Izvini, nije mi bila namera da te dirnem.
Moji apetiti su takvi kakvi jesu, a moje merilo sreće je samo moje. Ne znam šta je “prosečan malograđanin-Beograđanin”, ali je poređenje sa Nigerijcem neadekvatno, kao što je i poređenje sa bilo kim drugim. Čak i prosečni francuski klošar ima svoje kriterijume sreće, neshvatljive prosečnom francuskom snobu koji npr ne može da razume da je poneki klošar srećan zato što je – klošar. Isto važi I za tog klošara koji ne shvata zašto je francuski snob srećan činjenicom da ima kuću i materijalnu sigurnost. Moj lokalni klošar Ljubiša iz Čuburskog parka tvrdi da je najsrećniji čovek na svetu kada ima sa kim da razmeni koju reč i ogrebe se o cigaretu. Dovoljno "malo"? A ima čovek kuću I porodicu, samo što je srećniji kada luta. Čudni su putevi (i izbori) Gospodnji, zar ne?

Ne kukam; vrlo sam zadovoljna što moja deca ostvaruju svoje snove. Rekoh već jednom na ovoj temi: kritičan stav prema državi u kojoj živimo ne znači i mržnju prema toj državi. E taj kritički stav je, Sale, u stvari, SLOBODOUMLJE.
p.s. I ko beše prvi spomenuo Milicu kao "argument"?