Комплекси око физичког изгледа

gost 434892

Veoma poznat
Poruka
12.912
Реално, јако мало нас младих јесте стварно задовољно својим физичким изгледом, а постајемо тек задовољни онда када нам то престане бити толико важно.

Али многи то не схвате у младе дане, те буду врло незадовољни, а неретко развију офанзиван комплекс где ће да се својим лажним самопоуздањем замаскирају.

У средњој, свака другарица је толико себи била "најлепша", да су све себи биле мисице. Мало морген.

И ја сам прошао тај период, када сам свима говорио како мислим да сам прелеп, ко авион, ко манекен, само да их убедим у то у шта сам нисам веровао.

Сада себи изгледам океј, мада ми није битно. Леп сам дечко али наравно има лепших и ружнијих од мене и биће као и у свему. Најбитније је бар мени сад кад тражим девојку, друштво, шта год, каква је особа, да ли ми је лепо са њом... Изглед је само део који иде као шлаг на торту.
 
Polish_20230823_182404966.jpg
 
Ja sam imao i klempavije uši od tebe zbog čega su me neki nazovi drugari zezali u osnovnoj. I mene je to jako pogadjalo tada. Bilo je tako društvo u osnovnoj da je nekima bilo smešno što uopšte živiš. Šta god ti da kažeš ili uradiš njima je to bilo smešno. Pogotovo ako dobiješ neku peticu ili se posle dužeg vremena ošišaš(u osnovnoj sam imao malo veću kosu. Nešto poput tvoje ali još veću) pa devojkama izgledaš lepo(lično mislim da sam lep na oca. Šteta što nisam I pametan na oca, već na majku. Što ne znači da je mama glupa naprotiv. Samo otac je ipak doktor)
 
Реално, јако мало нас младих јесте стварно задовољно својим физичким изгледом, а постајемо тек задовољни онда када нам то престане бити толико важно.
Kada je tebi izgled prestao da bude vazan?
 
Ja sam imao i klempavije uši od tebe zbog čega su me neki nazovi drugari zezali u osnovnoj. I mene je to jako pogadjalo tada. Bilo je tako društvo u osnovnoj da je nekima bilo smešno što uopšte živiš. Šta god ti da kažeš ili uradiš njima je to bilo smešno. Pogotovo ako dobiješ neku peticu ili se posle dužeg vremena ošišaš(u osnovnoj sam imao malo veću kosu. Nešto poput tvoje ali još veću) pa devojkama izgledaš lepo(lično mislim da sam lep na oca. Šteta što nisam I pametan na oca, već na majku. Što ne znači da je mama glupa naprotiv. Samo otac je ipak doktor)
Деца су најсуровија, сложићеш се... Они знају баш у појам да те убију...
 
Деца су најсуровија, сложићеш се... Они знају баш у појам да те убију...
Surovo je što nekim ljudima ostanu neka sećanja na osnovu kojih u zrelim, ozbiljnim godinama formiraju sliku, svoj sud o nekome. Npr. Pre osnovne, pre predškoskog išao sam u zabavište sa nekim ljudima. Mene su u zabavištu zezali da sam takav i takav a u osnovnoj da sam klempav. A stvarnost je bila da nit sam bio takav i takav iz zabavišta niti klempav(u osnovnoj).
Na moju žalost neki ljudi i dan danas formiraju trenutni sud o meni na osnovu dečijih zajebancija a ne istine. Verovatno im to ide u prilog da pravdaju svoje postupke prema meni, da pravdaju sebe :)
 
Da, to je interesantna pojava. Da se mi (ili naš ego) stidimo ili budemo ponosni na nešto što realno veze nema sa našim svesnim delovanjem. Nismo ga mi stvorili. Razvitak tela, deoba ćelija ili funkcionisanje organizma uopšte, nije pod našom svesnom kontrolom. I dobro je da nije. Nešto daleko pametnije od nas vodi računa o funkcionisanju organizma. Mi smo to telo dobili na dar i naše je da ga svesno održavamo koliko je to moguće.
 
Da dodam i sledeće. U Srednjoj školi su me zezali gore nego u osnovnoj. Srednja škola mi je bila veći pakao od osnovne i zabavišta, ali mi niko ni reč nije rekao u vezi bilo čega fizičkog. Npr. U Srednjoj školi ja se najboljem drugu pohvalio očevim novim autom(Dačijom Supernova). On od toga napravio zajebanciju da me je ismejavalo više od pola odeljenja. Posle godinu dana on kupi isti auto. I ko je bio upravu? To je samo jedan primer bilo ih je više ali ni jedan u vezi fizičkog izgleda ili bilo čega fizičkog. Jedan jedini put za vreme Srednje sam se nasmejao na maturskoj slici u stilu "Zbogom školo idem u neki za mene bolji život " Tako je i bilo. A najbolji drug koji me je toliko ismevao mi je dan danas jedan od boljih drugova. Ostali smo u kontaktu, ali oboje znamo da smo tad bili deca. I da smo sad odrasli ljudi.
 
Surovo je što nekim ljudima ostanu neka sećanja na osnovu kojih u zrelim, ozbiljnim godinama formiraju sliku, svoj sud o nekome. Npr. Pre osnovne, pre predškoskog išao sam u zabavište sa nekim ljudima. Mene su u zabavištu zezali da sam takav i takav a u osnovnoj da sam klempav. A stvarnost je bila da nit sam bio takav i takav iz zabavišta niti klempav(u osnovnoj).
Na moju žalost neki ljudi i dan danas formiraju trenutni sud o meni na osnovu dečijih zajebancija a ne istine. Verovatno im to ide u prilog da pravdaju svoje postupke prema meni, da pravdaju sebe :)
Да, могуће. Или можда већ имају неке поштављене "аршине"по којим те гледају па као да су себе научили да ге гледају тако, да виде на теби клемпаве уши иако их немаш?
 
Da, to je interesantna pojava. Da se mi (ili naš ego) stidimo ili budemo ponosni na nešto što realno veze nema sa našim svesnim delovanjem. Nismo ga mi stvorili. Razvitak tela, deoba ćelija ili funkcionisanje organizma uopšte, nije pod našom svesnom kontrolom. I dobro je da nije. Nešto daleko pametnije od nas vodi računa o funkcionisanju organizma. Mi smo to telo dobili na dar i naše je da ga svesno održavamo koliko je to moguće.
Баш зато се и код људи јавља несигурност, код ствари на које не могу битно да утичу.
 
Da dodam i sledeće. U Srednjoj školi su me zezali gore nego u osnovnoj. Srednja škola mi je bila veći pakao od osnovne i zabavišta, ali mi niko ni reč nije rekao u vezi bilo čega fizičkog. Npr. U Srednjoj školi ja se najboljem drugu pohvalio očevim novim autom(Dačijom Supernova). On od toga napravio zajebanciju da me je ismejavalo više od pola odeljenja. Posle godinu dana on kupi isti auto. I ko je bio upravu? To je samo jedan primer bilo ih je više ali ni jedan u vezi fizičkog izgleda ili bilo čega fizičkog. Jedan jedini put za vreme Srednje sam se nasmejao na maturskoj slici u stilu "Zbogom školo idem u neki za mene bolji život " Tako je i bilo. A najbolji drug koji me je toliko ismevao mi je dan danas jedan od boljih drugova. Ostali smo u kontaktu, ali oboje znamo da smo tad bili deca. I da smo sad odrasli ljudi.
Највероватније да и тај твој друг тада није имао неку злу намеру, но ко ће га знати. Добро је да ниси злопамтило.

Уфф брате. Ја се нисам ни сликао за плато, нити био на матурској журци, ако ћеш искрено
 
Relax, nothing is under control. 😊
Није баш да није све, неке ствари јесу бар 90% под контролом. Знање је и жеља да се нешто разуме, самим тим и контролише.

Људи мисле да су рођени ружни, и оплакују своју судбину и често коре себе и Бога "зашто сам ја овако ружан а могао сам бити лепши", или нпр "зашто Миљан има зелене очи и све рибе у школи наскачу на њега а ја спојене обрве, дебеле образе и сви мисле да сам креле"
 
Nemoj da te lazu da budes to sto jesi ,iskren i da treba da ides kroz zivot otvorenog srca jer ces najebati,doci bmwom na dejt je isto kao kad riba dodje nasminkana,nabaciti samopouzdanje u teretani je isto kao steci ga novcem i koristiti ga ako si ga zaradio
Слажем се са тим што си рекао али није баш тако просто. Прво што није просто сам ја који нит волим рибу са шминком, нит волим бембаре, нит волим да сам нешто нагруван или било шта. Волим да стварам, волим да будем искрен колико могу и да упознам људе попут мене

Е ту је проблем, зато си ти у праву када кажеш да бих добио нешто када бих тако поступао. Сигурно и би

Али, да ли је то оно што ја желим? На крају дана ја би само друга, девојку, који су као ја са којима могу да причам о спорту музици политици, са којима могу и да ћутим, да знам да ме воле и да ја волим њих

Не срем, стварно кажем како мислим
 
Највероватније да и тај твој друг тада није имао неку злу намеру, но ко ће га знати. Добро је да ниси злопамтило.

Уфф брате. Ја се нисам ни сликао за плато, нити био на матурској журци, ако ћеш искрено

On je tada bio osoba koja je u stanju bukvalno od svega da napravi zajebanciju. Od svega što kažeš, pa čak i ne kažeš(on kaže da si rekao. Tvoja reč protiv njegove). Trebalo ga je izbegavati. Ipak razredni je jedno vreme insistirao da sedimo zajedno iako me zeza.

Kao što rekoh jedan jedini put u Srednjoj sam se čini mi se nasmejao na maturskoj slici. Pričao sam neki vic. Fotograf to slikao. I eto ostade bar nešto lepo od moje srednje. Slika za ponos cele moje familije i svih generacija posle mene na mene.
 
On je tada bio osoba koja je u stanju bukvalno od svega da napravi zajebanciju. Od svega što kažeš, pa čak i ne kažeš(on kaže da si rekao. Tvoja reč protiv njegove). Trebalo ga je izbegavati. Ipak razredni je jedno vreme insistirao da sedimo zajedno iako me zeza.

Kao što rekoh jedan jedini put u Srednjoj sam se čini mi se nasmejao na maturskoj slici. Pričao sam neki vic. Fotograf to slikao. I eto ostade bar nešto lepo od moje srednje. Slika za ponos cele moje familije i svih generacija posle mene na mene.
Мој добри, мене нису зезали. Мене су зезали за музику, реп, као еминем кад ће спот ти фазони

Сад одосмо баш у офтопик. У бестемље. Знаш како, они ме спрдају а да сам тад објавио нешто баш добро ти исти што су највише зајебавали би одједном постали највећа подршка...
 
Мој добри, мене нису зезали. Мене су зезали за музику, реп, као еминем кад ће спот ти фазони

Сад одосмо баш у офтопик. У бестемље. Знаш како, они ме спрдају а да сам тад објавио нешто баш добро ти исти што су највише зајебавали би одједном постали највећа подршка...
Mene je od nas 30. zezao taj drugar i još dva drugara sa kojima je on bio bolji nego ja. Ja sam se bunio. I čim se buniš to je takvim ljudima duševna hrana. Oni navale još više da te zezaju.
Kad smo kod muzike. Ja u Srednjoj slušao Harija Mata Harija i oni su od toga ne danima ili nedeljama nego možda sve godine srednje ismevali to. Zamisli danas da bilo ko čak i dete(a svi smo mi deca dok ne postanemo punoletni) da zeza zato što sluša muziku Harija Mata Harija?!?!?! To je najbolji primer da se za sve može naći razlog. Samo da ili ne ? Za ili protiv ?
 
Слажем се са тим што си рекао али није баш тако просто. Прво што није просто сам ја који нит волим рибу са шминком, нит волим бембаре, нит волим да сам нешто нагруван или било шта. Волим да стварам, волим да будем искрен колико могу и да упознам људе попут мене

Е ту је проблем, зато си ти у праву када кажеш да бих добио нешто када бих тако поступао. Сигурно и би

Али, да ли је то оно што ја желим? На крају дана ја би само друга, девојку, који су као ја са којима могу да причам о спорту музици политици, са којима могу и да ћутим, да знам да ме воле и да ја волим њих

Не срем, стварно кажем како мислим
Pa ako se bavis muzikom i postanes poznat uz to ide kes i bembara,znaci zilion riba ce te spopadati a ti ih neces odbiti pod izgovorom da su s tobom zbog slave i kesa kapiras,to su samo nivoi po kom se neko nekom vise ili manje svidja,porasce i tebi apetiti sad je tako dok si mlad i ja sam bio dj pa sad zivim 5i razlicit zivot od tog perioda,ne zanima me muzika to jes slusam narodnjake koji su mi tad bili uzas
 
Pa ako se bavis muzikom i postanes poznat uz to ide kes i bembara,znaci zilion riba ce te spopadati a ti ih neces odbiti pod izgovorom da su s tobom zbog slave i kesa kapiras,to su samo nivoi po kom se neko nekom vise ili manje svidja,porasce i tebi apetiti sad je tako dok si mlad i ja sam bio dj pa sad zivim 5i razlicit zivot od tog perioda,ne zanima me muzika to jes slusam narodnjake koji su mi tad bili uzas
Да али знаш ја се баш често питам , то за славу и за рибе

Је л то добро или лоше? А шта кад опет останем сам, или се деси нешто, пукне "каријера"

Да л ћу онда да певам ко тифа "кад свњ прође остаћу сам?"
 
Реално, јако мало нас младих јесте стварно задовољно својим физичким изгледом, а постајемо тек задовољни онда када нам то престане бити толико важно.

Али многи то не схвате у младе дане, те буду врло незадовољни, а неретко развију офанзиван комплекс где ће да се својим лажним самопоуздањем замаскирају.

У средњој, свака другарица је толико себи била "најлепша", да су све себи биле мисице. Мало морген.

И ја сам прошао тај период, када сам свима говорио како мислим да сам прелеп, ко авион, ко манекен, само да их убедим у то у шта сам нисам веровао.

Сада себи изгледам океј, мада ми није битно. Леп сам дечко али наравно има лепших и ружнијих од мене и биће као и у свему. Најбитније је бар мени сад кад тражим девојку, друштво, шта год, каква је особа, да ли ми је лепо са њом... Изглед је само део који иде као шлаг на торту.

Teško da ćeš ti ikada "naći" devojku takav kakav si. Jer prvo devojka nije ni veverica ni glista pa da se nalazi tako što ćeš da prodžaraš žbun ili podigneš kamen pa ona od nekle iskoči.
Ja te ne poznajem ali iz tebe nekako prosto vrišti sve ono što žene zaobilaze što šire. Takođe, da se ne uvrediš, nisi ti ružan dečko ali nisi ni lep. Nemoj se uzdati u to da ti je fizički izgled neka vrlina.
 

Back
Top