Kukurek
Kukurek je lečio junake, trovao careve i dobijao ratove. Po verovanjima ima magijska i isceliteljska svojstva i mada su mu cvetovi lepi i krupni a uz to predstavljaju zaista prve vesnike proleća, niko ga ne pominje po tako lepim osobinama.. Da li biste voljenoj osobi poklonili buket prvih porlećnih kukureka? Ljudi se nekako više opredeljiju za ljubičice i visibabe, i to ne bez razloga jer ovu biljku, koja je na mala vrata ušla u mnoge antičke legende, pamtimo ne po lepim cvetovima već po jakim otrovima.
Kukurek – glasnik proleća
Kukurek je jedan od prvih „glasnika” novog proleća. Cveta već u januaru ili februaru, zavisno od podneblja. To je višegodišnja biljka visine do 60-ak cm, sa lepim krupnim cvetovima zelene, ljubičaste, bele ili ružičaste boje.
Naseljava šumske predele i veoma je česta tako da se lako može naći u šumarcima oko gradova i naselja. Čak i usred zime ako nema mnogo snega možemo otkriti mesto gde će izniknuti nova stabljika sa cvetovima jer mnoge vrste kukureka imaju takozvano prizemno lišće koje je zimzeleno i dok stabljika sa cvetovima uvene i istruli prizemno lišće stoički podnosi vetrove i snegove i ostaje zeleno tokom cele zime. Prizemni listovi imaju dugačku dršku na čijem se gornjem delu nalaze palmoliko raspoređeni uski i dugački listići tako da ceo list liči na malu tamno zelenu palmu koja izviruje ispod snega. Pored tih „palmica” će u februaru izniknuti nove stabljike i cvetovi kukureka.
I mada je jedna od prvih prolećnih biljaka, kukurek jednostavno nikada ne ulazi u onaj dobro poznati „set” prolećnica u koje se ubrajaju visibabe, ljubičice, šafrani i zumbuli. Čovek jednostavno nema naviku da voljenoj osobi na primer pokloni buket kukureka! A takav poklon neki bi verovatno shvatili i kao uvredu. Narod od vajkada zazire od ove lepe i atraktivne biljke, a za to naravno postoji i opravdanje – jer kukurek je više poznat po svojoj otrovnoj prirodi nego po atraktivnom izgledu. Glavni razlog tome je nekoliko hemijskih otrova koji se nalaze u stablu i rizomu ove biljke. Ovi otrovi nisu ni malo naivni i kod nekih vrsta kukureka, koje na sreću ne rastu u našoj zemlji, toliko su jaki da mogu dovesti do teških poremećaja pa čak i do smrti. Poznato je da se krave ili ovce koje nehotice na paši pojedu kukurek mogu ozbiljno razboleti.
Kukurek je poznat od davnina….
,Lekovita i otrovna svojstva kukureka poznata su još iz antičkih vremena. Naučni naziv za kukurek je Helleborus, a potiče od grčke reči „heleboros”. Grci su pod tim imenom podrazumevali kako kukurek tako i jednu sasvim drugu biljku koja se zove čemerika (rod Veratrum). Kukurek su zvali crni heleboros a čemeriku beli heleboros. Neki smatraju da reč heleboros znaci loša hrana ili otrovna hrana ali ima i onih koji smatraju da heleboros znači hrana za koze ili hrana za srne. Ovi drugi svoja tumačenja vezuju za navode da se epilepsija lečila tako što su bolesnici pili mleko koza koje su se hranile kukurekom.
Sudeći po starim zapisima i legendama kukurek je bio veoma značajna biljka antičkih vremena, posebno zbog svojih otrovno-lekovitih svojstava. Stari Grci su ga koristili kako u lečenju ludila i mahnitosti tako i u vrlo efikasnom i brzom trovanju neprijatelja. Glavni otrovi kukureka su heleborin, helebrin i heleborein i oni su i odgovorni za smrtonosnu reputaciju ove biljke.
Po jednoj legendi Melampod iz Pila, koji je znao nemušti jezik izlečio je kćeri kralja Preta od ludila koje ih je obuzelo upravo zahvaljujući leku koji je napravio od kukureka. U zamenu za lek tražio je i dobio trećinu kraljevine Argolide.
Herakle (Herkul), antički heroj, koga je s vremena na vreme obuzimalo ludilo takođe je izlečen zahvaljujući kukureku. Izlečio ga je Antikiros koji je napravio lek od vrlo otrovnog crnog kukureka (Helleborus niger). Zahvaljujući Herakleovom izlečenju Antikiros je postao veoma poznat iscelitelj a naselje u čijoj okolini je rastao crni kukurek nazvano je po njemu Antikira.
Ali kukurek kako donosi izlečenje tako na još lakši način može uzrokovati smrt. Neki istoričari smatraju da je Aleksandar Makedonski umro od prevelike doze kukureka koji je dugo vremena uzimao kao lek. Takođe je poznat i slučaj prvog hemijskog rata u istoriji Evropske civilizacije koji se vodio upravo kukurekom! Po legendi, Fokiđani iz grada Kira su godinama presretali i pljačkali hodočasnike koji su išli u Delfe. Delfi su se pobunili protiv toga i posle par godina „koškanja” i svađa započeo je rat poznat pod nazivom Prvi Sveti Rat. On je trajao 10 godina (585 do 595 p.n.e.) i najzad su Fokiđani pobeđeni tako što su im ratnici koji su branili Delfe zatrovali vodu kukurekom i to upravo onim donetim iz Antikire! Vojnici su pili tu vodu i svi se listom razboleli od stomačnih tegoba i srčanih aritmija, jer otrovi kukureka uglavnom remete rad srca, tako da nisu bili sposobni da se dalje bore i njihov grad Kira najzad je osvojen.