Koliko vam je stalo da drugi znaju za vaša osećanja ?

Iskreno, iako ne volim nešto da opterećujem druge, i ne očekujem da me drugi razumeju ili posavetuju, imao sam za 26 godina dve osobe kojima sam mogao u svakom trenutku da se poverim i očekujem onaj neki iskreni odgovor, savet, sugestiju, kritiku i slično. Prva je moja pokojna žena, a druga najbolji drugar sa kojim se znam od malena. Iako imam stvarno masu društva i poznanstava, smatram da ne treba sa drugima deliti bilo šta, pogotovo svoje probleme. Znaju ljudi da budu šljamovi, pa okrenu to protiv tebe.
 
Pa, ne znam, u sve što radim unosim sva svoja osećanja i sve što imam, baš ne štedim i ne krijem se, ali ne crtam sve to svakom posebno, ne razmišljam na način:''Šta ako ovaj/ova ne razumeju moja osećanja?''.
Nije niko dužan a ni poslat da razume, prihvati, i konačno uzvrati mi na sličan način.
Ne držim osećanja pod tepihom, uvek su tu gde i ja... pa, ko zna-zna. Ko ne zna, baš uopšte nije važno.
 
Zavisi. Ako su u pitanju porodica i bliski prijatelji, onda mi je svakako stalo da im dam do znanja šta osećam, isto kao što je i meni stalo do njihovih osećanja. Kad su poznanici i nepoznate osobe u pitanju, nije mi toliko bitno, ali nekada i osoba koju ne poznaješ dovoljno može da ti pruži pomoć, reč utehe, ili prosto da kaže pravu stvar u pravom trenutku. Bilo je u mom životu i takvih situacija.
 
Ne treba pokazivati svakome osećanja. Probleme je najbolje ispričati onima u koje imate poverenja (podrazumeva se da su delima dokazali da ga zaslužuju). Ipak, ne treba biti ni previše hladan prema ljudima, jer ih to često odbije. Ukoliko nemate osobu od poverenja ili smatrate da nećete čuti ništa što će vam pomoći (zbog odustva objektivnosti), najbolje rešenje je da se obratite psihologu. Postojala je prijava za besplatne onlajn seanse, možda je i dalje aktuelna. Uglavnom, biće vam sigurno lakše kada ispričate svoje probleme jer će vas saslušati osoba koja je objektivna i koja ih ne bi trebala nikome pričati.
 
To je odgovor na naslov teme

A ako si mislio na sagovornike, kad mi se pozale, kazu kako se osecaju naravno da ih saslusam i pokusam da pomognem
ma bre ne to...ne kontas
imao jednog poznanika kad ga sretnem pitam kako si on kaze divno fenomenalno sve sjajno...prvo naivno verovao posle kad sam cuo kakve lomove ima skontam da ih ima prvenstveno zbog pocepanosti sto ne sme sebi da prizna
ali kad sednes i pijes kafu i toroces sa nekim normalno je da se ponasas kako si trenutno raspolozena, nes valjda da glumis ako te taj uvati za koleno a gadi ti se...
 
ma bre ne to...ne kontas
imao jednog poznanika kad ga sretnem pitam kako si on kaze divno fenomenalno sve sjajno...prvo naivno verovao posle kad sam cuo kakve lomove ima skontam da ih ima prvenstveno zbog pocepanosti sto ne sme sebi da prizna
ali kad sednes i pijes kafu i toroces sa nekim normalno je da se ponasas kako si trenutno raspolozena, nes valjda da glumis ako te taj uvati za koleno a gadi ti se...
Naravno
 
Ne treba pokazivati svakome osećanja. Probleme je najbolje ispričati onima u koje imate poverenja (podrazumeva se da su delima dokazali da ga zaslužuju). Ipak, ne treba biti ni previše hladan prema ljudima, jer ih to često odbije. Ukoliko nemate osobu od poverenja ili smatrate da nećete čuti ništa što će vam pomoći (zbog odustva objektivnosti), najbolje rešenje je da se obratite psihologu. Postojala je prijava za besplatne onlajn seanse, možda je i dalje aktuelna. Uglavnom, biće vam sigurno lakše kada ispričate svoje probleme jer će vas saslušati osoba koja je objektivna i koja ih ne bi trebala nikome pričati.
Nema potrebe zato ici psihologu,
treba citati knjige iz psihologije, znati psihologiju
a i imati prijatelje sa kojima ste iskreni
vise od toga ne treba...
treba sebe osloboditi te zavisnosti da se drugima poveravamo
ja drugima pricam onoliko koliko sam spremna da sutra to svi saznaju i da to izadje u novinama :cool:
Mislite o tome
Neko ce kad tad zloupotrebiti nesto o vama...
Mir je najbitniji...
 

Back
Top