Konacno prihvatam...

Ne mogu da prihvatim jedno stanje na koje imam jako malo uticaja (a lomim se neviđeno, onaj gore je svedok da se lomim ako ga ima) i koje je istovremeno zlo i blagoslov. Ne znam ni da li cu ikada uspeti da se pomirim sa cinjenicom da je to zlo moj veciti pratilac koji izigrava roditelje, muza, boga, neprijatelja sve po potrebi 24 h dnevno, 356 dana u god,..i shiba me samo tako, kako mu ćef...i sve mu oprostim i zahvalna sam mu, samo zbog trenutka kad se prividno uortaci sa mnom i smiluje se na mene nedostojnu (je l tako bese) i pokloni mi malo mira.

Za sve ostalo, puca mi stikla.
 
samo se smej, ma grohotom. ma zagrcni se
al kad ti umre majka ce da places..
Smisao ovoga je šta, tačno?
Da nas malo sjebeš? Čisto da niko ne bude zadovoljan na temi?
Ili je smešno?

jel vi zene ista znate o zivotu?
priznajte ovde i sad

Ladno si upao u razgovor u kome sam ja pohvalila Earring zato što je lepo sročila i shvatila nešto,
pa si došao da se kurčiš, ali nemaš sa čim, nego čisto onako prozivaš, da će
1) da nam umre majka pa ćemo da plačemo
2) da ništa ne znamo o životu (na svu sreću si stigao ti, da nam objasniš.)

al znada kenya sto na sat

Pa to zna svako, vidi vas dvojicu, pojma nemate, ali ste stručnjaci za sve, uključujući ženska osećanja i psihologiju
(kao što tvoji postovi citirani gore pokazjuju)

Ne bih vas ni registrovala, ali pošto je temu postavila Mali Čičak :malav:
 
Poslednja izmena:
Smisao ovoga je šta, tačno?
Da nas malo sjebeš? Čisto da niko ne bude zadovoljan na temi?
Ili je smešno?



Ladno si upao u razgovor u kome sam ja pohvalila Earring zato što je lepo sročila i shvatila nešto,
pa si došao da se kurčiš, ali nemaš sa čim, nego čisto onako prozivaš, da će
1) da nam umre majka pa ćemo da plačemo
2) da ništa ne znamo o životu (na svu sreću si stigao ti, da nam objasniš.)



Pa to zna svako, vidi vas dvojicu, pojma nemate, ali ste stručnjaci za sve, uključujući ženska osećanja i psihologiju
(kao što tvoji postovi citirani gore pokazjuju)

Ne bih vas ni registrovala, ali pošto je temu postavila Mali Čičak :malav:
Jbg ja gluposti registrujem na 100 kilometara. Tako zapazih tvoje komentare.

Sent from my SM-T815 using Tapatalk
 
Reklo bi se da je zdravlje najugroženija kategorija.

Interesantno ali mene, kao mladju ženu u ranim tridesetim, samo ono zanima. Možda su moji uslovi života tome doprineli, ne znam.
Pored pristojnosti i negovanosti, ne pamtim da sam o izgledu kao izgledu razmišljala, u smislu da bih činila nešto da izgledam bolje i lepse. Kada razmislim, ta spoznaja je zapravo tužna jer je verovatno normalno da razmišljam ali jednostavno se tu negde napravila napuklina i dovukla te babske misli pod šeširić.
 
Kad ste prihvatile sebe?
U sedmom osnovne kada sam shvatila da sam omiljena u društvu.
Ja sam odrasla u vreme kada je drugarstvo bilo na ceni. I do dana današnjeg mi je to ostalo najvažnije - da mogu svakog jutra da se pogledam u ogledalo sa ponosom jer znam da nisam kvaran čovek.
Izgledom sam uvek bila zadovoljna jer nemam rogove, tri ruke ni rep tako da mogu da prođem nezapaženo i opušteno.
 
Kad ste prihvatile sebe?

Bas onakvom kakve jeste, sa svim manama i vrlinama... kad se desio taj momenat kad ste stale ispred ogledala i pomislile Ovo sam ja, i volim sebe, svaki detalj. Kad ste sele i razmislile same sa sobom i prihvatile svoje stavove?

Da li i dalje imate neke nesigurnosti? Komplekse? Da li se neceg stidite?
Da li sakrivate salo na stomaku, celulit, krivite se na slikama da ispadnete bolje?
Ako je tako, zasto to radite? Kome?

Inspiraciju mi dade jedna drugarica na fb, koja od kad znam za nju ima kompleks sto je debela, i za sve ove godine na fb, nema nijednu sliku gde se vidi cela, samo lice. Stalno se pokriva, sakriva... a ima 30 godina. To je vec ozbiljan problem... pitam se zasto i cega se stidi...



Volim ja sebe, ali ne idem linijom manjeg otpora i ne prihvaćam svoje mane. Najlakše je prihvatiti mane i piči dalje. Svoje mane nastojim otkloniti, jednu po jednu.
Taman pomislim gotovo je, savršen sam kad se iza ćoška pojavi nova.
Hajmo Jovo nanovo. :mrgreen:
 
Interesantno ali mene, kao mladju ženu u ranim tridesetim, samo ono zanima. Možda su moji uslovi života tome doprineli, ne znam.
Pored pristojnosti i negovanosti, ne pamtim da sam o izgledu kao izgledu razmišljala, u smislu da bih činila nešto da izgledam bolje i lepse. Kada razmislim, ta spoznaja je zapravo tužna jer je verovatno normalno da razmišljam ali jednostavno se tu negde napravila napuklina i dovukla te babske misli pod šeširić.

Neka ne budu babske misli, ja bih to ipak pripisala zrelosti.
 
Kad ste prihvatile sebe?

Bas onakvom kakve jeste, sa svim manama i vrlinama... kad se desio taj momenat kad ste stale ispred ogledala i pomislile Ovo sam ja, i volim sebe, svaki detalj. Kad ste sele i razmislile same sa sobom i prihvatile svoje stavove?

Da li i dalje imate neke nesigurnosti? Komplekse? Da li se neceg stidite?
Da li sakrivate salo na stomaku, celulit, krivite se na slikama da ispadnete bolje?
Ako je tako, zasto to radite? Kome?

Inspiraciju mi dade jedna drugarica na fb, koja od kad znam za nju ima kompleks sto je debela, i za sve ove godine na fb, nema nijednu sliku gde se vidi cela, samo lice. Stalno se pokriva, sakriva... a ima 30 godina. To je vec ozbiljan problem... pitam se zasto i cega se stidi...

Ti imas skoro perfektno telo i ne mozes da shvatis kroz koji pakao maltretiranja prolaze devojke/zene koje imaju kilograme.
To je drustveno prihvatljivo maltretiranje drugih u Srbiji,socioloski,drustveni jeziv pritisak sa kojim se ne susrecu osobe koje izgledaju kao ti.

Jer ljudi umesto da gledaju svoj zivot i popravljaju sta tu fali obicno se hrane time sto nekog maltretiraju psihicki.
Ne resavaju svoje probleme vec se izivljavaju nad drugima.

Zdrava sam,hodam,prosla pakao da bih prohodala bez bola,normalno ponovo tako da znam zdravlje je najbitnije.

Zdravlje.
 
Prihvatam da sam jednom u zivotu ispao pametan sto nisam placao RTS
Ghelyon.gif
 
Kad ste prihvatile sebe?

Bas onakvom kakve jeste, sa svim manama i vrlinama... kad se desio taj momenat kad ste stale ispred ogledala i pomislile Ovo sam ja, i volim sebe, svaki detalj. Kad ste sele i razmislile same sa sobom i prihvatile svoje stavove?

Da li i dalje imate neke nesigurnosti? Komplekse? Da li se neceg stidite?
Da li sakrivate salo na stomaku, celulit, krivite se na slikama da ispadnete bolje?
Ako je tako, zasto to radite? Kome?

Inspiraciju mi dade jedna drugarica na fb, koja od kad znam za nju ima kompleks sto je debela, i za sve ove godine na fb, nema nijednu sliku gde se vidi cela, samo lice. Stalno se pokriva, sakriva... a ima 30 godina. To je vec ozbiljan problem... pitam se zasto i cega se stidi...


Mislim da nije potrebno da sednem i shvatim svoje stavove, draže mi je da u hodu donosim odluke i rešenja...:lol:

Nemam nesigurnost i kompleks, ali to ne znači da sam prihvatila sebe paušalno i razrešila se daljeg rasta....
jedino što ne mogu da prihvatim lako je kad vidim ženu koja ima bolje doope od mene:lol:
 
Poslednja izmena:
Kad ste prihvatile sebe?

Bas onakvom kakve jeste, sa svim manama i vrlinama... kad se desio taj momenat kad ste stale ispred ogledala i pomislile Ovo sam ja, i volim sebe, svaki detalj. Kad ste sele i razmislile same sa sobom i prihvatile svoje stavove?

Da li i dalje imate neke nesigurnosti? Komplekse? Da li se neceg stidite?
Da li sakrivate salo na stomaku, celulit, krivite se na slikama da ispadnete bolje?
Ako je tako, zasto to radite? Kome?

Inspiraciju mi dade jedna drugarica na fb, koja od kad znam za nju ima kompleks sto je debela, i za sve ove godine na fb, nema nijednu sliku gde se vidi cela, samo lice. Stalno se pokriva, sakriva... a ima 30 godina. To je vec ozbiljan problem... pitam se zasto i cega se stidi...

Čoveče, kada potpuno prihvatiš sebe, izađeš iz puberteta, adolescencije, tridesetih godina, klimaksa, kapiram da bude već kasno jer jednom si nogom u grobu :zcepanje:
Malo karikiram, ali ako odmah prihvatiš sebe, nikada nećeš ništa raditi na sebi, što je tek paraliza (ne aludiram na hijalurone i silikone...) već na mentalni sklop, psihu, što ume češće nego što se misli da se oslikava i na fizikusu. Ako izuzmemo neke ..da ne zalazim kakve primere, nije tema...
Da ne pametujem previše, prihvatam sebe, a uvek ima šta da se doradi, bilo bi dosadno da nema :zper:
Nego, ne vidim poentu šta fali fotkati se u krupnom planu, imam više takvih fotki, nego fotki gde se se vidi čitav pejzaž, enterijer, eksterijer...Hello?!
 
Čoveče, kada potpuno prihvatiš sebe, izađeš iz puberteta, adolescencije, tridesetih godina, klimaksa, kapiram da bude već kasno jer jednom si nogom u grobu :zcepanje:
Malo karikiram, ali ako odmah prihvatiš sebe, nikada nećeš ništa raditi na sebi, što je tek paraliza (ne aludiram na hijalurone i silikone...) već na mentalni sklop, psihu, što ume češće nego što se misli da se oslikava i na fizikusu. Ako izuzmemo neke ..da ne zalazim kakve primere, nije tema...
Da ne pametujem previše, prihvatam sebe, a uvek ima šta da se doradi, bilo bi dosadno da nema :zper:
Nego, ne vidim poentu šta fali fotkati se u krupnom planu, imam više takvih fotki, nego fotki gde se se vidi čitav pejzaž, enterijer, eksterijer...Hello?!

Ako nisi sela dok si prihvatala sebe to se ne racuna lol


Sent from my iPhone using Tapatalk
 
Interesantno ali mene, kao mladju ženu u ranim tridesetim, samo ono zanima. Možda su moji uslovi života tome doprineli, ne znam.
Pored pristojnosti i negovanosti, ne pamtim da sam o izgledu kao izgledu razmišljala, u smislu da bih činila nešto da izgledam bolje i lepse. Kada razmislim, ta spoznaja je zapravo tužna jer je verovatno normalno da razmišljam ali jednostavno se tu negde napravila napuklina i dovukla te babske misli pod šeširić.

samo ono? :per:
pa naravno, cim si trudna znaci da si se sashivala! <3
 

Back
Top