Koliko je covek slican zivotinji?

Lollol

Poznat
Poruka
9.450
Kao ljudi uvek gledamo zivotinje kao nizu vrstu, mi smo na vrhu lanca ishrane, najrazvijenija vrsta na ovoj planeti, mi smo nesto iznad zivotinje, nismo zivotinje, mi smo ljudi.
A koliko se zaista razlikujemo od zivotinja?

Kao i zivotinje, vecina ljudi "brani" svog partnera, i reagujemo "agresivno" kada nam se neko mota oko voljene osobe sa nekim izrazitim namerama.
Takodje, branimo svoju teritoriju, i da nocu cujemo da nam neko pretura po kuci, stanu, prvo napadamo pa pitamo pitanja.
Kao i zivotinje, branimo potomstvo, i da neko pokusa da nam povredi dete fizicki na licu mesta bi doslo do nasilja.
Da ne pominjem da su nam i rituali zavodjenja i parenja slicni kao kod zivotinja, kinjurimo se, sepurimo se, pokazujemo da smo dominantni muzjaci ili zenke.

Neko bi rekao nismo krvolocni, a opet pogledajmo ratove i zverstva koje kao ljudi cinimo.

Pa po cemu se onda razlikujemo od zivotinje, i zasto smo mi nesto vise od zivotinje, ljudi, a ne samo obicna, donekle razvijena dvonozna zivotinja?
 
Kao ljudi uvek gledamo zivotinje kao nizu vrstu, mi smo na vrhu lanca ishrane, najrazvijenija vrsta na ovoj planeti, mi smo nesto iznad zivotinje, nismo zivotinje, mi smo ljudi.
A koliko se zaista razlikujemo od zivotinja?

Kao i zivotinje, vecina ljudi "brani" svog partnera, i reagujemo "agresivno" kada nam se neko mota oko voljene osobe sa nekim izrazitim namerama.
Takodje, branimo svoju teritoriju, i da nocu cujemo da nam neko pretura po kuci, stanu, prvo napadamo pa pitamo pitanja.
Kao i zivotinje, branimo potomstvo, i da neko pokusa da nam povredi dete fizicki na licu mesta bi doslo do nasilja.
Da ne pominjem da su nam i rituali zavodjenja i parenja slicni kao kod zivotinja, kinjurimo se, sepurimo se, pokazujemo da smo dominantni muzjaci ili zenke.

Neko bi rekao nismo krvolocni, a opet pogledajmo ratove i zverstva koje kao ljudi cinimo.

Pa po cemu se onda razlikujemo od zivotinje, i zasto smo mi nesto vise od zivotinje, ljudi, a ne samo obicna, donekle razvijena dvonozna zivotinja?


nista gore na planeti od glupavog coveka, zivotinje su puno bolja varijanta a i steta koju one nama mogu da prouzrokuju je predvidiva.
covek jeste najsavrsenije bice ali, pametan covek.

- - - - - - - - - -

Razum nas odvaja od zivotinja :)

ako ga se ima
 
Kao ljudi uvek gledamo zivotinje kao nizu vrstu, mi smo na vrhu lanca ishrane, najrazvijenija vrsta na ovoj planeti, mi smo nesto iznad zivotinje, nismo zivotinje, mi smo ljudi.
A koliko se zaista razlikujemo od zivotinja?

Kao i zivotinje, vecina ljudi "brani" svog partnera, i reagujemo "agresivno" kada nam se neko mota oko voljene osobe sa nekim izrazitim namerama.
Takodje, branimo svoju teritoriju, i da nocu cujemo da nam neko pretura po kuci, stanu, prvo napadamo pa pitamo pitanja.
Kao i zivotinje, branimo potomstvo, i da neko pokusa da nam povredi dete fizicki na licu mesta bi doslo do nasilja.
Da ne pominjem da su nam i rituali zavodjenja i parenja slicni kao kod zivotinja, kinjurimo se, sepurimo se, pokazujemo da smo dominantni muzjaci ili zenke.

Neko bi rekao nismo krvolocni, a opet pogledajmo ratove i zverstva koje kao ljudi cinimo.

Pa po cemu se onda razlikujemo od zivotinje, i zasto smo mi nesto vise od zivotinje, ljudi, a ne samo obicna, donekle razvijena dvonozna zivotinja?

mi imamo zivotnjske instikte koje kontrolisemo logikom...
ljudi su zapravo nesto izmedju robota i zivotinje:lol:,i dal ce razum ili instikt preovladati zavisi od snage karaktera svake osobe...
isto vazi i za moral,i dal su nam bitne primarne potrebe ili mozemo da mislimo o dobrobiti kolektiva veceg od nase porodicne grupe....
 
Čovek jeste životinja iz grupe sisara, sa jednom malom, ali značajnom razlikom što ima svest. Sve što si pomenuo za reagovanje je prisutno u nama kako bi preživeli. Nekada, čovek je zaista živeo u prirodi i njegov život je upravo zavisio od takvih reackija, koje su (pretpostavljam samo) genetski u nama. Danas, te reakcije nemaju toliko značajnu primenu, ALI su i dalje tu.

Tako je poznato da kada se vodi dijalog, i neko smatra vaše mišljenje netačnim, prosto smatra da ono što ste kazali, nije tačno. Dešava se u tim trenucima da čovek poistovećuje saznanje o nečemu sa samim sobom. E tada se aktivira u njemu sistem odbrane, jer se oseća napadnutim iako opasnosti nema i svakako aktivira se mali mozak. I tako znamo svi kako se jedna svađa završava glupavo. :D
 
otkud znamo da životinje nemaju razum? i šta je ljudski razum?
živpotinje su pametnije od nas
one imaju organizovan sistem, autentične instinkte i osećanja
ne foliraju
iako ih možeš izdresirati kao ljude
postoje neukrotive autentične životinje
svakako više njih nego ljudi
najveći apsurd je što čovek veruje da razuman i da zahvaljujući njemu
živo bolje i paetniji je i sigurniji a zapravo je rob milion i jedne stvari
životinje su jake, samoodržaće se po svaku cenu
čovek će na prvi naznak opasnosti da pobegne pa i da se samouništi
životinja se plaši s razlogom, čovek se plaši uglavnom bez razloga
logika?
ti kada posmatraš životinje vidiš da je njihov svaki pokret i reakcija smislen
kada posmatraš ljude vidiš da tumaraju potpuno izgubljeni
itd itd
 
Nemaju svest o sebi kao sto to covek ima. Vrsena su istrazivanja sa kapucin majmunima i uz dresuru naucili su ih kako da znakovnim jezikom odgovaraju na pitanja. Primeceno je da kapucin odgovara kao 2.5 godisnje dete, ali ono sto je najinteresantnije jeste da nijedan kapucin nije POSTAVIO pitanje. Zivotinje reaguju na svoju okolinu onako kako su ih geni za to spremili, ali nista vise od toga. Da, bio je primera da se zivotinja emotivno veze za coveka ili drugu zivotinju, ali to ne ukljucuje da postoji svest o sebi.
 
Nemaju svest o sebi kao sto to covek ima. Vrsena su istrazivanja sa kapucin majmunima i uz dresuru naucili su ih kako da znakovnim jezikom odgovaraju na pitanja. Primeceno je da kapucin odgovara kao 2.5 godisnje dete, ali ono sto je najinteresantnije jeste da nijedan kapucin nije POSTAVIO pitanje. Zivotinje reaguju na svoju okolinu onako kako su ih geni za to spremili, ali nista vise od toga. Da, bio je primera da se zivotinja emotivno veze za coveka ili drugu zivotinju, ali to ne ukljucuje da postoji svest o sebi.

То онда значи да немају самосвест, а не свест. Мада постоје истраживања рађена са шимпанзама, слоновима, делфинима и вранама на којима је утврђено да имају дозу самосвести.
Класичан тест за то ти је кад ставиш животињу испред огледала, па ако препозна себе у њему то значи да има свест о самом себи. Ако побегне или крене да напада лика у огледалу као што раде мачке, то би значило да немају.

Уосталом постоји један кључни проблем у вези свести: још не знамо шта је свест, науку није дала конкретан одговор на то питање зато што је свест субјективна. Ти си свестан и не можеш знати да ли сам ја свестан, јер ја могу бити обичан бот који је програмиран да на твоју реченицу: Ти ниси свестан, одговори са: Не, ја сам свестан итд.
Због тога једино ти знаш да имаш свест, остали су били људи били животиње под знаком питања.
 
Hvala na ispravci pojma. Znam da nauka jos nije definisala sta je svest sto je na neki nacin smesno. Nesto sto tvrdimo da nas razlikuje od drugih zivotinja, a nemamo predstavu sta je to. Ipak, istrazivanja govore o neuroloskim mapama koje stvara svaki covek za sebe tokom odrastanja. Zahvaljujuci tim mapama, svi mi reagujemo drugacije na svet oko nas . Isto tako, ako ne koristimo mozak za neke stvari kao sto su racunanje i sl, vremenom celiju izumiru i njima nema povratka, ne obnavljaju se. A isto je tako interesantno da se covek ne seca ranog detinjstva. Moguce da je to bas slucaj sa neuroloskim mapama, nema dovoljno ostvarenih konekcija da shvati pojam o sebi. Ali svakako i deo mozga za pamcenje ne radi odmah sve do, ne znam tacno kog meseca. Zato je tu PRAZNINA. Ali postoji ono sto neki nazivaju emotivno pamcenje. Kada ne dobija dete hranu ili paznju, njegovo telo shvata da sama okolina nema dovoljno hrane i pocinje da se.menja u skladu sa tim. XD
 
Hvala na ispravci pojma. Znam da nauka jos nije definisala sta je svest sto je na neki nacin smesno. Nesto sto tvrdimo da nas razlikuje od drugih zivotinja, a nemamo predstavu sta je to. Ipak, istrazivanja govore o neuroloskim mapama koje stvara svaki covek za sebe tokom odrastanja. Zahvaljujuci tim mapama, svi mi reagujemo drugacije na svet oko nas . Isto tako, ako ne koristimo mozak za neke stvari kao sto su racunanje i sl, vremenom celiju izumiru i njima nema povratka, ne obnavljaju se. A isto je tako interesantno da se covek ne seca ranog detinjstva. Moguce da je to bas slucaj sa neuroloskim mapama, nema dovoljno ostvarenih konekcija da shvati pojam o sebi. Ali svakako i deo mozga za pamcenje ne radi odmah sve do, ne znam tacno kog meseca. Zato je tu PRAZNINA. Ali postoji ono sto neki nazivaju emotivno pamcenje. Kada ne dobija dete hranu ili paznju, njegovo telo shvata da sama okolina nema dovoljno hrane i pocinje da se.menja u skladu sa tim. XD

Па јесте помало смешно, али ако узмемо у обзир да наука проучава феномене у свету, онда ћемо видети зашто не постоји наука о свести. Психологија се бави феноменима људског понашања, психичких процеса (мишљења, учења, гнева, страха...) и особина, а неурологија се бави самим мозгом. Свест ту остаје као нешто непознато јер је субјективно.
А мапирање мозга показује само одређена људска понашања која зависе од тог мозга. Рецимо агресивно понашање, мапира се мозак и види се који центри делују током таквог понашање нпр. лупање срца, знојење, мимику лица, адреналин и шта ти сад знам, дакле све оне везе са телом што покреће човека на деловање: да нападне неког, истуче га или убија га. Све то полази од мозга, јер да би подигао руку, мора да се даа ''команда'' у мозгу да подигнеш руку, неће рука сама од себе без везе са мозгом путем неурона то да уради. Е исто тако за сва та понашања постоје центри у мозгу. То ипак не објашњава свест и шта би она требала да буде.

Има пар неких идеја о томе шта би могла бити свест. Једна од њих је да је свест фундаментални принцип у универзуму, као што је закон електромагнетизма или гравитације или простор или време. А друга је да је унверзална тј. да све има неку свест, па тако би и ћелије имале неку врсту субјективног осећаја, и молекули и атоми и електрони. Само та свест је примитивна, док је наша доста комплекснија. То би могло да објасни колективну свест, где се одређена маса људи понаша као један организам. Или ако си виђао оне рибе по мору што праве некакве гомиле које се понашају као једно тело.

Ево нешто о томе овде, има превод на српском: http://www.ted.com/talks/david_chalmers_how_do_you_explain_consciousness/transcript?language=sr
 
То онда значи да немају самосвест, а не свест. Мада постоје истраживања рађена са шимпанзама, слоновима, делфинима и вранама на којима је утврђено да имају дозу самосвести.
Класичан тест за то ти је кад ставиш животињу испред огледала, па ако препозна себе у њему то значи да има свест о самом себи. Ако побегне или крене да напада лика у огледалу као што раде мачке, то би значило да немају.

Уосталом постоји један кључни проблем у вези свести: још не знамо шта је свест, науку није дала конкретан одговор на то питање зато што је свест субјективна. Ти си свестан и не можеш знати да ли сам ја свестан, јер ја могу бити обичан бот који је програмиран да на твоју реченицу: Ти ниси свестан, одговори са: Не, ја сам свестан итд.
Због тога једино ти знаш да имаш свест, остали су били људи били животиње под знаком питања.

Od svih zivotinjskih vrsta jedino gorile, simpanze i delfini mogu da shvate da u ogledalu vide svoj lik.
 
Od svih zivotinjskih vrsta jedino gorile, simpanze i delfini mogu da shvate da u ogledalu vide svoj lik.

Tako je Blajbi , doživesmo i od tebe po koju pametnu :mrgreen:. Što znači da neke životinje ne samo da imaju razum ( jer shvataju komplikovanije kauzalne odnose) , što mogu da uče, međusobno komuniciraju i poseduju svest već imaju do kraja razvijenu samosvest a i mnoge druge stvari za šta se u dugačkom periodu narcisoidnosti ljudske misli nije obraćala pažnja. To znači da životinje poseduju skoro sve kvalitete kao i čovek (detaljnije pročitati ovde), a ono što razdvaja životinje od ljudi jeste stepen posedovanja tih kvaliteta koja u konačici kod ljudi dovodi do kulture i svih njenih elemenata što je ipak samo ljudska tvorevina.
 
Intetesantno je da zivotinje ubijaju zbog hrane ili sukoba sa drugim zivotinjama, ali samo covek ubija radi zadovoljstva, radi zabave. Ispravite me ako gresim, mozda je izvor mojih saznanja pogresan.

vrlo retko mislim da covek ubija radi zabave, uglavnom ubija iz nekih prakticnih razloga
mada su ti prakticni razlozi, nisu uvek mozda jednostavni, ali najcesce je nesto prakticno u pitanju. ili mrzis recimo pa ubijes. ali to opet nije ubijanje samo zbog zadovoljstva u ubijanju, to je nesto drugo
da li zivotinja ima zadovoljstvo kad ubije plen? ili problem?
 

Back
Top