Košarkaška reprezentacija Srbije

  • Začetnik teme Začetnik teme Tzar
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Šta je uzrok ispadanja sa Evrobasketa?

  • Selektor

    glasova: 7 46,7%
  • Igrači

    glasova: 1 6,7%
  • Povrede

    glasova: 3 20,0%
  • Nešto drugo

    glasova: 4 26,7%

  • Ukupno glasova
    15
1000024083.jpg
 
Ovo mi zvuči kao istočnjačka filozofija - niko nije kriv, stvari se odvijaju same od sebe.
Na filozofskom nivou se suštinski slažem ali na ovom prizemnom i materijalnom hoću Pešićevu glavu na tanjiru. :)

Pa pazi čak i neki tim naučnika i matematičara je nakon neke dugačke formule došao do zaključka da mi sami samo oko 15% utičemo na tok naše sudbine, i ja kad smo to pročitao pomislio sam ma vidi ovo, glupost, baljezgaju koješta, međutim kad sam krenuo malo dublje da razmišljam o tome i nakon nekih misaonih eksperimenata ono to mi itekako počelo imati smisla, recimo ne znam evo jedan plastičan primer, kao ono nešto se posvađaš ili zakačiš sa nekom curom i raziđete se i ono pomisliš , eee ne znam da joj možda nisam rekao to i to ili da sam to veče otišao na basket umesto na taj dejt možda se ne bismo posvađali i možda bi bili zajedno i stvari bi išle drugačijim tokom, a zapravo ne bi i niste se vi rastali zato što je tu neko nekom nešto rekao i zato što je neko baš to veče bio loše volje već iz prostog razloga zato što je ona takva kakva jeste i zato što si ti takav kakav jesi i da se to nije desilo to veče desilo bi se za 2 dana ili za 2 nedelje ali dugoročno takav ishod je bio neizbežan.
Ili ne znam ono kao razmišljaš hoći li ove godine otići na more, kao dilema a zapravo znaš da nećeš otići na more jer ono otkud ti hiljadu ili dve evra za letovanje i to je ono lažna dilema, ali eto ti se na neki načiš tešiš i misliš i zaluđuješ se kako imaš slobodu izbora i kako sve ovisi o tebi i tvojoj volji i tvojoj odluci jer ti je eto tako prosto lakše i komfornije i bolje se osećaš (što je ok i u redu) i često recimo kad se vraćaš na neke stvari i preispituješ sebe pomisliš jooj da li sam mogao da donesem drugačiju odluku, da li sam ovo mogao drugačije, bolje gore ili šta ti ja znam ali zapravo istina je da u 80-90% slučajeva nisi mogao da postupiš drugačije jer to si prosto ti i reagovao si u skladu sa nekim svojom prirodom, instiktom, osobinama, itd i zapravo mi sebi nemamo šta preterano da zameramo jer nekako i kad pravimo greške ili stvari ne idu nekim željenim tokom mi smo skoro uvek u datom trenutku verovatno želeli najbolje uradili i ishendlovali neke stvari najbolje što smo znali i umeli e sad jbga što to često nije dovoljno za nešto čemu smo se nadali ili ne znam ni ja šta.

No sad da ne idemo previše u filozofiju i da ne širimo temu, jednostavno je činjenica da bi naši napravili neki željeni rezultat (a to je u ovom slučaju bila ni manje ni više titula prvaka Evrope) moraju da se poslože i neke razne kockice a to se u ovom slučaju prosto nije desilo i činjenica je da ne zavisi uvek sve od nas i uvek se nešto pita i druga strana (bez obzira šta je ta druga strana u tom momentu možda objektivno slabija), pogotovo eto u sportu i na ovakvom prvenstvu gde ono svi su profesionalci, svi su ogromni i besprekorno spremni, svi treniraju po 48 sati dnevno, svi su se ceo život spremali za tako nešto, svi imaju NBA i evroligaške igrače i gde ono bukvalno jedan koš ili jedna lopta može da napravi razliku između ispadanja već u 1/8 finala i možda čak te zlatne medalje.
Mislim stvari prosto ne funkcionišu tako kako neki zamišljaju.
 
Ajoooj sad da ne kopamo stare rane ali to protiv USA je baš bio per i nesreća i tu je da kažem se sudbina baš surovo poigrala sa nama (sad dal možda vučemo neku lošu karmu zbog nečega ili ***** li ga zašto ) i baš onako na jedan grozan i surov način nas uskratila za taj novi istorijski podvig veliko slavlje, da ne spominjem sad malo i sudije koje su nekim svojim spornim odlukama sigurno uticale na ishod, ali ajde da se ne vraćamo na to i tu nesrećnu priču.

Inače poznata je i očigledna stvar već 15 godina unazad da mi mnogo bolje prolazimo kad nismo favoriti, recimo još od pokojnog Dude Ivkovića, na ono EP 2009. smo otišli kao potpuni autsajderi (još pobedili i tada naprikosnovene Špance u grupi) pa došli do finala što apsolutno niko nije očekivao, da bi ne znam opet 2011. ili 2013. bili među favoritima a isto smo prošli očajno (uprkos silovitom startu u grupi), pa recimo onda na SP 2014. isto posle debakla na dva Evropska prvenstva i propuštene Olimpijade u Londonu definitivno nismo bili među favoritima jer objektivno bilo je dosta jačih ekipa od nas, čak smo imali 3 poraza u grupi (od Brazila, Francuske i Španije) i jedva prošli dalje pa opet sećamo se kako smo odigrali onih par utakmica u nokaut fazi i došli do finala, da bi onda šta opet krenulo loženje kako osvajamo EP 2015 gde i nismo tako loše odigrali, došli do polufinala beše ali ipak na kraju ostali bez ikakve medalje, takođe onda za OI u Riju su opet splasnula očekivanja pa opet nekako dođosmo do finala (setimo se da smo i tamo trebali da pobedimo Amerikance u grupnoj fazi i bili jako blizu iznenađenja uprkos porazima od Australije i Francuske u toj istoj grupi),, onda na EP 2017. falilo nam je dosta igrača ne znam Teodosić, Jokić i šta ti ja znam pa nismo baš važili za nekog favorita ali eto dođosmo do onog epskog finala sa Slovenijom, onda na SP 2019. u Kini smo opet bili među najužim favoritima i naložili se kako lagano idemo do finala a onda u finalu sa Amerikancima ćemo da vidimo ali eto u 1/4 su nas preslišali iskusni Luis Skola, Fakundo Kampaco, Gabrijel Dek i Argentinci (a ni Amerikanci nisu prošli bolje pa smo se sastali sa njima u borbi za plasman od 5. do 8. mesta i eto pobedili ih, prvi put od Indijanapolisa), takođe kad je došao Kokoškov za selektora mislili smo kako možemo nešto da uradimo na OI u Tokiju ali eto desila nam se Italija pa se nismo ni plasirali, onda kad je Kari došao na SP 2023 smo otišli bez gomile igrača, ne znam bez ne znam Jokića, Teodosića, Micića, Kalinića, Nedovića, Lučića, itd i Kari je pružio priliku nekim novim igračima i klincima dotad možda ne preterano bitnim ili zapaženim kao što su Nikola Jović, Aleksa Avramović, Ognjen Dobrić, Dejan Davidovac, Boriša Simanić, Dušan Ristić (a i pored toliko izostanaka nije i da je imao baš neki preveliki izbor) u koje se dosta sumnjalo i svakako nismo bili među favoritima pa eto dođosmo do finala što ni najluđi optimisti nisu verovali i još se razboleli od tuge što smo propustili priliku da osvojimo titulu prvaka sveta protiv Nemačke, pritom došli i do finala olimpijskog turnira u Parizu (i umalo osvojili zlatnu medalju, da se sad ne vraćamo šta je bilo protiv Amera i kako) što verujem da isto mnogi nisu očekivali pored ne znam Amerikanaca, domaćina Francuza, Nemaca, Kanađana, veoma jake Australije.

Tako da generalno iskustvo nas uči da smo uvek mnogo bolje prolazili kad uopšte nismo bili među favoritima (najbolji primera toga su EP 2009, SP 2014 i SP 2023) i da što smo veći favoriti i što više loženja i euforije to gore prolazimo.
Ok.
Za 2014 i 2016 nismo bili indijanci sa Teom i Bogdanom u prajmu.
Nismo bili favoriti za zlato jer su te dve USA ekipe bile najbolje ikada. Bolje 3 puta od ove prosle godine. Kari, Harden, Kajri i ekipa u prajmu. Kako su odigrali ta finala, to je nevidjeno nesto.
Sad formalno je srebro isto i 2014 i 2023, ali to 2014 je bilo neuporedivo jace prvenstvo. To vredi mnogo vise.
 
Ok.
Za 2014 i 2016 nismo bili indijanci sa Teom i Bogdanom u prajmu.
Nismo bili favoriti za zlato jer su te dve USA ekipe bile najbolje ikada. Bolje 3 puta od ove prosle godine. Kari, Harden, Kajri i ekipa u prajmu. Kako su odigrali ta finala, to je nevidjeno nesto.
Sad formalno je srebro isto i 2014 i 2023, ali to 2014 je bilo neuporedivo jace prvenstvo. To vredi mnogo vise.

Ma nismo nikako bili među favoritima (doduše Bogdan je tad još bio klinac i definitivno još nije bio u prajmu) iako je tad još uvek u Partizanu igrao par sezona Evroligu.

Inače nisu Amerikanci ni 2014. ili 2016. bili ne znam ni ja šta, ok imali su tih nekoliko vanserijskih igrača (kao uvek što imaju) ne znam Irvinga, Karija i Kleja Tompsona, Hardena ali ostatak time ne znam Rudi Gej, Kenet Farid (koji je doduše odlično odigrao to prvenstvo), Mejson Plamli, Andre Dramons i šta ti ja znam, ono ništa tako posebno ili nemoguće za igrati nego smo i mi bili dosta slabiji, bez ijednog igrača u NBA i sa NBA iskustvom i prosto nismo ni znali kako da se postavimo protiv njih, a to kako su i oni došli do finala mislim takođe imali su i oni sreće da su bili u onom kakšem delu kostura pa nisu igrali ne znam ni sa Španijom, ni sa Francuskom, ni sa tada dosta jakim Brazilom, ni sa Australijom i šta ti ja znam i praktično od jačih ekipa do finala jedino što su Litvance oprali u polufinalu i to je to, tako da kad pogledaš i onaj tim sa prošlog SP gde su bili ne znam Branson, Edvards, Halibarton, Bankero, Ingram, Triple J, Mikel Bridžis ili recimo onog sa SP 2019. gde su bili ne znam Tejtum, Džejlen Braun, Kemba Voker u prajmu tad 2. ili 3. strelac lige, Donovan Mičel, Midlton, Smart u prajmu, itd , a da ne spominjem onaj od prošle godine u Parize kada su na sve još i naturalizovali Embida (mislim šta reći kad su i oni morali da naturalizuju igrača, mada nije im bio prvi put, isto su uradili i sa Patrikom Juingom i Hakimom Olajdživonom koji isto kao ni Embid nemaju nikakve veze sa Amerikom sem što su igrali tamo, pa mislim čak i sa Kajrijem Irvingom koji je rođen i odrastao u Australiji iako mu je otac Amerikanac), mislim ništa tad nisu bili ne znam koliko jači (recimo ovaj tim iz Pariza od prošle godine je dosta jači nego onaj iz Rija) nego prosto imali su i dosta slabije protivnike i prosto neki momentum i splet okolnosti koji itekako i na njih utiče kao i na sve.
Uostalom setimo se i OI 2016 u Riju gde takođe nisu bili ništa ubedljivi i provukli se do vrha manje-više kao i sad, setimo se da su se i protiv nas i protiv Francuske i protiv Australije baš mučili u grupi i da su skoro sve te utakmice bile na 1 ili 2 poseda i neizvesne do samog kraja, kao i ona protiv Španaca u polufinalu gde su se isto provukli dobivši ih sa nekih 5,6 razlike u penal završnici i to pritom su Španci odigrali možda svoj najgori meč u poslednjih par godina i maltene ni jedan otvoren šut nisu uspeli da ubace i recimo tad 2016. u Riju pravo je čudo kako su se provlačili stalno i kako ih neko nije dobio (što bi se verujem desilo da je turnir potrajao malo duže).

Inače ja mislim da definitivno vredi više srebrna medalja iz 2023. nego ona iz 2014. iako srebro je srebro i oba smo uzeli kao relativni autsajderi i nakon debakla na prethodnom EP i propuštenih OI , mislim kao prvo na tom SP 2023 smo igrali skoro sa B timom i bez jedno 7,8 jako bitnih igrača, od glavnih i iskusnijih igrača praktično samo je Bogdanović bio prisutan, takođe na SP 2023. smo generalno igrali bolju i kontantniju košarku iako smo doduše i 2014. uhvatili taj neki momentum u nokaut fazi protiv Grčke, Brazila i Francuske u polufinalu koju smo doduše uz dosta muke prošli ali setimo smo da smo u grupi doživeli 3 poraza od Brazila, Francuske i Španije i da smo samo zahvaljujući pobedama protiv Irana i Egipta prošli u nokaut fazu, da bi u tom finalu sa Amerikancima baš bili nakantani i poniženi i gde su naši delovali baš kao da ne znaju šta ih je snašlo (mada to je zato što tad u tom momentu nismo imali ni jednog NBA igrača i praktično samo je Nenad Krstić bio igrač sa nekakvim NBA iskustvom), dok recimo 2023. tako oslabljano imali smo konstantan jedan dobar turnir (uprkos onom porazu od Italijana) , gde smo ono sa 30+ razlike oprali sasvim solidne Dominikance sa Karl Entoni Taunsom, i u nokau fazi Litvance koji su do tad odigrali savršen turnir i pre toga pobedili i Amerikance ubacivši im čak 110-115 poena (što niko pre njih i pre toga nije uspeo da uradi) a onda u polufinalu očitali bukvicu i Kanađinima sa sve Šej Glidžis-Aleksanderom, RJ beretom, Dilonom Bruksom, Luguenc Dortom, Olinikom i ostalima što isto verujem je malo ko očekivao da bi eto u finalu uprkos verovatno najlošijoj utakmici na turniru ipak bili nadomak pobede i te toliko željene titule protiv Nemačke i gde na kraju posle finala nakon koga nam je isto ostala neka gorčina ipak smo se vratili uzdignuta čela i ponosni i sa ubeđenjem da možemo da pobedimo svakog i da niko nije bolji od nas, pogotovo ne za klasu, pa čak ni ti Amerikanci koje smo na kraju ipak ostavili iza sebe i koji su za razliku od nas sa tim silnim NBA zvezdama ostali bez ikakve medalje.
Sad to je možda i percepcije i subjektivnog doživljaja ali što se mene tiče definitivno je vrednije srebro iz 2023. nego ono iz 2014.(iako daleko od toga da tvrdim da i ono ne vredi).
 
Zaboravio si Kazinsa, AD-a, Rose-a, Derozana, Carmela, Grina, Pol Dzordza, Batlera, Durenta...

Te dve ekipe 2014 i 2016 su ubedljivo najbolje ekipe koje su igrale kosarku.

Krizevski je bio strasan trener.

Imali su sistem, disciplina je bila maksimalna, to kako su igrali u tranziciji to je bila poezija, to nikad nisam video ni pre ni kasnije.

To se znalo tacno kad se uzme lopta ko vodi, ko se namesta na tri, kad nasi krenu da brane tri, ostaje prostor u sredini gde visoki igraci utrcavaju...

Strasna kosarka.

Dali su nam 130 poena u finalu.

Ne daj boze da je taj tim igrao 2023, masakrirali bi svakog.
 
Da ne bude da sam general posle bitke, ja sam bio protiv Pešića još kad je postavljen. Citiraću par postova:

2022:
Za razliku od većine nacije ja se nisam radovao dolasku Pešića, ali on je sada selektor i ne duguje nikome objašnjenja dok ne dođemo do prve procene rezultata.

2023:
Reprezentacija pod njim nije izgledala dobro, nije igrala dobro, ja sam siguran da ovde ogromne zasluge imaju članovi stručnog štaba, verovatno najviše Ognjen Stojaković, ali sigurno i ostali. Pešić je kapetan broda, najbitniji zbog psihologije i autoriteta, košarkaški deo izgleda uglavnom vode pomoćnici.

Oliver Kostić, Marko Marinović, Saša Kosović, Ognjen Stojaković, Nenad Jakovljević

2024:
Logično je, ulazimo u novi olimpijski ciklus i treba nam mlađi selektor.

Pešić je ušao u legendu dvaput, odavde može samo da upropasti svoj legacy
 
Zaboravio si Kazinsa, AD-a, Rose-a, Derozana, Carmela, Grina, Pol Dzordza, Batlera, Durenta...

Te dve ekipe 2014 i 2016 su ubedljivo najbolje ekipe koje su igrale kosarku.

Krizevski je bio strasan trener.

Imali su sistem, disciplina je bila maksimalna, to kako su igrali u tranziciji to je bila poezija, to nikad nisam video ni pre ni kasnije.

To se znalo tacno kad se uzme lopta ko vodi, ko se namesta na tri, kad nasi krenu da brane tri, ostaje prostor u sredini gde visoki igraci utrcavaju...

Strasna kosarka.

Dali su nam 130 poena u finalu.

Ne daj boze da je taj tim igrao 2023, masakrirali bi svakog.

Ša čekaj nije Karmelo igrao 2014. nije ni Durent, ni Pol Džordž, mislim ti si sad već uzeo najbolje igrače iz obe selekcije i ukombinovao, takođe Rouz je već uveliko bio načet povredama i definitivno ne više na onom nivou sa početka karijere, a Grin, Kazins, AD, Pol Džordž, DeRozan su svakako igrači protiv kojih se itekako može igrati, mislim Grin verovatno ne bi bio ni prosečan igrač a možda čak ni bio u NBA da ne igra u Golden Stejtu i da nije imao Karija i Tompsona za saigrače.
Mislim objektivno da smo prošle godine u polufinalu ovako hipotetički gpvpreći igrali protiv onog američkog tima iz 2016. umesto protiv onog od prošle godine pa realno sa onakvom igrom, energijom i pristupom rutinirali bi ih sa 15-20 razlike, ne bi ni sudije mogle da ih spasu.


Inače iz 2014. ili 2016. ne da nisu bile najbolje ekipe nikad nego ono ni blizu, ni blizu, i definitivno da su igrali 2023. ne bi razbili svakog jer prosto i drugi su dosta jači nego pre, imaju mnogo više odličnih igrača, mnogo više NBA igrača i sigurno da bi i drugi bili mnogo spremniji za njih i sigurno da ne bi razbili ne znam nas kompletne i u top izdanju, ne znam Francuze sa Furnijeom, De Koloom, Goberom, Vembijem, Jabuseleom, Risašerom, Sarom, Lesorom i ostalima ili ne znam Nemce sa Šruderom, braćom Vagner, Hartenštajnom, Obstom, itd ili Litvance sa Sabonisom, Valančijunasom, Buzelisom, Uljanovasom, Grigonisom, itd ili ne znam Kanađane sa Šejom, Marejom, RJ Beretom, Bruksom, Dortom, Viginsom,Nembartom, Maturinom, itd ili ne znam Australiju sa Petijem Milsom, Gidijem, Denijelsom, Tajbolom, Eksumom, Džoš Grinom, Simonsom, Londejlom, Duop Ritom,itd, mislim razbili bi ih moj ku..... sve baš tako kao što ni tad nisu razbili ni Francuze sa Parkerom, Batumom u prajmu, Želabalom, Pjetrusom i ostalima (koji su svakako imali dosta manje ovako vrhunskih igrača nego sad) ili Špance recimo već su igrali sa njima egal utakmicu i provukli se za jednu ili dva lopte, mislim gluposti.
Inače taj mit o nepobedovisti NBA zvezda je srušen još 2002. u Indijanapolisu i potvrđen je zaista dosta puta dosad i činjenica je da više najbolji igrači u NBA nisu Amerikanci i da koga god pozovu i dovedu nisu više nepobedivi, nisu više odavno (a sad favorit će verovatno uvek biti) i to je to.
 
Poslednja izmena:
Поводом прозивки Душка Савановића на рачун Пешића ("Selektor naš dobri, on lupeta kako mu šta odgovara": Bivši reprezentativac Srbije isprozivao Pešića), оне су мотивисане ипак личним анимозитетом. Саван је радио са Пешићем иу Бајерну 2014-16.године и ту "сарадњу" не памти по добром. Сада је дошао на своје. Све то је људски.

Како год. Наступ наших на ЕП јесте неуспјех. Изгубили смо од јако добре екипе. Али чињеница јесте да нас је надиграла екипа коју смо ми у окрњеном саставу, малтене са другом екипом два пута надиграли (недостајали су им само Марканен и млади Литл) у квалификацијама, и уписали сигурне побједе.

И наравно да је највећа одговорност за неуспјех селектора. Тачно јесте да је око наше репрезентација недјељама и мхуесецима стваран нездрав амбијент, подстицана је једна психоза нничим утемељене супериотности, то је прерасло у потпуно изочаћчену перцепцију нације, имали смо чак коментаре по порталима "све осим злата је дебакл", такву изопачену перцепцију су хранили и неки новинари и бивши кошаркаши. Тиу се створи притисак пресија јавности гдје је јако тешко припремити екипу за тако захтјевно такмичење. Под таквом менталном пресијом, како то Новак има обичај рећи, лако "понестане гориваа" играчима.

Но опет селектор је одабрао и селектовао екипу, играчи су његов избор, он је одредио улоге. минутажу, начин игре, поставке, тактику. И он јесте најодговорнији за неуспјех, а неуспјех јесте. Није дебакл, али јесте неуспјех.

Новог селектора ваља што прије одредити. Оставити Пешића још неко вријеме, рецимо да одради прву фазу квалификација за СП, а некако пратећи изјаве Човића, води ка томе. је погрешно. Треба окренути лист, поставити новог селектора, да одреди себи стручни тим и да прењузме одговорностз и крене са новим циклусом. Но, видјећемо наредних дана и недјеља шта ће се издешавати.
 
Како год. Наступ наших на ЕП јесте неуспјех. Изгубили смо од јако добре екипе. Али чињеница јесте да нас је надиграла екипа коју смо ми у окрњеном саставу, малтене са другом екипом два пута надиграли (недостајали су им само Марканен и млади Литл) у квалификацијама, и уписали сигурне побједе.

Da ali Markanen nije "samo" već on im je 50% tima, to je isto kao da kažeš nadigrali smo Sloveniju "samo" bez Dončića, pa i Grke "samo" bez Janisa , mislim Finci sa Markanenom i bez su potpuno dve različite ekipe i dve ekipe potpuno drugog ranga, to gotovo uopšte ne može da se poredi.
 
Da ne bude da sam general posle bitke, ja sam bio protiv Pešića još kad je postavljen. Citiraću par postova:

2022:


2023:


2024:

Nisi ti general posle bitke nego si i dalje dvolican.

Ja kada sam kritikovao Pesica i govorio da je nakrivo nasadjen ti si ga branio,a mene napadao pa si pokusao da me ismevas sa nekim svojim budalastinama...,a pogledaj sad..on kao protiv Pesica..e pa nisi bio.
 
Mnogo igraca je igralo sa povredama i time doprineli,jos vece probleme.Inace ne krivim nikog.Sport je to.Treba imati i malo srece,sto se nije pokazalo ni protiv turaka,a ni protiv Finske.Dolaze mlade generacije koje osvajaju svet i Evropu.Bice tu jos dobrih kosarkasa za dobru reprezentaciju.Zao mi je ove generacije,jer su veoma dobri,ali tu je ta (ne)sreca u povredama.
 
Statistika posle koje su ispali Doncic i Jokic...

Doncic protiv Nemacke 32 minuta 39 poena uz sut 11 25 svega 44 posto, 36 index poena

Jokic Finska 33 minuta 33 poena uz sut iz igre 69 posto, index 37

Jokic bolji u index za jedan od ove Donciceve utakmice.

I pazite vi sad kako debili sa raznoraznih foruma hvale i velicaju Doncica zbog partije,a pljuju Jokica sve u stilu kako on ne igra kao ovaj.

Pa hebote jesu ljudi stvarno odlepili.

Treba reci da za Doncica igra ceo tim zajedno sa trenerom dok Jokic igra protiv trenera, jer po Pesicevoj viziji on mora da razigrava druge.

Pa naravno da ce da ispadnu i Jokic i Doncic, ako nemaju pomoc u saigracima cak bih rekao da su ovi ostali igraci kod Slovenaca daleko borbeniji od nasih.
 
Poslednja izmena:
Vidim dosta kolega ovde se seća minulih vremena, igrača, rezultata. Svaka čast na dobroj memoriji, ja se ništa od toga ne sećam, ponešto mi je kao u magli.
Lepo je to, ali ne menja činjenicu da mi skoro četvrt veka nismo prvaci. Neko će mi zameriti što insistiram na zlatu , ali većina ljudi kada pogleda statistike vidi samo prvake. Ko je bio prvi, tz "zlatna generacije". I ostale medalje su kul, teško je osvojiti i bronzu, evo nama je teško doći do polufinala, uskoro će biti teško plasirati se na prvenstvo, jer znamo "svi igraju košarku", "imaju crnce u timu", itd.

Još uvek čekam zlato
 
Zanimljivo razmisljanje.

Teo je slobodan.

https://www.b92.net/sport/kosarka/vesti/162781/kostas-papanikolau-o-milosu-teodosicu/vest

"Teo je bio general na terenu, može da postane i veliki trener"​

"Imao sam zadovoljstvo da igram sa Milošem nekada davno. On je jedinstven košarkaš, i kada je u pitanju čitanje igre, zna kako da izvuče najbolje iz svih saigrača, ali i najbolju odluku za sebe. Njegov poseban način razmišljanja o tome kako se igra košarka učinio ga je onim što jeste – velikanom", rekao je Papanikolau za Meridian sport.

Grčki košarkaš nada se da će Teodosić sesti na terenersku klupu.

"Karijera koju je imao bila je izuzetna, on je zaista pravi 'general na terenu', i sve te stvari zajedno mogu da ga učine izuzetnim trenerom. On vidi stvari na terenu koje većina nas ne može da vidi ili da prepozna u tom trenutku. Takođe, zna da komunicira sa saigračima, što je veoma važno i za trenera. Mislim da ima sve kvalitete potrebne da postane veliki trener, a na njemu je da odluči da li to želi ili ne. Ali sigurno je da je dobro za košarku da neko kao Miloš ostane blizu igre – ne samo za srpsku košarku, već i za evropsku. Kada legende ostanu uključene u sport, to je dobro za igru i njen razvoj".
 
Zanimljivo razmisljanje.

Teo je slobodan.

https://www.b92.net/sport/kosarka/vesti/162781/kostas-papanikolau-o-milosu-teodosicu/vest

"Teo je bio general na terenu, može da postane i veliki trener"​

"Imao sam zadovoljstvo da igram sa Milošem nekada davno. On je jedinstven košarkaš, i kada je u pitanju čitanje igre, zna kako da izvuče najbolje iz svih saigrača, ali i najbolju odluku za sebe. Njegov poseban način razmišljanja o tome kako se igra košarka učinio ga je onim što jeste – velikanom", rekao je Papanikolau za Meridian sport.

Grčki košarkaš nada se da će Teodosić sesti na terenersku klupu.

"Karijera koju je imao bila je izuzetna, on je zaista pravi 'general na terenu', i sve te stvari zajedno mogu da ga učine izuzetnim trenerom. On vidi stvari na terenu koje većina nas ne može da vidi ili da prepozna u tom trenutku. Takođe, zna da komunicira sa saigračima, što je veoma važno i za trenera. Mislim da ima sve kvalitete potrebne da postane veliki trener, a na njemu je da odluči da li to želi ili ne. Ali sigurno je da je dobro za košarku da neko kao Miloš ostane blizu igre – ne samo za srpsku košarku, već i za evropsku. Kada legende ostanu uključene u sport, to je dobro za igru i njen razvoj".
Baš sumnjam u to, nema on taj žar i angažovanost, flegme ne mogu da budu treneri.

Nadam se samo da nekome neće pasti na pamet da mu da da se uči na reprezentaciji.
 
Baš sumnjam u to, nema on taj žar i angažovanost, flegme ne mogu da budu treneri.

Nadam se samo da nekome neće pasti na pamet da mu da da se uči na reprezentaciji.
Otkud to da je Teo flegma.

Covek teo da bije sudije, uskakao na tribine da bije direktora i sekretara aba lige, na poslednjem mecu ona legendarna opaska sudiji da se ne pravi pametan kad nije.

Ne znam da li je neko imao vise suspenzija od Tea u aba i u EL.

Jedini u Zvezdi koji se borio i reagovao poslednje 2 godine.

Flegma je DeDa na primer ili Neda ili Vasa.
 
Šta čeka (novog) selektora u kvalifikacijama: Srbija u (ne)milosti evroligaša, nada tinja
Teoretski, postoji prostor da se igračima iz najjače evropske lige omogući da zaigraju za svoje nacionalne timove, ali biće to samo na bazi dobre volje
Пред нашом селелкцијом слиједе нови изазови, квалификације за СП.
27./30. новембра игра се први "прозор квалоификација". Наши ће у тим мечевима бити лишени помоћи наше шесторке у ен-би-еју. Николе Јикића, Николе Јовића, Богдана Богданоцића, Тристана Вукчевића, Николе Топића и Николе Ђуришића. Од играча који су задњих година конкурисали за дрес репреземнтавције или били у саставу, или би могли бити у конкуренцији у овим квалификацијама, извјесно је да неће бити на располагању Михаиило Петровић, Филип Јовић (ен-си-еј-еј) и Душан Ристић (Јапан). И готово извјесно неће бити на располагању евролигашлки играчи који 25/26.новембра играју мечеве, Василије Мицић (Хапоел), Никола Милутинов (Олимпијакос), Марко Гудурић )Армани); Стефан Јовић (Бајерн), Урош Трифуновић (макаби), Филип Петрушев, Алекса Аврамовић, Данило Анђушић (Дубаи), Вања Маринковић, Митар Бошњаковић, Марио Накић, Алексеј Покушевски, Аријан Лакић (Партизан), Огњен Добрић, Дејан Давидовц, Урош Плавшић, Стефан Миљеновић (Звезда).

Могуће неке играче Звезда и Партизан пусте али то није сигурно и Србија ће и тај прозор и квалификације моради изгурати без објективно 20-25 понајбољих играча. Ту ће вјероватно прикочити играчи који не играју евролигу, Душан Беслаћ, Балша Копривица, Алекса Раданов, Никола Ребић, Стефан Момиров, Никола Танасковић, Филип Барна, Душан Милетић, Богољуб Марковић, можда Огњен Јарамау и Лука Митровић који су тренутно без клуба, те још неки играчи АБА лигаша, зависно у каквој ће форми бити. Тешко је рећи да ли ће то бити довољно да се премосте Турска, Литванија и Италија које су нам на путу.

А Србија мора ријешити питање селектора. Некако птровејава из неких изјсава, конктетно Човића, да би због такве ситуације требао остати Пешић још неко вријеме, но то је погрешно. Ваља окренути нови лист, колико год могуће болно било јер ситуација јесте заје.бана, окренути се новом селектору који ће преузети одговорност. Што прије то боље, између осталог да се прије укључи у процес формирања тима. Од одгагања слабе вајде може бити.
 

Back
Top