Dok sam bila mladja, mislila sam da su 50 neke velike godine i da se do njih putuje duuugoooo. Sada imam 35 i znam da 50 i nisu neke godine i da mi je do njih ostalo još duplo manje nego što sad imam + ostatak.
Ne znam, neko ko sa spomenutih 35 ima decu staru 10+ godina verovatno razmišlja na jedan način.
Opet, ja koja sa 35 imam decu mladju od 5 godina i intenzivno sa mužem razgovaram o još jednom detetu u narednih godinu i po, razmišljam na drugi način.
Da doživim unučiće od oboje ( ili sve troje, ako se desi i treće ), da ih vidim sredjene, zdrave, zaposlene i sa svojim porodicama. Tada bi već taj trenutak mogao nastupiti po slobodnoj proceni i tada bi se već moglo otputovati mirno i bez osećaja da nešto nisam dovršila.
Eto.