gost 349237
Iskusan
- Poruka
- 6.633
[/COLOR]
Ajmo sad strep by step.
Makar mogu reći da sam pokušala
Da ti kažem da mi je žao što sam ti slomila srce
Kasno Marko na Kosovo stiže. Ali dovde je ok. Ženska je shvatila svoju pogrešku i želela da se izvini. Lep gest.
Odavde počinje umerena anomalija:
Ali nije važno, očigledno te više ne boli
Ma jok plakaću do kraja života...
Ovde se stvari počinju da idu bržim tempom:
U svetu mašte sam, sanjarim o nama kakvi smo bili
Ne moraš da naglašavaš.
Ovde već postaje čudno :
Mora da sam zvala hiljadu puta. Da ti kažem da mi je žao, zbog svega što sam učinila
A onda neočekivani obrt:
Ali kada te nazovem nikad ne izgleda da si kod kuće
Ko zna zašto...
I ovde dolazi do kulminacije :
Tipično je za mene da pričam o sebi
Ko bi reko.
I na kraju najjeziviji deo :
Jesi li pobegao iz tog grada
U kome se nikad ništa nije dešavalo?
Naravno da je pobegao sestro, ali ne zato što je grad dosadan nego zbog tebe.
