Komunističko-ustaški sporazum Pijade-Budak?

Samo neki od dokaza:

Branko Matan, Prilog književnoj povijesti

"Meni su kao studentu početkom 70-ih pričali kako su partizani 1945., odmah po ulasku u Zagreb, po Nazorovu nalogu poslali posebnu jedinicu u Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu koja je pokupila cijela godišta endehaških publikacija i odnijela ih Nazoru kući da ih na miru pročisti od tekstova koji bi za njega bili kompromitirajući, u prvome redu od 'pjesme Paveliću'. Te da je, nakon nekog vremena, Nazor vratio te publikacije, ali 'očišćene', s iščupanim stranicama."



I sad sa zrncem mozga povežemo s ovim:

DARKO SAGRAK, 2003:
"Imao sam sreću da ove nedjelje na »sajmu starina« na Britanskom trgu u Zagrebu nađem primjerak Hrvatskoga naroda, vodećeg ustaškog dnevnika u NDH s nadnevkom od 14. lipnja 1944. Za tim brojem tragali su mnogi (bezuspješno) dugo vremena. On nedostaje čak i u ono malo knjižnica koje uopće imaju komplete tog ustaškog dnevnika.

Naime, već dugo se u hrvatskoj kulturnoj javnosti »šuška« da je Nazor spjevao odu Poglavniku. Nu, osim nagađanja, nitko nije uspio pružiti uvjerljive i vjerodostojne dokaze. Istina, zagrebački dramski glumac Ljudevit Galic, koji je od 1942. do 1944. djelovao u Banjoj Luci, ali je povremeno dolazio gostovati i u Zagreb, pričao je jednom zgodom dr. Nedjeljku Mihanoviću (odličnom poznavatelju Vladimira Nazora i uredniku njegovih izabranih djela), da je jednom prigodom u Zagrebu na književnoj večeri u Radničkoj komori (današnjem Radničkom domu) u Zagrebu recitirao Nazorovu pjesmu »Poglavniku«. Kako je prošlo mnogo godina, on je tekst zaboravio, a nije se mogao sjetiti odakle je potjecao tekst.

Kada sam kod kuće pažljivo proučio taj svečani broj Hrvatskoga naroda, uvjerio sam se da imam u posjedu baš taj rijedak primjerak, koji nedostaje u mnogim kompletima. Ubrzo mi je bilo jasno - zašto! U sredini novina, na tzv. duplerici, bio je veliki članak pod naslovom »Opjevani poglavnik«."



Vladimir Nazor:

Poglavnik

Nad starim dvorom usred glavnog grada
ko plamen vječnog svietla stieg vihori;
u dvoru, blied od neprekidnog rada:
Poglavnik bdije, jer narod se bori.

I premda svu noć, ko uklete sjene,
more Ga brige mnogih podanika,
ipak Mu bdienjem izmučene sjene
sa smieškom prime stranog poslanika.

Ko dobra majka često prigne čelo
nad uzglavljima ranjenih junakâ;
ko brižan otac izlazi u selo
vidjeti poljske radove seljakâ.

A ipak nikad nitko ne će znati:
sa koliko se boraca On bori,
od kolikih Mu boli srdce pati
i kolikom Mu snagom duša gori!

Tek će budućnost, što će vedra teći,
znati, što bješe činio i htio,
a poviest naša s ponosom će reći:
Naš Poglavnik je velik vladar bio!

A imajmo u vidu i ovo:

Heinz Dietrich Fischer: Outstanding International Press Reporting: 1928-1945, from the consequences of World war I to the end of World War II, 1984

The head of Croatian section of the national Liberation Authority was Dr. Vladimir Nazor, 74, Dalmatian-born Poet. (...) Nazor once wrote a hymn in praise of Poglavnik (Fuehrer) Ante Pavelic and is typical of former Ustachi sympathizers now trying to switch sides because of the belief that Germany and her satelites are losing war.


Na srpskom:

Šef hrvatskog dela narodno-oslobodilačke vlasti bio je 74-vorogodišnji dr Vladimir Nazor, pesnik rođen u Dalmaciji. (...) Nazor je jednom prilikom bio napisao odu u slavu Poglavnika (Firera) Ante Pavelića i tipičan je predstavnik bivših simpatizera ustaškog pokreta koji su pokušavali da pređu na drugu stranu vođeni spoznajom da Nemačka i njeni sateliti gube rat.

Citirana informacija se ponavlja u dvama izveštajima. Jednom na strani 324 i drugom na str. 326 prvog toma ove zbirke.

... treba zaista svesrdno želeti nepoverovati u notorni fakt.


Budući da je Nazor bivši ustašofil, a kasniji predsednik ZAVNOH-a, čak i da isključimo postojanje ikakve ode Paveliću, jasno je da ova priča potpuno revidira službeni pogled kekeljave srpske istoriografije na hrvatske partizane, komuniste kao i planove uopšte.

Jasno je, dakle, da je "Hrvatski plan B" bio na snazi od 1943. do 1995.

Ako ima neko volje, moglo bi se o Bakariću (i Krleži) dosta ovde reći.

Nazora je Broz postavio kao poznatog ustaškog simpatizera na čeono mesto - predsednika ZAVNOH-a upravo stoga da pošalje ustašama jasnu poruku - "Vreme je za prelet"!

VLADIMIR NAZOR
Poruka pjesnicima 1942

(... )

Još su naše stare
Rieči u nama žive.

Operite jezik
Na drevnu nam vrelu

Prelomite onda
Ciev tuđinskoj fruli,

Budimo barbari,
Al budimo svoji!

Pjesnik nije cvietak
Na kom leptir driemlje:
Živ je čvor u deblu,
Korien ispod zemlje,

(...)


Citat:
Odlomak "ružno ustaške" pjesme Vladimira Nazora objavljene u Hrvatskoj reviji u siječnju 1942. Riječ je o stihovima u kojima se priklanja pavelićevskoj ideologiji nacionalne i jezične čistote, da bi samo godinu poslije, u partizanima, napisao neke od najpoznatijih pjesama o Titu, pa i onu "Uz Tita i Staljina, dva junačka sina..."

http://www.globus.com.hr/Clanak.aspx?BrojID=308&ClanakID=8545&Stranica=1#8229
 
7113.jpg


Dvojica aktera iz Hrvatskog palna B

Imali smo o Krležinoj apologiji najgrđe frankovštine, starčevićanstva. Biće ponovljeno sa novim elementima.
 
napravi skejn te dve strane i stavi ovde, vec kada imas knjigu. dokazi svoju tvrdnju, umesto da od izmisljenog sporazuma pijade-budak, prelazis na izmisljene politicke stvari o nazoru, da bi nastavljao sa izmisljotinama o nekakvom planu A,B,C i D

Aaaa, nećemo tako @Kiseli. Koliko @Kiseli para stavljaš na svoju tvrdnju da "ja lažem"? :think:

Neću da razmišljam za džabaka. :kafa:
 
Ima i za 106 dolara, @Kiseli. I nije cela, nego prvi od pet tomova.

Opet pokušavaš da vređaš (jer misliš da je nekog nazvati četnikom uvreda). Tebi uvrede jedino preostadoše, jer si pukao kao tikva.

Kada nekom kažeš da laže, onda si verovatno spreman da staneš iza toga. Ja te pitam s koliko novca stojiš iza toga? Pojela maca jezik?
 
Dok čekamo da @Kiseli licitira vrednost svojih insinuacija, mi odosmo dublje u prošlost, citirajući delo Reubena H. Markhama iz 1947, Reubin H. Markham: Rumania Under the Soviet Yoke. Chapel Hill: University of North Carolina Press. 1947. (The year for Markham's publication is 1947, while there is only a book from 1949 in the reference list.) Knjiga je izdata 1947, ali gotovo sve bibliografije navode 1949. kao godinu izdanja (Reubin Markham: Rumania Under the Soviet Yoke. Boston: The Meador Press, 1949.)

Reubin H. Markham: Rumania Under the Soviet Yoke.
Chapel Hill: University of North Carolina Press. 1947.



markham1947nazor.jpg

Usmerite unimak na poslednja 3 pasusa. :)

Most famous and notorious of them all is seventy-two-year-old Vladimir Nazor, " the greatest Croatian poet." He became president of the Anti-Fascist Council of Croatia, which made him practically President of "Free Croatia." He is a picturesque figure with many of the typical qualities of a self-adulating prima donna.

He recieved and enyoyed most of the subsidies, funds, and favours that a gifted and subservient poet could expect from Yugoslavia's rather generous old "Fascistic regime," then served Pavelitch as a poet laureate, singing his praises in a way that would bring blushes even to the poets of Persian monarchs or Arabian caliphs, and after giving the gory Croatian Poglavnik an immortal place among tsars and Caesars, Nazor found his way to Tito.


Reubin H. Markham: Rumania Under the Soviet Yoke.
Chapel Hill: University of North Carolina Press. 1947.

"Najčuveniji i najozloglašeniji među njima je 72-godišnji Vladimir Nazor, "najveći hrvatski pesnik". On je postao predsednik Antifašističkog veća Hrvatske, što ga je praktički učinilo predsednikom "Slobodne Hrvatske." On je piktoreskna ličnost s mnogim kvalitetima samozvane primadone.

Primao je i uživao većinu subsidija, sredstava i usluga koje bi nadaren i poslušan pesnik mogao da očekuje od starog jugoslovenskog prilično darežljivog "fašističkog režima", potom je služio Paveliću kao pesnik-laureat, pevajući mu hvalospeve pred kojima bi pocrveneli čak i pesnici persijskih kraljeva ili arpskih kalifa, i nakon što je krvničkom hrvatskom Poglavniku podario besmrtno mesto među carevima i cesarima, Nazor je dospeo do Tita."


Poglavniku podario besmrtno mesto među carevima i cesarima... :think:


ideaa.gif

Vladimir Nazor, 1942:

Poglavnik

Nad starim dvorom usred glavnog grada
ko plamen vječnog svietla stieg vihori;
u dvoru, blied od neprekidnog rada:
Poglavnik bdije, jer narod se bori.

I premda svu noć, ko uklete sjene,
more Ga brige mnogih podanika,
ipak Mu bdienjem izmučene sjene
sa smieškom prime stranog poslanika.

Ko dobra majka često prigne čelo
nad uzglavljima ranjenih junakâ;
ko brižan otac izlazi u selo
vidjeti poljske radove seljakâ.

A ipak nikad nitko ne će znati:
sa koliko se boraca On bori,
od kolikih Mu boli srdce pati
i kolikom Mu snagom duša gori!

Tek će budućnost, što će vedra teći,
znati, što bješe činio i htio,
a poviest naša s ponosom će reći:
Naš Poglavnik je velik vladar bio!


:bye:
 
Poslednja izmena:
Ti si malo tezi slucaj .
1 kopija stavljena gore nije iz knjige "Rumania Under the Soviet Yoke " (izdane 1949), nego iz knjige "Tito’s Imperial Communism" by Reuben Henry Markham Univ. of North Carolina Press
Chapel Hill, N.C.,1947 (kao sto vidis stampane 1947 , i na svakom listu ti pise naslov knjige)
2. vidljivo da ne znas razliku
3.Reuben Henry Markham , autor ove dve knjige je radio i pisao te knjige za potrebe "The United States Office of War Information (OWI) ". zadatak ovog tela je propaganda , u ovom slucaju protiv komunizma

The United States Office of War Information (OWI) was a government agency created during World War II to consolidate government information services. Besides coordinating the release of war news for domestic use, the office established an overseas branch which launched a huge information and propaganda campaign abroad.


drugim recima tvoj post je najobicnija politicka propaganda koja nema veze sa istorijom
 
Ti si malo tezi slucaj .
1 kopija stavljena gore nije iz knjige "Rumania Under the Soviet Yoke " (izdane 1949), nego iz knjige "Tito’s Imperial Communism" by Reuben Henry Markham Univ. of North Carolina Press
Chapel Hill, N.C.,1947 (kao sto vidis stampane 1947 , i na svakom listu ti pise naslov knjige)
2. vidljivo da ne znas razliku
3.Reuben Henry Markham , autor ove dve knjige je radio i pisao te knjige za potrebe "The United States Office of War Information (OWI) ". zadatak ovog tela je propaganda , u ovom slucaju protiv komunizma




drugim recima tvoj post je najobicnija politicka propaganda koja nema veze sa istorijom

Fascinira nacin na koji ''dokazujes'' propagandu, a istu ne vadis iz usta...steta sto sebe ne mozes da vidis sa strane, zaista propustas sjajan uzitak:hahaha:

@kiseli

 
@Kiseli: 1 kopija stavljena gore nije iz knjige "Rumania Under the Soviet Yoke " (izdane 1949), nego iz knjige "Tito’s Imperial Communism" by Reuben Henry Markham Univ. of North Carolina Press
Chapel Hill, N.C.,1947 (kao sto vidis stampane 1947 , i na svakom listu ti pise naslov knjige)

E, baš nije nego je iz izdanja iz 2005. a ko je "težak slučaj" (opet uvreda) vidi se iz priloženog.

Mala napomena, sken koji je stavljen ne razlikuje se ni u jednom slovu od rečenog izdanja iz 1947. Njega sam stavio jer izdanje iz 2005 na Google-books ima cele strane, dok izdanje iz 1947 nema.


Izdanja se u citiranom delu ne razlikuju. Ista je čak i paginacija. Na skenu se, dakle, razlikuje samo naslov knjige. Tekst koji je izdvojen i citiran iskopiran je iz rečenog izdanja iz 1947., međutim preko Google-a tehnički nije dostupan sken izdanja iz 1947. Tako da, sve je transparentno i jasno.

Da ne bi bilo nikakve zabune, stavićemo celo poglavlje izdanja iz 2005:

markham2005nazor.jpg

:kafa:



dobar.gif
 
Poslednja izmena:
Dakle, ovo sve stoji do poslednjeg zrnca:

Dok čekamo da @Kiseli licitira vrednost svojih insinuacija, mi odosmo dublje u prošlost, citirajući delo Reubena H. Markhama iz 1947, Reubin H. Markham: Rumania Under the Soviet Yoke. Chapel Hill: University of North Carolina Press. 1947.


Reubin H. Markham: Rumania Under the Soviet Yoke.
Chapel Hill: University of North Carolina Press. 1947.

"Najčuveniji i najozloglašeniji među njima je 72-godišnji Vladimir Nazor, "najveći hrvatski pesnik". On je postao predsednik Antifašističkog veća Hrvatske, što ga je praktički učinilo predsednikom "Slobodne Hrvatske." On je piktoreskna ličnost s mnogim kvalitetima samozvane primadone.

Primao je i uživao većinu subsidija, sredstava i usluga koje bi nadaren i poslušan pesnik mogao da očekuje od starog jugoslovenskog prilično darežljivog "fašističkog režima", potom je služio Paveliću kao pesnik-laureat, pevajući mu hvalospeve pred kojima bi pocrveneli čak i pesnici persijskih kraljeva ili arpskih kalifa, i nakon što je krvničkom hrvatskom Poglavniku podario besmrtno mesto među carevima i cesarima, Nazor je dospeo do Tita."


Poglavniku podario besmrtno mesto među carevima i cesarima... :think:


ideaa.gif

Vladimir Nazor, 1942:

Poglavnik

Nad starim dvorom usred glavnog grada
ko plamen vječnog svietla stieg vihori;
u dvoru, blied od neprekidnog rada:
Poglavnik bdije, jer narod se bori.

I premda svu noć, ko uklete sjene,
more Ga brige mnogih podanika,
ipak Mu bdienjem izmučene sjene
sa smieškom prime stranog poslanika.

Ko dobra majka često prigne čelo
nad uzglavljima ranjenih junakâ;
ko brižan otac izlazi u selo
vidjeti poljske radove seljakâ.

A ipak nikad nitko ne će znati:
sa koliko se boraca On bori,
od kolikih Mu boli srdce pati
i kolikom Mu snagom duša gori!

Tek će budućnost, što će vedra teći,
znati, što bješe činio i htio,
a poviest naša s ponosom će reći:
Naš Poglavnik je velik vladar bio!


:bye:
 
Nazor je "krvničkom hrvatskom Poglavniku podario besmrtno mesto među carevima i cesarima" (Reuben Henry Markham: "Rumania Under the Soviet Yoke." Chapel Hill: University of North Carolina Press. 1947.)




Nazor je "krvničkom hrvatskom Poglavniku podario besmrtno mesto među carevima i cesarima" (Reuben Henry Markham: "Tito’s Imperial Communism" Univ. of North Carolina Press Chapel Hill, N.C.,1947 )




Nazor je jednom prilikom bio napisao odu u slavu Poglavnika (Firera) Ante Pavelića i tipičan je predstavnik bivših simpatizera ustaškog pokreta koji su pokušavali da pređu na drugu stranu vođeni spoznajom da Nemačka i njeni sateliti gube rat. (Heinz Dietrich Fischer: Outstanding International Press Reporting: 1928-1945, from the consequences of World war I to the end of World War II, 1984)





Hoćemo li dalje, @Kiseli?
 

Back
Top