3. Sanjaya (koji prepričava ovaj razgovor Krishne i Arjune), nastavlja:
„Tako govoreći, veliki majstor Yoge, Hari je pokazao sinu Prithinom svoje najviše božansko obličje,
s mnogobrojnim ustima i očima, s mnogobrojnim čudnim izgledima, s mnogo
božanskog nakita, s raznovrsnim podignutim nebeskim oružjem, noseći na sebi
nebeske vence i odela, pomazan božanskim mirom, sva čudesa pokazujući,
beskrajni Bog, čija lica gledaju na sve strane. Ako bi se na nebu pokazao sjaj hiljadu
sunaca, taj sjaj bio bi sličan sjaju ovog moćnog Bića. Tamo je Arjuna sagledao u telu
ovog Boga nad bogovima ceo svemir, u njegovim mnogostrukim delovima.
Divljenjem ispunjen; s nakostrešenom kosom, on prikloni svoju glavu i s prekrštenim
rukama progovori...
4. Arjuna: „Ja vidim u tvome telu sve bogove i mnoštvo različitih stvorenja, vrhovnog
boga Brahmana kako sedi na lotosovom cvetu, sve mudrace i nebeske zmije. Tebe
vidim s mnogobrojnim rukama, telima, licima, očima, kako se prostiru na sve strane
u beskraj! Ne mogu sagledati ni tvoj početak, ni kraj, ni sredinu, o Svesilni Bože
raznooblični. Ja te vidim kako nosiš dijademu, disk i tijaru u prepunom sjaju, koji
blješte na sve strane i jedva razaznajem blješteći u krug kao vatra što gori i sunce,
neizmerni. Ti si za mene najviši, nepromenjivi koga treba poznati, ti si najviša riznica
ovog celog svemira, ti si nepromenjivi čuvar večnog zakona Dharme, ti si večni
Purusha (Kosmički Duh). Vidim da si bez početka, sredine i kraja, beskrajne snage, s
beskrajnim rukama, čije su oči Sunce i Mesec, s ustima kao užarena vatra koja svojim
zračenjem daje toplotu celom svemiru. Sav ovaj međuprostor neba i zemlje i sve četiri
strane sveta ispunjeni su tobom. Gledajući ovo tvoje strašno i čudno obličje sva tri
sveta se tresu, o Mahatmo! Ova vojska nebeskih sila prilazi Tebi; drugi sa
strahopoštovanjem odaju ti hvalu sklopljenih ruku. Slava Ti! – govori mnoštvo velikih
mudraca i savršenih i pevaju ti himne prepune hvale. Rudre, Aditye, Vasue, Sadye,
Viśve, obe Aśvini, Maruti, Ushmapi, Gandharve, Jakshe, Asuri i Siddhe gomilama
gledaju na Tebe s divljenjem. Gledajući Tvoje silno obličje s mnogobrojnim ustima i
očima, o Mahabaho, s mnogim rukama, nogama i telima i oštrim zubima čitavi
svetovi se tresu, a i ja sâm. Kada pogledam kako se prostireš do samih nebesa, plamen
i u raznim bojama, otvorenih usta i sjajnih velikih očiju, moj unutrašnji duh podrhtava
i nemam mira ni oslonca, o Vishnu.
Bhagavad-gita 11.3-4