Комплекс жртве (мученика)

Moj bivši za sve krivi druge ...
Za prvi brak mu je kriva prva žena koja ga je nagovorila da se oženi sa njom, pa ga je onda nagovorila da joj napravi dete (i to u braku) pa je onda bila lenja i nesposobna i zato ga je ostavila i razvela se od njega.
Za drugi brak (sa mnom) sam kriva ja što sam ga jurila i skembala ga kad je bio emotivno nestabilan zbog razvoda sa prvom ženom, a kriva je i moja drugarica koja mu je o meni svašta lepo napričala. Za razvod je kriva jedna druga moja drugarica koja se razvela pa je i mene nagovorila da se razvedem. A inače, on se jako trudio u svemu da mi ugodi a ja sam stalno bila nezadovoljna ... I bio je prema meni mnogo bolji nego prema prvoj ženi, a ja opet nisam bila zadovoljna ... baš sam bila grozna prema njemu ...:rumenko:
I tako je ON jedno savršenstvo prirode izuzetno pametno i inteligentno (tu svoju pamet on stalno naglašava) i za sve loše stvari koje su mu se desile u životu su krivi ljudi oko njega ... ON nije nizašta kriv !!!

:))) e bas me nasmeja.....i kako se on tebi uopste tako samozadovoljani hvalisav uspeo svideti???....jel krio tu svoju narav i pretvarao se u pocetku?
 
Naravno da se krio i pretvarao ... pravi je glumac ... ma dušica od čoveka ...
U početku je bio super i prosto nisam mogla da verujem kakva sam srećnica što sam njega našla ... i nikako mi nije bilo jasno kako je žena mogla da ga ostavi tako divnog ...
No, posle nekog vremena je počeo da pokazuje svoje pravo lice, ali nisam to toliko ozbiljno shvatala i mislila sam da razgovorom i strpljenjem može sve da se reši ...
Znam da ni jedan odnos ne može da bude savršen i da svi imamo svoje bubice i da odrasli zreli ljudi kompromisom i tolerancijom mogu da prevaziđu svoje nesuglasice ...
I tako sam nekoliko godina provela u toleranciji i kompromisu očekujući da će se osvestiti, dok jedan dan nisam shvatila da se to nikad neće desiti i da samo gubim vreme sa njim ...
 
Ја сам горе имао у виду понашање након раскида. Кад сам рекао "пропаст неког односа" имао сам у виду понашање које уследи као реакција на тај догађај...
Постоје људи који кажу, "ја сам све учинио све што сам могао и ни за шта не сносим крвивицу, тај други је био просто недорастао мени", или нешто томе слично.
Па ако је тај други недорастао, што је неко толико времена провео са њим?
Макра је за то одговоран што је свесно бирао неодговарајућу особу.

Рецимо, ја знам за ситуацију у којој је девојка кривила бившег момка за своје обољење, а да они већ дуго, мислим преко годину дана, ако не и више, нису били заједно кад је она оболела. Наравно, кривила га је и за све што се дешавало међу њима, а да сама није признала ништа са своје стране. Она је просто била савршена. У том тренутку сам схватио да има озбиљан поремећај понашања и препоручио јој психотерапију.

Даље, проблем је кад се неко не суочи са последицама и разлозима за неки догађај, у овом случају раскид везе, па све те неизражене фрустрације подсвесно пренесу у нови однос који покушавају да граде. И онда он трпи од старта јер се и најмања назнака претходног искуства доживљава као велико жариште проблема...
Momak može da bude kriv za oboljenje jedino ako joj je preneo polnu bolest koja se razvila tek nakon godinu dana:lol:. Šalu na stranu, ne vidim kako bilo ko može da bude kriv za nečiju bolest. Sad, uvek će se krivica može svaliti na stres, još ako je izazvan raskidom ili lošom vezom...ali to nije jedini stres koji je tu osobu pogodio da bi se dati momak proglasio odgovornim, u stvari, krivim.

Ovaj deo mi je interesantan - Ja sam učinio sve što sam mogao i ni za šta ne snosim krivicu"... kao da je veza projekat zasnovan samo na dogovoru i dobroj volji i isključuje emocije i strast bilo koje vrste.

Ne znam čemu toliko insistiranje na krivici... šta ako nema krivca, ako je nešto pošlo naopako, ljudi nisu jedno za drugo, naišao im je neko bolji.. šta god?Kad se izgube emocije, ko je kriv? :D

A mladitj i devojka iz priče kao da nisu bili u vezi, već ratu. Ono što mi je čudno je sledeče - ako im je veza bila loša, a raskid još gori, kako to da su godinu dana kasnije i dalje u kontaktu, tj kako on zna da je okrivljen? Ako ih ne vezuju zajednička deca, posao ili imovina, ne vidim razlog da se sreću, kad se već toliko ne vole. Ili su nezreli, ili mazohisti. pojma nemam. :aha:
 
misljenja sam da svaka prica na ovom svetu, ikad dozivena i ispricana, uvek ima najmanje dve strane... a uglavnom ima onoliko strana koliko ljudi ucestvuje u njoj... i svaka je apsolutno pokrivena najjacim mogucim argumentima... ako zelimo da razumemo bilo koju pricu, moramo da cujemo sve strane te price... i da ih prihvatimo bez ikakve rezerve... i verujem da ce svaka strana, makar i podsvesno, pravdavati sebe i nabrajati razloge zbog kojih je u pravu... i siguran sam da ce i jedna i druga strana, u nekom trenutku, sebe pronaci kao zrtvu... i retko ko ce priznati da je 'terorisao' neku osobu.. ne uvek zbog toga sto nije u stanju da prizna, nego zato sto nije u stanju da kod sebe prepozna to ponasanje koje ona druga osoba shvata kao neku vrstu torture... samo, ono sto mene stvarno zanima u pricama poput ove jeste sledece... zbog cega bi bilo ko od nas imao prava da procenjuje ko je stradalnik, ako ni kod sebe samih ne umemo to da prepoznamo i razdvojimo? ko smo mi da procenjujemo na kome je i kolika odgovornost? to su tudje price... to nije nas zivot... a ljude za vezu biramo prema tome sta volimo i sta u nama budi neke lepe emocije... ne ulazi se u pravu vezu za 2 dana... nego tek kad se neko upozna kako treba... i prava je veza, cak i kad se zavrsi, kad o tim osobama mi i dalje imamo samo lepe reci... i lepa secanja i osecanja... a ne da sebe zavaravamo u ubedjujemo da smo neke zrtve... iz licnog iskustva tvrdim, svaka osoba sa kojom sam bio u vezi, a nije ih zaista bilo puno, je imala u sebi nesto drugacije... i nebitno da li je pricam o nekim lepim, ili manje lepim trenucima... i kad se sve zavrsilo, opet cu reci da je svaka od njih posebna na svoj nacin... i da je vredelo jer su moj zivot cinile lepsim i davale mu smisao... jer su bile deo njega.. nema tu mesta nikakvim zrtvama i slicnim glupostima... a sta bi one na sve to imale da kazu je vec druga stvar i to je njihova strana price...
 
Инспирисан једним Гоксијевим постом на мојој другој теми...

Чињеница је да постоје људи који никад не прихватају свој део договорности за проспаст неког односа и сву кривицу пребацују на другу страну правећи увек од себе жртву и страдалника.
Увек је неко њих изиграо, преварио, понизио и још што шта (пише ли се ово заједно)...

Е, сад, ја разумем да неко може једном неког да преведе жедног преко воде.
Али да му то стално раде...
Па зар није бар за толико крив што не учи из својих грешака...

Иначе, о овом типу људи имам јако негативно мишљење у смислу да мислим и верујем да су склони самозаварању и егоизму, те гомили других особина сличног усмерења.

Оно што ме занима јесте како сте се ви носили са таквим људима ако сте случајно прошли кроз везу с њима...



uopšte sa takvima ne rapravljam...kažem kratko šta imam pa nek misli i smatra šta želi, meni ne može nabiti osjećaj krivice ako ZNAM da je u zabludi
mnogi ne vide dalje od svog nosa
 

Back
Top