Комплекс жртве (мученика)

Инспирисан једним Гоксијевим постом на мојој другој теми...

Чињеница је да постоје људи који никад не прихватају свој део договорности за проспаст неког односа и сву кривицу пребацују на другу страну правећи увек од себе жртву и страдалника.
Увек је неко њих изиграо, преварио, понизио и још што шта (пише ли се ово заједно)...

Е, сад, ја разумем да неко може једном неког да преведе жедног преко воде.
Али да му то стално раде...
Па зар није бар за толико крив што не учи из својих грешака...

Иначе, о овом типу људи имам јако негативно мишљење у смислу да мислим и верујем да су склони самозаварању и егоизму, те гомили других особина сличног усмерења.

Оно што ме занима јесте како сте се ви носили са таквим људима ако сте случајно прошли кроз везу с њима...


Hm... Tri godine sam trpela takvu osobu i moram da priznam da nije bilo nimalo lako nositi taj teret "krivice" stalno na svojim ledjima... Al oprobana iskustvom sam naucila da radim isto (al izbegavam) ali isto tako da prepoznam osobu koja ume da manipulise i da svaljuje krivicu na druge... Tako da,bar sam nesto dobro izvukla iz 3 godine torture... :)
 
Ako se osoba 1 zaljubi nesrecno u drugu..pokaze zaljubljenost i zbog toga bude ostavljena..jer shatro ne postoji hemija po misljenju osobe 2..ko je tu krivac?

Ne kapiram kakve veze ima ovo tvoje pitanje sa temom koja je o ljudima koji od sebe prave žrtve čak i kada to zapravo nisu..znači ne radi se o pravim žrtvama već onima koji druge povređuju i prave na konto toga žrtvu od sebe a krivicu zapravo prebacuju na žrtvu te svoje manipulacije.
 
Ne kapiras?ovo su m-z odnosi razmisli malo primer je ocigledan..pricamo o nemanipulatorima i pravim zrtvama takodje..ne samo o nasoj percepciji i jednostranoj osudi..dakle ko je u primeru zrtva i da li vecina dize sebe u nebesa kad osudi tog tzv manipulatora kad pravi od sebe fejk zrtvu?
 
Poslednja izmena:
e ja sam imala manipulatora pored sebe....zezne nesto, i oboje znamo da je kriv ali on ode od kuce i nema ga tri dana u svojoj "patnji".....klasicna manipulacija...i kad dodje kuci ja sam vec premrla od brige, popustim donekle i stvari se vremenom stisaju.....to mi je uradio jednom dok smo se zabavljali i tada nisam videla sustinu i posle je to odradio par puta u braku....i naravno, trebalo je vremena da povezem da je to ucena, psihicko maltretiranje, i da na spisak negativnog u nasem odnosu dodam i to, i da negativan skor prevagne.....nije lako da kad nekog zavolis, brzo shvatis koliki je manipulant....najcesce takvi ljudi imaju vrlo visoko razvijenu socijalnu inteligenciju....
 
Инспирисан једним Гоксијевим постом на мојој другој теми...

Чињеница је да постоје људи који никад не прихватају свој део договорности за проспаст неког односа и сву кривицу пребацују на другу страну правећи увек од себе жртву и страдалника.
Увек је неко њих изиграо, преварио, понизио и још што шта (пише ли се ово заједно)...

Е, сад, ја разумем да неко може једном неког да преведе жедног преко воде.
Али да му то стално раде...
Па зар није бар за толико крив што не учи из својих грешака...

Иначе, о овом типу људи имам јако негативно мишљење у смислу да мислим и верујем да су склони самозаварању и егоизму, те гомили других особина сличног усмерења.

Оно што ме занима јесте како сте се ви носили са таквим људима ако сте случајно прошли кроз везу с њима...

:think:

mislim da nisam imala osobu kakvu opisujes..
neki moji su bili opaljotke na drugi nacin, ni bolji ni gori od navedenog.
ovo sto opisujes podseca me na jednu moju rodjaku. za mene je ona poremecena, samoziva, los covek, manipulator i uvek zrtva svega i svacega. sa takvim ljudima ne zelim da imam kontakte. mislim da im treba lecenje, zaista. ili je ova rodjaka bas ektremni primer..
 
Da li je kompleks zrtve sledece ponasanje- Ja kazem ''Nemoj to da uradis, zeznuces stvari''. On onda uradi to nesto, pa nastane haos i posvadjamo se i onda on meni kaze kako sam ja kriva jer iniciram svadju i ne umem da prastam ... i tako je nakako postavljen odnos kao da sam mu ja majka.
Mislim iskreno ne znam ko tu ima komleks posto se ja uvek osecam, a on se ponasa, kao zrtva. Mozda sam i mazohista...u svakom slucaju kad nesto ne ide to je samo zacarani krug iz koga treba izaci sto pre dok se jos ne prilagodimo i sazivimo sa svojom ulogom u tom odnosu. Jos samo da svoje mudre misli sprovedem u delo. Lepo se ispricah...zanimljiva tema.
 
Da li je kompleks zrtve sledece ponasanje- Ja kazem ''Nemoj to da uradis, zeznuces stvari''. On onda uradi to nesto, pa nastane haos i posvadjamo se i onda on meni kaze kako sam ja kriva jer iniciram svadju i ne umem da prastam ... i tako je nakako postavljen odnos kao da sam mu ja majka.
Mislim iskreno ne znam ko tu ima komleks posto se ja uvek osecam, a on se ponasa, kao zrtva. Mozda sam i mazohista...u svakom slucaju kad nesto ne ide to je samo zacarani krug iz koga treba izaci sto pre dok se jos ne prilagodimo i sazivimo sa svojom ulogom u tom odnosu. Jos samo da svoje mudre misli sprovedem u delo. Lepo se ispricah...zanimljiva tema.

Ја сам горе имао у виду понашање након раскида. Кад сам рекао "пропаст неког односа" имао сам у виду понашање које уследи као реакција на тај догађај...
Постоје људи који кажу, "ја сам све учинио све што сам могао и ни за шта не сносим крвивицу, тај други је био просто недорастао мени", или нешто томе слично.
Па ако је тај други недорастао, што је неко толико времена провео са њим?
Макра је за то одговоран што је свесно бирао неодговарајућу особу.

Рецимо, ја знам за ситуацију у којој је девојка кривила бившег момка за своје обољење, а да они већ дуго, мислим преко годину дана, ако не и више, нису били заједно кад је она оболела. Наравно, кривила га је и за све што се дешавало међу њима, а да сама није признала ништа са своје стране. Она је просто била савршена. У том тренутку сам схватио да има озбиљан поремећај понашања и препоручио јој психотерапију.

Даље, проблем је кад се неко не суочи са последицама и разлозима за неки догађај, у овом случају раскид везе, па све те неизражене фрустрације подсвесно пренесу у нови однос који покушавају да граде. И онда он трпи од старта јер се и најмања назнака претходног искуства доживљава као велико жариште проблема...
 
Постоје људи који кажу, "ја сам све учинио све што сам могао и ни за шта не сносим крвивицу, тај други је био просто недорастао мени", или нешто томе слично.
Па ако је тај други недорастао, што је неко толико времена провео са њим?
Макра је за то одговоран што је свесно бирао неодговарајућу особу.

ne vidim kakve veze ima konstatacija da si sve ulozio i da neko nije mogao da te isprati, sa ulogom zrtve....a razlozi zasto sa nekim provedes vreme i ne shvatis odmah da ti nije dorastao mogu biti raznorazni....od zaljubljenosti, nemirenja sa istinom, upornosti da se veza ipak odrzi i itd.....za mene je sasvim ok da sve preduzmes i ako na kraju shvatis da ti neko nije dorastao to i kazes....pa nekom ti neces biti dorastao....:))))
 
Da li je kompleks zrtve sledece ponasanje- Ja kazem ''Nemoj to da uradis, zeznuces stvari''. On onda uradi to nesto, pa nastane haos i posvadjamo se i onda on meni kaze kako sam ja kriva jer iniciram svadju i ne umem da prastam ... i tako je nakako postavljen odnos kao da sam mu ja majka.
Mislim iskreno ne znam ko tu ima komleks posto se ja uvek osecam, a on se ponasa, kao zrtva. Mozda sam i mazohista...u svakom slucaju kad nesto ne ide to je samo zacarani krug iz koga treba izaci sto pre dok se jos ne prilagodimo i sazivimo sa svojom ulogom u tom odnosu. Jos samo da svoje mudre misli sprovedem u delo. Lepo se ispricah...zanimljiva tema.

klasicna ucena i manipulacija.....
 
ne vidim kakve veze ima konstatacija da si sve ulozio i da neko nije mogao da te isprati, sa ulogom zrtve....a razlozi zasto sa nekim provedes vreme i ne shvatis odmah da ti nije dorastao mogu biti raznorazni....od zaljubljenosti, nemirenja sa istinom, upornosti da se veza ipak odrzi i itd.....za mene je sasvim ok da sve preduzmes i ako na kraju shvatis da ti neko nije dorastao to i kazes....pa nekom ti neces biti dorastao....:))))

Навео сам то само као један од примера изјаве којом неко негира свој део одговорности...
Јер чак и кад неко све уложи не значи да нема одговнорности код њега.
То може да значи, рецимо, да је он тај који није дорастао том односу...

Небитно сад за ову тему, у сваком случају... Прича о дораслности и недораслости може у неку другу...
 
Навео сам то само као један од примера изјаве којом неко негира свој део одговорности...
Јер чак и кад неко све уложи не значи да нема одговнорности код њега.
То може да значи, рецимо, да је он тај који није дорастао том односу...

Небитно сад за ову тему, у сваком случају... Прича о дораслности и недораслости може у неку другу...

ma nisam tako mislila....ne vidim zasto izjava da si sve ulozio i da ti neko nije dorastao ispada da se zalis i da mislis da si zrtva....moze da znaci stav: ja sam ulozio koliko sam mislio, nisam dobio odgovarajuci rispons i idem dalje.....bez da zaljenja sebe.....ja se tako postavljam i kad raskidam ne mislim da sam zrtva....tako je kako je, ide se dalje....
 
Razmislila sam i shvatila neke stvari, recimo da je mnogo gore odrastati pored roditelja koji ima kompeks zrtve nego biti u vezi sa osobom sa tim problemom. Imam iskustva sa oba slucaja.
Moguce je, to je moja teorija, da se ljudi zrtve u stvari plase zivota i odgovornosti i da je to odbrambeni mehanizam da se ne bi suocili sa sopstvenim greskama i propustima posto preuzimaju ulogu zrtve u situacijama u kojima oni nisu bas zablistali.
Ne znam sta je resenje, mozda da budu malo svesniji sebe i svojih vrednosti, da budu malo realniji, da prestanu da omalovazavaju sebe. To da imaju preterano dobro misljenje o sebi je samo fasada stvarnost je mnogo drugacija.
Primetila sam da je sindrom zrtve povezan upravo sa tom potrebom da se odrzi nerealno dobra slika o sebi.
Verovatno da svesnija i zrelija osoba brze prevazilazi stvari ili se duze zadrzava na jednoj situaciji, kao recimo ta cura iz primera.
Pitanje je da li je moguce ziveti sa takvim ljudima a ne postati dezurni krivac, njihova zrtva.
Zakljucak je da ti ljudi iscrpljuju, kao paraziti...
 
Razmislila sam i shvatila neke stvari, recimo da je mnogo gore odrastati pored roditelja koji ima kompeks zrtve nego biti u vezi sa osobom sa tim problemom. Imam iskustva sa oba slucaja.
Moguce je, to je moja teorija, da se ljudi zrtve u stvari plase zivota i odgovornosti i da je to odbrambeni mehanizam da se ne bi suocili sa sopstvenim greskama i propustima posto preuzimaju ulogu zrtve u situacijama u kojima oni nisu bas zablistali.
Ne znam sta je resenje, mozda da budu malo svesniji sebe i svojih vrednosti, da budu malo realniji, da prestanu da omalovazavaju sebe. To da imaju preterano dobro misljenje o sebi je samo fasada stvarnost je mnogo drugacija.
Primetila sam da je sindrom zrtve povezan upravo sa tom potrebom da se odrzi nerealno dobra slika o sebi.
Verovatno da svesnija i zrelija osoba brze prevazilazi stvari ili se duze zadrzava na jednoj situaciji, kao recimo ta cura iz primera.
Pitanje je da li je moguce ziveti sa takvim ljudima a ne postati dezurni krivac, njihova zrtva.
Zakljucak je da ti ljudi iscrpljuju, kao paraziti...

moja majka je sebe i stavila u poziciju zrtve ali bez ikakve potrebe.....to je bio njen nacin....nije iznalazila nacine da sebi olaksa, da resi svoje probleme, nego je svesno bila u tome i nastavljala, dok je nije odvelo u bolest.....nije se ona zalila ali je sebi otezavala na ....a depresija je cudna bolest, daje ti da funkcionises u mnogo frontova ali te onemogucava da uzivas u sreci i bitnim stvarima.....
 
Da li je kompleks zrtve sledece ponasanje- Ja kazem ''Nemoj to da uradis, zeznuces stvari''. On onda uradi to nesto, pa nastane haos i posvadjamo se i onda on meni kaze kako sam ja kriva jer iniciram svadju i ne umem da prastam ... i tako je nakako postavljen odnos kao da sam mu ja majka.
Mislim iskreno ne znam ko tu ima komleks posto se ja uvek osecam, a on se ponasa, kao zrtva. Mozda sam i mazohista...u svakom slucaju kad nesto ne ide to je samo zacarani krug iz koga treba izaci sto pre dok se jos ne prilagodimo i sazivimo sa svojom ulogom u tom odnosu. Jos samo da svoje mudre misli sprovedem u delo. Lepo se ispricah...zanimljiva tema.

Slican odnos imam i prenaporno je :sad2:
 
Даље, проблем је кад се неко не суочи са последицама и разлозима за неки догађај, у овом случају раскид везе, па све те неизражене фрустрације подсвесно пренесу у нови однос који покушавају да граде. И онда он трпи од старта јер се и најмања назнака претходног искуства доживљава као велико жариште проблема...

Heh, ja recimo imam taj problem sada...
Posle one hiljadugodišnje veze sa mojim bivšim, gde smo nas dvoje bili jedna potpuno nefunkcionalna zajednica, nismo se možda zapravo ni poznavali ni voleli, a bili smo suviše različitih karaktera da bi opstali, sada imam situaciju da i na najmanju slabost (koja je za mene slabost, znači ne generalno) koju uočim kod sadašnjeg momka reagujem jako burno..
Tačnije, ne reagujem, otćutim ili već nekako normalno pričamo ukoliko postoji problem i rešimo ga i sve bude ok, ali se toliko svaki put naježim i narogušim i užasno zabrinem samo da ne bude opet sve isto kao i prošli put...
Što je, naravno, poptuno nemoguće...
Jer oni nisu iste osobe, niti sam ja ona koja sam bila ranije..
I već je sada daleko drugačije i bolje...
Al' opet... nekako... ne mogu da ne brinem užasno...

Tako da kod njega ne mogu da istrpim ni momenat neke malodušnosti ili razočaranosti, pada energije, ma koliko svakom čoveku nekad dođu te žute minute..
Baš zato što sam sa tim živela sto godina..
Kao da mi se razvila alergijska reakcija na to i sad ne mogu da istrpim ni trunku negativne energije kod njega :neutral:
 
Heh, ja recimo imam taj problem sada...
Posle one hiljadugodišnje veze sa mojim bivšim, gde smo nas dvoje bili jedna potpuno nefunkcionalna zajednica, nismo se možda zapravo ni poznavali ni voleli, a bili smo suviše različitih karaktera da bi opstali, sada imam situaciju da i na najmanju slabost (koja je za mene slabost, znači ne generalno) koju uočim kod sadašnjeg momka reagujem jako burno..
Tačnije, ne reagujem, otćutim ili već nekako normalno pričamo ukoliko postoji problem i rešimo ga i sve bude ok, ali se toliko svaki put naježim i narogušim i užasno zabrinem samo da ne bude opet sve isto kao i prošli put...
Što je, naravno, poptuno nemoguće...
Jer oni nisu iste osobe, niti sam ja ona koja sam bila ranije..
I već je sada daleko drugačije i bolje...
Al' opet... nekako... ne mogu da ne brinem užasno...

Tako da kod njega ne mogu da istrpim ni momenat neke malodušnosti ili razočaranosti, pada energije, ma koliko svakom čoveku nekad dođu te žute minute..
Baš zato što sam sa tim živela sto godina..
Kao da mi se razvila alergijska reakcija na to i sad ne mogu da istrpim ni trunku negativne energije kod njega :neutral:

to bi vremenom trebalo da te prodje a ako ne prolazi onda treba da se zabrines....jer, svesna jesi da kaznjavas neduznu osobu kojoj treba da das fer sansu da se pokaze....mada, retko koja osoba koja se opece odmah moze opusteno da funkcionise u narednoj vezi....
 
to bi vremenom trebalo da te prodje a ako ne prolazi onda treba da se zabrines....jer, svesna jesi da kaznjavas neduznu osobu kojoj treba da das fer sansu da se pokaze....mada, retko koja osoba koja se opece odmah moze opusteno da funkcionise u narednoj vezi....

Ma svesna sam ja svega toga..
On se pokazao u mnogim situacijama već do sada...
Mislim da nikoga nisam toliko pažljivo analizirala koliko njega..
A valjda ću ja vremenom uspeti da prevaziđem taj moj problem..
I da profunkcionišem ponovo zdravo.
 
Ma svesna sam ja svega toga..
On se pokazao u mnogim situacijama već do sada...
Mislim da nikoga nisam toliko pažljivo analizirala koliko njega..
A valjda ću ja vremenom uspeti da prevaziđem taj moj problem..
I da profunkcionišem ponovo zdravo.

:) a i zasto bi se zadovoljavala osrednjim....ako mozes te svoje nedoumice i analize da zadrzis sto vise za sebe i nije lose da steknes sigurnost u njegove kvalitete time sto ga proucavas.....tesko je to ako druga strana primeti i shvati to kao nepravdu....ja sam sa mojim tipom otvoreno razgovarala u vezi mojih iskustava i zna gde sam preosetljiva i preko cega vise u zivotu necu prelaziti....i on mi je rekao i svojim problemima....sad se oboje trudimo da ne cackamo tamo gde smo najtanji a vreme nas cini sve sigurnijim i blizim jedno drugom....i proslost bledi brzom brzinom :)
 
Moj bivši za sve krivi druge ...
Za prvi brak mu je kriva prva žena koja ga je nagovorila da se oženi sa njom, pa ga je onda nagovorila da joj napravi dete (i to u braku) pa je onda bila lenja i nesposobna i zato ga je ostavila i razvela se od njega.
Za drugi brak (sa mnom) sam kriva ja što sam ga jurila i skembala ga kad je bio emotivno nestabilan zbog razvoda sa prvom ženom, a kriva je i moja drugarica koja mu je o meni svašta lepo napričala. Za razvod je kriva jedna druga moja drugarica koja se razvela pa je i mene nagovorila da se razvedem. A inače, on se jako trudio u svemu da mi ugodi a ja sam stalno bila nezadovoljna ... I bio je prema meni mnogo bolji nego prema prvoj ženi, a ja opet nisam bila zadovoljna ... baš sam bila grozna prema njemu ...:rumenko:
I tako je ON jedno savršenstvo prirode izuzetno pametno i inteligentno (tu svoju pamet on stalno naglašava) i za sve loše stvari koje su mu se desile u životu su krivi ljudi oko njega ... ON nije nizašta kriv !!!
 
Moj bivši za sve krivi druge ...
Za prvi brak mu je kriva prva žena koja ga je nagovorila da se oženi sa njom, pa ga je onda nagovorila da joj napravi dete (i to u braku) pa je onda bila lenja i nesposobna i zato ga je ostavila i razvela se od njega.
Za drugi brak (sa mnom) sam kriva ja što sam ga jurila i skembala ga kad je bio emotivno nestabilan zbog razvoda sa prvom ženom, a kriva je i moja drugarica koja mu je o meni svašta lepo napričala. Za razvod je kriva jedna druga moja drugarica koja se razvela pa je i mene nagovorila da se razvedem. A inače, on se jako trudio u svemu da mi ugodi a ja sam stalno bila nezadovoljna ... I bio je prema meni mnogo bolji nego prema prvoj ženi, a ja opet nisam bila zadovoljna ... baš sam bila grozna prema njemu ...:rumenko:
I tako je ON jedno savršenstvo prirode izuzetno pametno i inteligentno (tu svoju pamet on stalno naglašava) i za sve loše stvari koje su mu se desile u životu su krivi ljudi oko njega ... ON nije nizašta kriv !!!

verovatno i sama znas da je u pravu :)
 
Инспирисан једним Гоксијевим постом на мојој другој теми...

Чињеница је да постоје људи који никад не прихватају свој део договорности за проспаст неког односа и сву кривицу пребацују на другу страну правећи увек од себе жртву и страдалника.
Увек је неко њих изиграо, преварио, понизио и још што шта (пише ли се ово заједно)...

Е, сад, ја разумем да неко може једном неког да преведе жедног преко воде.
Али да му то стално раде...
Па зар није бар за толико крив што не учи из својих грешака...

Иначе, о овом типу људи имам јако негативно мишљење у смислу да мислим и верујем да су склони самозаварању и егоизму, те гомили других особина сличног усмерења.

Оно што ме занима јесте како сте се ви носили са таквим људима ако сте случајно прошли кроз везу с њима...

Privatno ih zaobilazim u sirokom luku, a ako nam se vec putevi ukrstaju kontakt sa njima svedem na najmanju mogucu meru. Ne dam im da me guse svojim kuknjavama, a ako me bas nahvataju na kvarnjaka samo klimam glavom. Njima je nemoguce objasniti bilo sta. Takodje odbijaju da razgovaraju jer zbog svoje sujete ili egocentricnosti smatraju da su oni uvek u pravu.
Inace smatram da se radi o neadekvatnom mehanizmu odbrane licnosti. U pitanju su emotivno nezrele i neispunjene licnosti koje traze "staku", a i slabog su karaktera. Cesto su i alkoholicari (ili ispolje neurozu na neki drugi takodje neadekvatan nacin), a mogu imati i depresivne faze s tim sto mislim da ne razvijaju depresiju u onom pravom klinickom smislu vec opet u smislu odbrambenog mehanizma. Kada "opasnost" prodje, vracaju se u prvobitno stanje, ali i dalje hrane svoj ego izjavama tipa "nije bilo do mene, ja sam ucinio sve, ALI...", "on/ona je ovakav i onakav i svakakav a ja sam se zrtvovao/la..."
U sutini su teski smorovi i za izbegavanje. Jako je zanimljivo da kada su i muskarci i zene u pitanju imaju napade histerije koji ih drze dok se ne istresu, a onda kao da se nista nije desilo.

Imala sam slucaj da na poslu imam za kolege ovakve ljude, gde sam ja bila vodja tima u kome su oni radili. Stvar sam jako lako resavala - stalno sam ih vracala na njihov zadatak dok ga ne obave, pa makar sedeli i do deset uvece. Oni inace u poslu jako brzo sami otpadaju.

Inace njihovo ponasanje nema veze sa njihovom inteligencijom.
 

Back
Top