Kuvanje-zadovoljstvo ili obaveza

Kako kad. Kuvam skoro svakog dana, osim ako pretekne, pa ima za dva dana. Nekih dana mi je uživanje, smišljam, kombinujem, pripremim više stvari, kolač, hleb... Nekih dana mi je užasna obaveza, pogotovo ako imam još mnogo drugih obaveza, onda smislim nešto brzo, da što pre završim...
 
Ne znam da kuvam, ali voleo bih da naucim, mozda jednog dana...
Kuva mi mama (xD) a kad sam van kuce jedem po fast food-ovima..

A nije to nista strasno, moj cale ima 55 godina a isto ne zna nista da skuva osim kafe i da isprzi jaja...
Kad je na poslu jede pljeskavice i to.. Dok na primer moj ujak nema tu praksu, on sve nosi od kuce...
 
Volim da spremam sebi hranu i drugima kad mi neko dođe,gledam na youtube onog Gennara kako sprema štagete,pice svašta nešto i kopiram ga i ide dobro lako je zapravo,ima i par domaćih jutjubera što kuvaju i gledam i njih,pravio sam i domaće paštete skroz prirodne bez hemije i konzervansa,pravim hleb integralni ne kupujem nikad onaj hleb iz prodavnice ili pekare tako da ja sam u brašnu odavno za razliku od mnogih u ovo poslednje vreme corona cirkusa i karantina
 
Kuvam, volim da kuvam i to mi pričinjava zadovoljstvo.
Oslanjam se na svoje iskustvo. Ne kuvam po receptima, ne mesim testa po receptina, sve radim odokativno.
Torte su izuzetak, to približno po receptu, mada ih sada retko pravim.

U kulinarstvu je najvažnija dobra organizacija, razmišljanje unapred (podrazumeva se kupovina namirnica koje mogu stajati duže) i ljubav!

Večeras sam pripremila i očistila svo porće, ujutru samo supu da pristavim.
Prosejala sam brašno (uvek prosejavam brašno za kisela testa), pripremila mak, i sve što mi treba.
Odmah posle kafe, sve je spremno da zamesim štrudlu.

Ako bih to sve ostavila za sutra, ne bih mogla opušteno (na moj način) popiti kafu, a bez moje jutarnje kafe, ceo dan bi mi bio razdrndan.
 
Ne volim da kuvam, ne volim serpe, lonce, tiganje, varjace, posebno ne volim sudove posle rucka,
cak i kada ih stavljam u masinu.. ja sam od onih koji bi voleli da postoji tableta za svaki obrok, popijes je i gorovo :)
Kuvanje mi nije zadovoljstvo ali kuvam i to uspesno, bar tako kazu ...jedino zadovoljstvo je kada po nekad umesim hleb
 
Apsolutno zadovoljstvo...od jutros...prvo umesio
20200627_132529.jpg

Ispekao
20200627_135952a.jpg
 
@tema

Negde u dvadesetim sam krenuo iz čiste potrebe kad sam izašao iz roditeljskog stana, preraslo u neku vrstu izazova samog sebe, pa pojačano poplavom video recepata dobio novi vetar u leđa pre desetak godina. Sada i ne razmišljam o tome. Otkako sam samac jednostavno mi je rutina. Dođem kući vidim šta imam na raspolaganju, razmislim šta mi se jede i sveža klopa je tu za pola sata. Vikendom kao danas dam sebi i oduška za nešto "kreativnije"
Ne gledam na kuvanje kao na nešto opterećujuće. Uživam u tome.
Jedino ne mogu namenski nikako...znači ono kada bih trebao za slavu ili tako nešto neki meni da smislim i realizujem odmah bi se skenjao. Tada instant izgubim inspiraciju.

Inače najveći izazov dosad mi je vijetnamska goveđa supa Pho Bo od "nule" kada sam pravio...ono za to sam se bukvalno snadbevao jedno deset dana i planirao...od goveđih kostiju do posebnih začina. Imam takve inspirativne napade kreativnosti ponekad. Generalno sam sa testima slabiji,mada u poslednje vreme kao što se da videti...vežbam ;)
 
Poslednja izmena:

Back
Top