Kako me iritira ovo sakaćenje slova v u w, volks u wagen bate... bijedno pomodarstvo nekada bilo, a sada još bijedniji otrcan kliše... fuj.
Kada vidim naslov iznad svoje poruke imam utisak da učestvujem na nekoj temi sa tinejdž podforuma,
ali tu sam jer suština teme je okej.
Što se teme tiče, krivica je razorno osjećanje u čovijeku,
za osobu je destruktivno definitivno, ali može pozitivno da se odražava na društvo tj. društvene norme, u slučaju da se one krše i da je to uzročnik krivice. Jer ako smo ih već postavili onda nesavjesno nepoštovanje tih pravila bi vodilo u anarhiju i još veću destruktivnost.
E sad, ljudi imaju zbog raznoraznih razloga taj osjećaj, opravdano ili ne ja smatram da uvijek treba isčačkati oprost samom sebi,
jer to je jedini način da se prevaziđe taj osjećaj, postoje i tehnike za to o čemu smo pre govorili, kao što je vizuelizacija, afirmacije itd.
tema o opraštanju...
Ovima gore što su se žalili da ih peče taj osjećaj preporučio bih knjige od Lujze Hej i sličnih autora kao što je Džozef Marfi itd., tu se mogu naći te tehnike koje sam pominjao, dosta vam može pomoći da reprogramirate svoj um pozitivno.
Manipulacije sa prebacivanjem krivice se dešavaju najčešće na poslu od strane nadređenih.
E tu je već potrebno iskustvo i dobro razmišljanje kako se iskobeljati u takvim situacijama kako postupiti jer situacija može biti zaista alarmantna, u ovom slučaju treba ubaciti onu formulu 10/90 i naći rješenje što pre je moguće, ja sam bio u sličnoj situaciji i prošao taj pokušaj manipulacije i eksploatacije.
Pogotovo to je zastupljeno u našoj zemlji gde se radi za džabaluka, radne snage kol'ko o'š poslodavac derikoža mož da mijenja zaposlene ko ja čarape ili Eva Peron nekada cipele... ovo zaslužuje posebnu temu jer je ozbiljan problem u našoj zemlji i regionu, ljudi već odavno prsavaju zbog ovog problema.
Sa filozofskog stanovišta je drugačije, citiraću sam sebe,
ako pročitate tekst shvatićete da je savjest u stvari programirana stvar u mozgovima ljudi koja može da se i
reprogramira!!!
Za primjer sam uzeo naciste i ustaše koje nije pekla savjest bez obzira na svoja zlodjela, zlodjela smo inače mi definisali (programirali), i to se sada dotiče sa etikom, moralnim načelima itd... dakle ima taj sociološki karakter.
Reprogramirati znači oprostiti sebi i lišiti osjećaj krivice koji vas izjeda.
Prilično je prejednostavna činjenica biti, ja je prihvatam i stajem tu, nema dalje, onkologija, ortopedija, pedijatrija, sadomazohizam itd.
Farse koje uzimamo za smisao života su za proučavanje i komplikovane su, ali potrebne su za opstanak i tiču se ovog gore biti.
Farse smisla o kojima se tupi će uticati na naš život, i ne treba ih zanemariti, one su takođe istinite jer su tu kao misao, ali opet se kose sa ovim gore.
Zanimljivo je to da univerzalno postojanje priroda bog biti, ne poznaje moralna načela, načela pravde niti sudi po njima, to vjerujem znaju svi ovde milozofi,
ali kada pogledamo svijet danas kakav jeste shvatićemo da 99% živi u farsi, i to velikoj, filozofi i prosvetljenjiji su takođe u nekom procentu farse manjem sigurno to je ovaj 1%, jer ne može se dosegnuti univerzalna inteligencija i znanje.
Zanimljiv mi je taj zakon biti, koji ne sudi po pravdi, već po logici bez emocija. Bog, priroda, ne sudi kriminalcu, zločincu itd. ne poznaje silovatelja, ubicu itd. ti termini su proizašli iz farse uma.
Već naprotiv Bog i priroda sude žrtvama, oni su na strani jačeg, moćnijeg, na strani njihove volje.
Ima brižnih ljudi pobožnih ljudi koje priroda kažnjava zbog farse, skraćuje im život daje im bolesti.
Ima primjera ljudi nacista, ustaša i ostalih zločinaca, koji su prihvatili jednu vrstu farse ali koja je bliža ovome biti, tako da sam viđao u novinama intervijue nacista koji su pržili ljude i djecu plinom bez imalo osjećanja za osudu iz farse pobožnih i "dobrih" nisu se pokajali nikada, i oni su od strane zakona biti nagrađeni dugovječnim životom, skoro je jedan dao interviju pred smrt 95 god imao...