u takvoj kulturi...

Ne bih ja sve to toliko na srce da mogu da imam vremena i mladost na pretek pa da kazem bice u nekom periodu ali vreme nemilosrdno ide i mladost prolazi a moj zivot i iskustva i ta sreca sve na sitno iz delova epizodno nikako ono iskreno normalno da se lepo oseti kako treba.
То је све нормално. Човек што је старији, све му мање прија друштво и јавна окупљања, а све више жели да има свој мир.
 

Back
Top