Konfučije

Milena_9

Primećen član
Poruka
501
Nešto iz njegovog života:
jednoga dana je jedan čovek pitao Konfučija da li postoji jedna reč koja bi obuhvatila celokupnu dužnost ćoveka. Konfučije je odgovorio:" Ta reč je čovečnost- ne čini drugima ono što ne bi želeli da drugi tebi žele".
Često se i Istok i Zapad pozivaju na ovaj životni stav, možda i ne znajući čiji je.No ništa u saznajnom svetu nije novo, pa su mnoge škole nešto slično ponavljale.
Eto, načeh malo Konfučija, da li je nekome interesantno njegovo učenje?
 
Meni nije! Prvenstveno zato sto se bavio etickim, drustvenim i politickim pitanjima, a kod njega nema mesta metafizickim razmatranjima!
Nacelo -NE CINI DRUGOME ONO STO TEBI NIJE DRAGO- je trebalo da obezbedi drzavu od eventualnih seljackih buna, jer je Konfucije hteo da spasi vladavinu rodovske aristokratije od potpune propasti! Seljastvo je trebalo drzati u poslusnosti! Dakle, cista politika! :roll:
 
Svojatale su vladajuce garniture u raznim vremenima velike ljude, pa se vremenom poistovetilo / Hitler sa Vagnerom i Niceom i sl./, ali Konfucije je ipak na prvo mesto stavljao porodicu, uredjen licni zivot, harmonican poredak stvari i usput vladaoce nazivao podanicima svoga naroda.
 
"Još ne znamo ni kako da služimo čoveku, kako možemo da znamo o služenju duhovima?" - Konfučije.....

u ovom njegovom upozorenju možemo videti njegovu ravnodušnost prema tajni stvaranja sveta..


ili....

" Još uvek ništa ne znamo ni o životu, kako možemo da znamo o smrti".....o smrti....

ili...

"Vladaj za dobrobit naroda, smanji poreze, uposli uzvisene ljude ma kojeg porekla..... - ovo bi nam koristilo....hahaha :lol:


ili....

"Mudrost je kad nešto znaš - da prepoznaš da to znaš i kad nešto neznaš - da prepoznaš da to ne znaš."...

"Istini uvek treba težiti, ali je nikada ne treba posedovati"...


U Analektima, Konfučije zagovara ideju o dobrodušnosti (jen) kao vodeću odliku uzvisenog coveka, zlatnu sredinu (čung jang) koja predstavlja umerenost u svemu, Nebesku volju (T ien), tj. harmoniju prirode, sinovljevu odanost, odnosno ispravn0ost (li) i "ispravljanje imena" (čeng ming), odnosno priznavanje prirode stvari time što im se daju prava imena.

Kasnije se i taoizam slio u konfučijanizam, jer oni u svojoj prefinjenoj filosofiji nisu imali mesta za Tvorca, nego su se zanimali samo za odnos čoveka prema kosmosu i prirodi....Lao Ceu je jednom izrekao....

"Postoji stvar nejasno stvorena,
rodjena pre nebesa i zemlje.
Tiha i prazna. Stoji sama i ne menja se
ide okolo i ne umara se,
sposobna je da bude majka sveta.
Ne znam joj ime
te je zato nazivam PUT"....


ili...


"Čovek se oblikuje
po uzoru na Zemlju,
zemlja po uzoru na nebesa
nebesa po uzoru na put
a put po uzoru na ono
što je prirodno takvo."


ili...Čuang Ce (sledbenik Leo Cea):

" Jednom sam usnio da sam leptir, koji leprša tamo-amo, leptir u svakom smislu.
Uživao sam u slobodi kao leptir, ne znajući da sam Čou.
Iznenada sam se probudio i iznenedio što sam ponovo Ja.
Pa sad, kako mogu da znam da li sam Čovek koji je sanjao da je leptir,
ili sam leptir koji sanja da je Čovek?"....tzv. stapanje stvari....

Jednostavno, taoističku pesničku maštu više je znaimalo jedinstvo iskustva nego bilo kakava potencijalna moć jednog Tvorca da stvara novo.


Interesantna misao je i stvaranju sveta bez Tvorca...ili o jingu i jangu.......


"Udružene biti neba i zemlje postale su jing i jang, koncentrisane biti jina i janga postale su četriri godišnja doba, a raštrkane biti četiri godisnja doba postale su mnoštvo stvorenja na svetu. Nakon dugo vremena vrela sila nagomilanog janga proizvela je vatru i bit vatrene sile postala je sunce...Vodena sila je postala mesec. Bit viška sile sunca i meseca pretvorila se u zvezde i planete. Nebo je primilo Sunce, mesec i zvezde, dok je Zemlja primila vodu...itd....
" :wink:
 

Back
Top