Češće sam primećivala da neko manje dopadljivo ime postane bitno i zvučno nekog trenutka zbog jačeg karaktera-veće popularnosti nekih ljudi ( npr. u meni bliskim generacijama), nego da neko tek zbog svog imena jeste ili nije zanimljiv/atraktivan.
Bio je neki Ljubomir u srednjoj, u mnoštvu Vukova, Nikola, Nemanja, Milana, Stefana, Filipa, Bojana. Devojke su se lepile za njega, bio je magnet za društvo, ono, što se kaže-faca, i niko se nije uopšte osvrtao na njegovo "staromodno ime". Imao je prikladan "fensi" nadimak, ali nijednom nisam čula da je nekom njegovo ime bilo smešno ili glupo.
Meni je bilo malo neobično jer nisam znala nijednog Ljubomira pored mog dede naokolo, a naročito među mlađima, ali šta sad? Ne sećam se više njegovog lika, ali se sećam ovakve jedne trivije.
Imam utisak da ime poprima karakteristike onog ko ga nosi, a ne obratno.