ah...gladna sam
no, slusaj sta bi sa introm ...
u pola noci, u kuhinju, banu zastrasujuci lik i prozbori dubokim ali drhtavim glasom u tmini: "skuvaj mi solju caja, brzo!"
i intra kako pospan tako i u cudu to ucini, mada bi mu sumnjivo sto ovaj cudak govori tako sporo i glasno. Osoba popi caj, i ocuta koji minut...pa kaza: "sada mi dodaj i tu pogacu!", i pokaza na sto.
intra ga poslusa, ali tada posumnja da citav ovaj dogadjaj samo sanja...
intra ga upita: "zasto toliko dugo razmisljas pri svakom glasu sto izgovaras, i zasto si tako buchan????" dok ovaj zavrsi sa svojom nocnom zakuskom...
no, ovaj ga upita: "a sta ti mislis zasto??" dok pokaza svoj ruzni oblik lica na sjaju!
"ma ja sanjam ovo!" , i intra naglo otvori oci i shvati da je ipak ovo bio ruzan san...(a da li? )
sta ima to tako cudno u ovoj prici??? postoji stvar koja pricu cini potpuno drugacijom od ostalih. cak i sam kraj, koji upravo tipkam ima tu osobinu. koju?