koliko cenite sebe?

gost 88651

Iskusan
Banovan
Poruka
6.081
možda neki ljudi premalo cene sebe
možda ja malo previše cenim sebe nez
sama moja fizionomija možda deluje malo nadrndano borbeno
gledam da se obuzdavam

koliko cenite sebe?

ili je prava mera - ništa - radi oslobođenja od identifikacija koje ego potura?


„Najveći ćeš biti onda, kada sebe mišlju pretvoriš u ništa” Vladika Nikolaj Velimirović

“Ovo je pravo oslobođenje: znati da si ništa.” Sri Nisargadatta Maharaj

„Tek kada su ništa, oni postaju sve." Don Huan Matus


:think:
 
kako nas je prvo pitao koliko cenimo sebe a zatim u nastavku sugerisao tri iste opcije :lol:
ego može da se drži pod kontrolom i na druge načine ako ga već okruženje ne oblikuje.
nije postojana moja cena u mom razumu. to zavisi od mnogo faktora, ali se gotovo nikada nisam osećala kao ništa - fizički je neizvodljivo
 
možda neki ljudi premalo cene sebe
možda ja malo previše cenim sebe nez
sama moja fizionomija možda deluje malo nadrndano borbeno
gledam da se obuzdavam

koliko cenite sebe?

ili je prava mera - ništa - radi oslobođenja od identifikacija koje ego potura?


„Najveći ćeš biti onda, kada sebe mišlju pretvoriš u ništa” Vladika Nikolaj Velimirović

“Ovo je pravo oslobođenje: znati da si ništa.” Sri Nisargadatta Maharaj

„Tek kada su ništa, oni postaju sve." Don Huan Matus


:think:

Zavisi šta pod tim podrazumevaš. Utisak koji ostavljaš na druge i teranje mak na konac ne bi li se izborio za bolju društvenu poziciju.

Ili ono... ostati dosledan sebi, a prethodno doći do toga šta to u stvari znači. Ne možeš da izbegneš imitacije, nemam tu iluzija, ali što više se osloboditi nekih predstava, suočavati se podsvesnim sadržajima, umanjiti nekorisnu sujetu... Moraš prvo donekle doći do sebe da bi mogao da se odrekneš i oslobodiš. Dok sujeta nama upravlja živimo iluzije, a sve bitni i ubeđeni da cenimo sami sebe.
 
možda neki ljudi premalo cene sebe
možda ja malo previše cenim sebe nez
sama moja fizionomija možda deluje malo nadrndano borbeno
gledam da se obuzdavam

koliko cenite sebe?

ili je prava mera - ništa - radi oslobođenja od identifikacija koje ego potura?


„Najveći ćeš biti onda, kada sebe mišlju pretvoriš u ništa” Vladika Nikolaj Velimirović

“Ovo je pravo oslobođenje: znati da si ništa.” Sri Nisargadatta Maharaj

„Tek kada su ništa, oni postaju sve." Don Huan Matus


:think:

Šta ti znači to ''sebe''? :kafa:
 
Nije ti jasna,ali nema veze...
Radi se o tome:kad se okreneš prema sebi i vidiš to tvoje "ja" ukupno kao ličnost-koliko to ceniš!
(Ako s ovim Glistica se nije zadovoljila,onda...onda je frigo žika...:hahaha:)

njah... zbrzaš, pa sam onda ja kriva... z:hm:

Kada se okrenem prema sebi, tu je jedna sličica. Neki sadržaj svesti.
Pustim, pogledam opet, tu je drugi sadržaj svesti. Ukupnu ličnost nikada
ne mogu da vidim. Ona nikada i nije ukupna, već je sastavljena iz niza
sličica sačuvanih u sećanju. Ukupna ličnost je priča. Još gore, to je zbirka
nazizgled povezanih priča. Ko priča te priče? Ko skuplja sličice?
Ko ih opaža?

Kad god se okrenem prema sebi uvek sam to isto. Ona koja posmatra,
opaža. Nisam ono što opažam.
 
možda neki ljudi premalo cene sebe
možda ja malo previše cenim sebe nez
sama moja fizionomija možda deluje malo nadrndano borbeno
gledam da se obuzdavam

koliko cenite sebe?

ili je prava mera - ništa - radi oslobođenja od identifikacija koje ego potura?


„Najveći ćeš biti onda, kada sebe mišlju pretvoriš u ništa” Vladika Nikolaj Velimirović

“Ovo je pravo oslobođenje: znati da si ništa.” Sri Nisargadatta Maharaj

„Tek kada su ništa, oni postaju sve." Don Huan Matus


:think:

Ceniti sebe znaci posmatrati svoje vrednosti u realnom svetu i porediti ih sa drugima,
Ovo vazi i za duhovnost, sve dok ne shvatis da si nista kada sve vrednosti gube smisao,
jer tada prestaju vrednosne ocene i bilo kakva poredjenja.
 
njah... zbrzaš, pa sam onda ja kriva... z:hm:

Kada se okrenem prema sebi, tu je jedna sličica. Neki sadržaj svesti.
Pustim, pogledam opet, tu je drugi sadržaj svesti. Ukupnu ličnost nikada
ne mogu da vidim. Ona nikada i nije ukupna, već je sastavljena iz niza
sličica sačuvanih u sećanju. Ukupna ličnost je priča. Još gore, to je zbirka
nazizgled povezanih priča. Ko priča te priče? Ko skuplja sličice?
Ko ih opaža?

Kad god se okrenem prema sebi uvek sam to isto. Ona koja posmatra,
opaža. Nisam ono što opažam.

Kad ugledaš sopstveni ponor,javi mi se!
Shizofrenici povremeno ga ugledaju i sledi im aniksioznost pa i stupor.
Gledati ga i ostati čitav je kao neka umetnost...Ne blizu ivice ponora!:lol:
Dosta filozofa i psihologa -psihijatara su introspekcijom nabasali na te dubine bezdna...Ništa posebno,ali je ,
eto, baš straobalno i interesantno i jezivo i...Nerado i pričam o tom-nije baš idilično...
Ali je, svakako ,šta je utešno,"samo" neurotransmiterska rašomonijada...
 
Poslednja izmena:

Back
Top