Koliko Je Zaisto Opasno u Bolnici - Zanimljiv Clanak Iz Politike

Sada da li neko moze da zna sve znaje iz medicine - za tih 10 godina se stosta zaboravi.
pacijenti koji su se zalili su se susretali sa specijalistima tercijarnih ustanova (odatle je krenula citava ova nasa prica), koji kompletnu svoju oblast obnavljaju kroz praksu, jer terc. ustanova prima sve slucajeve, zatim na seminarima, kongresima, a pojedinci i na postdiplomsoj nastavi.

osoba koja je bolesna i intelektualac ima mnogo manju oblast fokusa - tj ona verovatno moze nauciti za jedno mesec dana sve sto jos treba o bolesti iz najnovijih izvora - koji su hvala bogu dostupni zahvaljujuci internetu - i koji su u nekim oblastima mnogo bolji nego ono sto se uci na fakultetima naprimer na medicinskom.
sledeci vasu analogiju - osoba koja je u dobroj fizickoj kondiciji i mrsava - a pri tome voli muziku moze nakon mesec dana gledanja "labudovog jezera" na dvd-u zameniti neku od nasih primabalerina na sceni narodnog pozorista?

Sto se tice studenata na specijalizaciji - znam ih nekoliko i takodje znam da neki od njih su vezbali dijagnostiku na meni - i nisu postavili tacnu dijagnozu uprkos tih 8 godina skolovanja + ne znam koliko godina specijalizacije.
student na specijalizaciji je neko ko se obucava, i za njega i nije pretpostavljeno da je ovladao svim vestinama! prema vazecim konvencijama-pacijent koji prihvata lecenje u univerzitetskim klinikama - ne moze odbiti da ga pregleda specijalizant! (moze odbiti studenta medicine)

Po vasoj prici to se nikada ne bi moglo desiti ni u kom slucaju.
ne bi smelo da se desi specijalisti, dakle nakon polozenog ispita - za vecinu dijagnoza. moze da se desi- i ne smatra se greskom- za neke veoma retke bolesti, za atipicnu klinicku sliku.

Da li lekar ima vecu zelju da izleci pacijenta ili pacijent da se izleci.
kada su u pitanju, npr. psihoanaliticari koji lece neurotske probleme - vecinom lekari imaju vecu zelju da izlece, nego pacijenti da im bude bolje. zasto ovo pisem - upravo zbog toga sto u medicini stvari -cesce nego sto se obicno misli- nisu onakve kakvim se cine na prvi pogled!

============================================================================================================================

nasoj javnosti se- vec duze vreme - veoma uspesno pomera paznja sa sutine problema! nesposoban ministar vlada (u pravom, "starinskom" znacenju te reci) vec skoro 10 godina nasim zdravstvom!
nacelnici zdravstevih ustanova crnim tokovima kapitala prisvajaju enormne kolicine kapitala - namenjenog bolesnicima, ali nazalost, ne podlezu primeni novoizglasanog zakona o konfiskaciji imovine! njihova deca dolaze "na vlast" nakon njih i tako ukrug!
za to vreme, javnosti se baca prasina u oci pricicama koje su zapravo samo kap u moru, i vrh ledenog brega!
 
Nema potrebe da tema bude zatvorena sve dok ne dodje do otvorenog vredjanja lekara.
Ako slucajno OPET do toga dodje,naravno da necemo tolerisati ;)

Kakve veze ima zatvaranje teme sa time sto neka osoba krsi pravila pdf-a.
U tom slucaju bi verovatno sve teme morale da budu zatvorene.:) ili sabotirane npr.
 
Poslednja izmena:
osoba koja je u dobroj fizickoj kondiciji i mrsava - a pri tome voli muziku moze nakon mesec dana gledanja "labudovog jezera" na dvd-u zameniti neku od nasih primabalerina na sceni narodnog pozorista?

1) Da li ima 10 000 i vise tih primabalerina u zemlji
2) Skoro SVAKO moze da zavrsi medicinski fakultet - ali ne i muzicnu akademiju/balet.
3) izgleda da ste pomesali(jos jednom loncice). Da svaka osoba u dobroj fizickoj kondiciji bi mogla da zameni "primabalerinu" za mesec dana ucenja(tj vezbe) u 6 sec predstave.Niko ne bi ni primetio.
 
2) Skoro SVAKO moze da zavrsi medicinski fakultet - ali ne i muzicnu akademiju/balet.

Skoro SVAKO moze da zavrsi bilo koji drugi fakultet u ovoj zemlji.

Doduse,biti balerina je komplikovanije nego sto se misli,potrebne su duge jake noge,duge tanke ruke,,,duga kosa....:think:

Da bi neko zavrsio medicinski fakultet,ove stvari uopste nisu potrebne,zato je lakse postati lekar nego balerina ;)
 
Da, i ja se cesto pitam zasto neke osobe uopste postaju dr. i sta im je motivacija.... Kaze se i za medicinske sestre da imaju "spasiteljski sindrom" koji moze biti osnovan na nesvesnoj (potisnutoj) zelji za vladanjem nad drugima... Pa sad, ako nije za ovu temu, ja se onda izvinjavam...:rumenko:

Joj molim te objasni mi ovo.... :D

Kaze se i za medicinske sestre da imaju "spasiteljski sindrom" koji moze biti osnovan na nesvesnoj (potisnutoj) zelji za vladanjem nad drugima

Bas bih volela da shvatim sta je time htelo da se kaze... :)
 
Ko me je vukao za jezik, pa sad moram da objasanjavam....ne moram, ali bi bilo fer.

Trazila sam na nesem jezickom podrucju i nisam nista nasla ali evo ukratko o cemu se radi:

Teza po Schmidbaueru:
Pomagac pokusava svoje sopstevene slabosti i probleme da relativizuje time sto se bavi osobama koji su jos "slabijie" (u smislu- trenutno zavisne) od njega.
Svoja osecanja i potrebe ne moze da prepozna i svojom (naizgled) nesebicnom pomoci drugima bori se protiv nesposobnosti (nemogucnosti) da pomogne samom sebi.
Iz najranijih iskustava "odbacenog deteta" razvija se dozivotna potreba za dokazivanjem i potragom za objektom kojem ce biti neophodan i kojem nece dozvoliti da postane samostalan u smislu da mu vise ne treba pomoc.
Normalno objekt nije jedna osoba nego iznova novi pacijent koji preuzima tu ulogu.
Ovi simptomi se mogu naci kod doktora, medicinskih sestara ( i brace), vaspitacica, psihologa, socijalnih radnika, dakle svih onih koji se bave ljudima kojima je potrebna pomoc.

Wolgang Schmidbauer je je doktor filozofije i psiholgije
Studiju o ovom problemu objavio jos davne 1977.
 
E baš bi mogla da napišem nešto na ovu temu pošto još nosim traume zbog tog događaja od pre koju godinu.
Naime, dobije moja mama uput za bolnicu kako bi joj tamo odredili vrstu i dozu insulina koja joj je neophodna i mama naravno ode na bolničko posmatranje i sve to bude OK do dan pre nego što je trebala biti otpuštena kući.
To jutro dođem ja u bolnicu da vidim sa lekarima šta i kako sa tim insulinom kad mame u sobi nema a njena cimerka sva u suzama sedi na krevetu.
Šta je bilo,pitam ja, gde je mama a mama hitno prenesena na kardiologiju zbog srčanog udara.
Ja sva izbezumljena poletim na kardiologiju a tamo nigde nikoga, lekara ni za lek
Da ne duljim, mama je preživela danas je pod dobrom terapijom i ima sposobnog lekara koji svaka 3 meseca prati njeno stanje.
Ono što sam htela da kažem jeste to da mi je mamin enodkrinolog rekao, tj. pitala me da zar ja mislim da je ona kriva tome što je moja mama dobila infarkt na šta sam joj ja odgovorila da sigurno ja nisam kriva, pošto nisam ja ta koja sam svakodnevno brinula o njenom stanju tokom bolničke terapije.
Kako me samo pogledala, sreća vaša što niste videli taj pogled jer sam se i ja jedva suzdržala da je ne pljunem.
Eto toliko o empatiji i odgovornosti.
 
Obican covek nije uvek obican covek. Nekad to moze biti i veoma obrazovana osoba koja vrlo lako udje u medicinsku struku i lako shvati u cemu moze da se sastoji lekarska greska. Nekad taj obican covek dobije od drugih lekara potvrdu svoje sumnje u kvalitet rada nekog lekara. Znaci, ne mozes deliti ljude na obicne i lekare, nego na upucene i neupucene, kao i lekare na dobre i lose poznavaoce svoje struke, na zainteresovane i nezainteresovane, na marljive i nemarne, na promisljene i brzoplete...

Ovo je istina, u svaki posao treba ući sa ljubavlju inače sve postaje rutina i mehanika.
 
E baš bi mogla da napišem nešto na ovu temu pošto još nosim traume zbog tog događaja od pre koju godinu.
Naime, dobije moja mama uput za bolnicu kako bi joj tamo odredili vrstu i dozu insulina koja joj je neophodna i mama naravno ode na bolničko posmatranje i sve to bude OK do dan pre nego što je trebala biti otpuštena kući.
To jutro dođem ja u bolnicu da vidim sa lekarima šta i kako sa tim insulinom kad mame u sobi nema a njena cimerka sva u suzama sedi na krevetu.
Šta je bilo,pitam ja, gde je mama a mama hitno prenesena na kardiologiju zbog srčanog udara.
Ja sva izbezumljena poletim na kardiologiju a tamo nigde nikoga, lekara ni za lek
Da ne duljim, mama je preživela danas je pod dobrom terapijom i ima sposobnog lekara koji svaka 3 meseca prati njeno stanje.
Ono što sam htela da kažem jeste to da mi je mamin enodkrinolog rekao, tj. pitala me da zar ja mislim da je ona kriva tome što je moja mama dobila infarkt na šta sam joj ja odgovorila da sigurno ja nisam kriva, pošto nisam ja ta koja sam svakodnevno brinula o njenom stanju tokom bolničke terapije.
Kako me samo pogledala, sreća vaša što niste videli taj pogled jer sam se i ja jedva suzdržala da je ne pljunem.
Eto toliko o empatiji i odgovornosti.
Па добро, сад морам и ја да ти поставим питање: да ли заиста сматраш да је ендокринолог крив због срчаног удра који је твоја мајка преживела?
 
naravno.
Kad bi znala npr da je dijabetes bolest u kojoj na prvom mestu strada kardiovaskularni sistem i da je samo sreca sto je tvoja majka lezala u bolnici kad je zadesio infarkt,bila bi zahvalna lekarima sto su joj spasili zivot.
To isto moglo je apsolutno da joj se desi i kuci,pitam se koga bi onda zelela da pljunes.

Moglo se desiti ali nije, u tome i jeste poanta cele priče.mama je konzilijarno poslana u bolnicu po preporuci i kardiologa i endokrinologa koji su je godinama pre toga lečili dakle nije neko kod koga se to eto desilo već neko kod koga je takvo nešto moglo biti očekivano pa i sprečeno.
 
avatar160770_11.gif


Слажем се да много више пажње се мора посветити пацијентима,по болницама се свега накупило па и крајње лоших лекара
 

Back
Top