Koliko pričate o sebi

Ja kao mislim za sebe da imam neku distancu i gard prema nepoznatima, a u stvari, vrlo se lako opustim i zaboravim, i istrtljam sve. Sad, da sam bas nesto preterano druzeljibiva, i nisam, i ne ocekujem neko prijateljstvo i ne znam ni ja kakav odnos, al eto... tresnem sta imam i cao. Lakse mi tako, iskrenije...
 
kolko mi se priča..nikad se ne forsiram, nekad si eventualno prilepim flaster na usta, mada retko..obično se otvaram po nekom osećaju..retko se zaebem, a i tad kad se zaebem, obično taj neko nije u situaciji da barata nečim što mi je od baš krucijalne važnosti
 
ja sad nemam neku jezivu intimu koju bi neko nešto mogao da zloupotrebi i da mi se "obije o glavu" (prva strana je mnogo smešna, gotovo svaki post sadrži ovu sintagmu)
u stvari retko ko je i ima
često tako mislimo da su nam tajne iz života jezive i strašne, a ono koga u stvari boli brigica za nas =)))
kad sam jednom to razumela mnogo mi je lakši postao život
e sad, koliko pričam.. pa nem pojma, ko što sam gore napisala, podjednako ću lako da izbrbljam i nešto sramno i šta sam imala za ručak. tj nekad sve redom što mi padne na pamet, nekad ništa, zavisi kolko mi se razveže pamet.
ali pri tome pazim da ne pređem granice dobrog ukusa.
 
Nisam nešto bitna osoba, tako da često pričam o sebi nepoznatim osobama.
Problem je samo što ne volim da pričam.
Pogotovu ujutru u autobusu.
Na forumu se lakše otvaram jer pišem, a i sama tema mi ponekad izvuče detalje iz života.
 
ne pričam mnogo na prvu loptu
jer prosto imam utisak da ljde ne zanima nečija autobiografija tek tako
al kad dođe do ozbiljnije komunikacije
nije mi problem da pričam o bilo čemu, premda nije ni da je neko brdo pikanterija i uzbuđenja
 
Koliko ste spremne da pričate o sebi pred osobama koje ne poznajete dobro?
Da li ste uzdržane u početku ili ne?
Ja sam prilično otvorena, a priznajem da mi se to više puta ''obilo o glavu''.

Pričam svašta, ali stvarno važne stvari (meni važne) nikada ne spominjem. Ko nije dobar posmatrač, poveruje da sam otvorena osoba. U stvari, kao da sam imala kombinovanu obuku Mosada i MI6.
: )
 
ja sad nemam neku jezivu intimu koju bi neko nešto mogao da zloupotrebi i da mi se "obije o glavu" (prva strana je mnogo smešna, gotovo svaki post sadrži ovu sintagmu)
u stvari retko ko je i ima
često tako mislimo da su nam tajne iz života jezive i strašne, a ono koga u stvari boli brigica za nas =)))
kad sam jednom to razumela mnogo mi je lakši postao život
e sad, koliko pričam.. pa nem pojma, ko što sam gore napisala, podjednako ću lako da izbrbljam i nešto sramno i šta sam imala za ručak. tj nekad sve redom što mi padne na pamet, nekad ništa, zavisi kolko mi se razveže pamet.
ali pri tome pazim da ne pređem granice dobrog ukusa.

e pa prijavi se na Trenutak istine ako to jos postoji, pa ces brzo da se razuveris da nemas nijednu mracnu tajnu :I tj da sigurno imas nesto neprijatno
mada ima i tamo trik pitanja na koja kako god da odgovorish ispadnesh dripac ili dripeta. znaci nije dovoljna logika da odgovaras tako da ispadnes dripac jer se pojave i ta pitanja :)
 
uvek kad se hvalim bude glupo ali sam mekana sada vise nego pre pa se hvalim. mislim da neki psihici kazu da treba da se hvalis ali kod mene je bolje kad cutim skromno sto mi je dosadilo tako da sam sad kreten

onda se ne hvalite, polovina od falbi je uvijek neistina, zadrzite uvijek onu drugu polovicu tako vas ne moze niko za jezik... a istina je uvijek pola istine..sto ostaje
 

Back
Top