Znam da posjetitelji imaju ADHD- bar solidan dio, pa ću biti što kraći. No od osnovnoga, ne mogu manje.
Pred 3 godine sam imao po četvrti put koronu, pa sam iscrpljen- teško se oporavljam- bez volje za nečim pametnijim, gledao dosta videa o partnerskim m. i ž. odnosima, mislim da je bio neki zabavni lik s pokratom stranice SSM. Malo monotono, ali i zabavno. Onda kasnije, u intermezzima, niz interviewa američkoga najpoznatijega odvjetnika za razvode Jamesa Sextona, a i nekog radijskoga terapeuta za te stvari, mislim da je John Delony. Naravno na svemreži ima svašta, od dosta olinjale muške sfere, do brzopoteznih savjetnika i polumudraca kao neka Amerikanka Pearl i sl.
Što htjedoh reći?
To su Amerikanci i njihova kultura, svjetonazor, etika, životni ciljevi...iznimno su utjecajni po cijelom svijetu, no ne bih rekao da su jako primjenjivi ni za zapad kao takav (Europa), a naravno da nisu za Aziju, Afriku, islamski svijet i sl.
Da ne idem u pitanje morala brojnih naroda kao Francuzi i Nijemci, ostao bih u osvrtu kod kuće, u SZ RH, i dao opaske o glavnim točkama prijepora gdje ti američki savjeti jednostavno ne pale jer nemaju smisla zbog drugačije etike i tradicije ljudi.
1. stupanj razvoda u SAD je visok, oko 55%, no to nije drama. U nizu zemalja je viši. Ono što je karakteristično za njih je materijalistička orijentacija većine- naravno, ne svih. Npr. čovjek se čudi što ga je žena napustila nakon 10-15 g braka, a on joj je kupio dva luksuzna auta. I takve ograničene gluposti se redaju od vozača kamiona do poslovnih ljudi višega statusa. Često je ako se netko razboli, partner zbriše ( i m. i ž.). Kao da su odnosi među ljudima, što uključuje i među spolovima, površni, tržišni i dogovorni. Osobno ne znam previše ljudi, ali onaj solidan broj koji znam, bez obzira na klasu i naraštaj, većinom nije tako pohlepan. To jednostavno nije u kulturnom kodu kod nas. Međuljudski odnosi se, statistički gledano, shvaćaju ozbiljnije, a materijalno naravno da jest važno- ali nije presudno.
2. simplicističko shvaćanje uloge žena. Kao, najbolje ako su domaćice s djecom, a ako rade, postoji velika šansa za preljub, da se proqrvaju i sl. Napose ako su u radnom okruženju više žena, i to solo i razvedenih, onda ih ove podbadaju protiv supruga jer iz zavisti žele uništiti sretan brak.
Bez ulaženje u sociološke rasčlane, znam niz žena (i muškaraca) koji su sveučilišni docenti i prof., te inženjera, profesora, seljaka, administrativaca i sl.- i to ovdje nije istina. Ni za ljude koji su skoro otišli u mirovinu, ni one s 40-45 godina i imaju obitelj i djecu. Znam za svega jedan-dva slučaja gdje se supruga ušla u te priče, uslijedio je razvod ili neke situacije gdje je svaki supružnik gledao na stranu na prijestupe drugoga- no to je iznimka. Velikom većinom to su normalni brakovi bez ludiranja i blesiranja. I sama ideja da je za žene ideal da budu domaćice je za zemlje koje su prošle socijalizam anakrona.
3. velik dio Amerikanaca je snažno pod utjecajem popularne kulture, filmova i serija. A to je realno bajka, pa traže od partnera/partnerice nemoguće, od fizičkoga izgleda do materijalnoga statusa i ispunjavanja raznih želja da im ne bude dosadno. To rezultira kod tih ljudi brzim razočaranjem u partnere čim dođe do krize, ili se žene nešto udebljaju nakon poroda, ili se dođe u financijski tjesnac i- bum, gotovo. Kod nas, ne vidim takav nerealni pristup životu, nakićen nevjerojatnim fantazijama i očekivanjima izvan svake pameti
4. u pogledu muškaraca, kod njih je vrlo velik postotak romantičara, da ih tako nazovem. Ti ljudi idoliziraju žene izvan bilo kog principa realnosti, a misle da ih mogu nekako zadržati ili privezati materijalnim dobrima. I onda ako dobiju šut- šokirani su. Dapače, visok je stupanj nepoznavanja ženske prirode i nedostatak introspekcije. Kod njihovih žena je dosta česta, napose kod "liberalnih", feministička ideologija po kojoj, u praksi, misle da se mogu ye... koliko hoće i kad im padne na pamet. No i tu ostaju ovisnice o muškarcima, jer "smisao života" traže u odnosima s njima, pa i vrjednovanje/validaciju koliko su tjelesno privlačne drugim muškarcima. To je čest razlog razvoda s 30-45 g, jer odjednom imaju potrebu "naći sebe" i sl.- a što se svodi najčešće na švaleraciju s drugima, a ne na neke druge interese ili promjenu karijere. Kod muškaraca, ako "traže sebe"- to je, ako nije spiritualna kriza, onda nešto rješivo kroz aktivnost, rad, napor, ...a ne kroz to da se bace na ševu okolo-naokolo. Kod dijela jest, no to nije statistički. Ovdje kod nas- ne vidim te priče o "nalaženju sebe", "potrazi za smislom" i slično.
Zaključno- što su načini ponašanja najjače kulture istoga civilizacijskog kruga, ne mora uopće važiti za druge kulture toga kruga. Oni misle da su njihovi problemi univerzalni, a vrlo su specifični samo za njih.
Pred 3 godine sam imao po četvrti put koronu, pa sam iscrpljen- teško se oporavljam- bez volje za nečim pametnijim, gledao dosta videa o partnerskim m. i ž. odnosima, mislim da je bio neki zabavni lik s pokratom stranice SSM. Malo monotono, ali i zabavno. Onda kasnije, u intermezzima, niz interviewa američkoga najpoznatijega odvjetnika za razvode Jamesa Sextona, a i nekog radijskoga terapeuta za te stvari, mislim da je John Delony. Naravno na svemreži ima svašta, od dosta olinjale muške sfere, do brzopoteznih savjetnika i polumudraca kao neka Amerikanka Pearl i sl.
Što htjedoh reći?
To su Amerikanci i njihova kultura, svjetonazor, etika, životni ciljevi...iznimno su utjecajni po cijelom svijetu, no ne bih rekao da su jako primjenjivi ni za zapad kao takav (Europa), a naravno da nisu za Aziju, Afriku, islamski svijet i sl.
Da ne idem u pitanje morala brojnih naroda kao Francuzi i Nijemci, ostao bih u osvrtu kod kuće, u SZ RH, i dao opaske o glavnim točkama prijepora gdje ti američki savjeti jednostavno ne pale jer nemaju smisla zbog drugačije etike i tradicije ljudi.
1. stupanj razvoda u SAD je visok, oko 55%, no to nije drama. U nizu zemalja je viši. Ono što je karakteristično za njih je materijalistička orijentacija većine- naravno, ne svih. Npr. čovjek se čudi što ga je žena napustila nakon 10-15 g braka, a on joj je kupio dva luksuzna auta. I takve ograničene gluposti se redaju od vozača kamiona do poslovnih ljudi višega statusa. Često je ako se netko razboli, partner zbriše ( i m. i ž.). Kao da su odnosi među ljudima, što uključuje i među spolovima, površni, tržišni i dogovorni. Osobno ne znam previše ljudi, ali onaj solidan broj koji znam, bez obzira na klasu i naraštaj, većinom nije tako pohlepan. To jednostavno nije u kulturnom kodu kod nas. Međuljudski odnosi se, statistički gledano, shvaćaju ozbiljnije, a materijalno naravno da jest važno- ali nije presudno.
2. simplicističko shvaćanje uloge žena. Kao, najbolje ako su domaćice s djecom, a ako rade, postoji velika šansa za preljub, da se proqrvaju i sl. Napose ako su u radnom okruženju više žena, i to solo i razvedenih, onda ih ove podbadaju protiv supruga jer iz zavisti žele uništiti sretan brak.
Bez ulaženje u sociološke rasčlane, znam niz žena (i muškaraca) koji su sveučilišni docenti i prof., te inženjera, profesora, seljaka, administrativaca i sl.- i to ovdje nije istina. Ni za ljude koji su skoro otišli u mirovinu, ni one s 40-45 godina i imaju obitelj i djecu. Znam za svega jedan-dva slučaja gdje se supruga ušla u te priče, uslijedio je razvod ili neke situacije gdje je svaki supružnik gledao na stranu na prijestupe drugoga- no to je iznimka. Velikom većinom to su normalni brakovi bez ludiranja i blesiranja. I sama ideja da je za žene ideal da budu domaćice je za zemlje koje su prošle socijalizam anakrona.
3. velik dio Amerikanaca je snažno pod utjecajem popularne kulture, filmova i serija. A to je realno bajka, pa traže od partnera/partnerice nemoguće, od fizičkoga izgleda do materijalnoga statusa i ispunjavanja raznih želja da im ne bude dosadno. To rezultira kod tih ljudi brzim razočaranjem u partnere čim dođe do krize, ili se žene nešto udebljaju nakon poroda, ili se dođe u financijski tjesnac i- bum, gotovo. Kod nas, ne vidim takav nerealni pristup životu, nakićen nevjerojatnim fantazijama i očekivanjima izvan svake pameti
4. u pogledu muškaraca, kod njih je vrlo velik postotak romantičara, da ih tako nazovem. Ti ljudi idoliziraju žene izvan bilo kog principa realnosti, a misle da ih mogu nekako zadržati ili privezati materijalnim dobrima. I onda ako dobiju šut- šokirani su. Dapače, visok je stupanj nepoznavanja ženske prirode i nedostatak introspekcije. Kod njihovih žena je dosta česta, napose kod "liberalnih", feministička ideologija po kojoj, u praksi, misle da se mogu ye... koliko hoće i kad im padne na pamet. No i tu ostaju ovisnice o muškarcima, jer "smisao života" traže u odnosima s njima, pa i vrjednovanje/validaciju koliko su tjelesno privlačne drugim muškarcima. To je čest razlog razvoda s 30-45 g, jer odjednom imaju potrebu "naći sebe" i sl.- a što se svodi najčešće na švaleraciju s drugima, a ne na neke druge interese ili promjenu karijere. Kod muškaraca, ako "traže sebe"- to je, ako nije spiritualna kriza, onda nešto rješivo kroz aktivnost, rad, napor, ...a ne kroz to da se bace na ševu okolo-naokolo. Kod dijela jest, no to nije statistički. Ovdje kod nas- ne vidim te priče o "nalaženju sebe", "potrazi za smislom" i slično.
Zaključno- što su načini ponašanja najjače kulture istoga civilizacijskog kruga, ne mora uopće važiti za druge kulture toga kruga. Oni misle da su njihovi problemi univerzalni, a vrlo su specifični samo za njih.