Hari_Haler
Zainteresovan član
- Poruka
- 136
Kad odsluzih vojsku, onako besposlen a bez dinara krenem da nadjem neki posao na par dana, dok ne sredim nesto bolje za stalno... I kako ja stalo putujem, a put me nosi svuda... Ovog me puta nanese na nekog zemljoradnika, u kafani jednoj u Backoj u Bacu...
Kao univerzalni vojnik, koji ne preza ni od kakvog posla, prihvatih da mu za ne tako male pare zasadim neke vocke po dvoristu... Rece on adresu i broj, te da ga posle nadjem...
Prateci instikt, i pitajuci ljude po ulici dodjoh do njegove kuce i otvorih kapiju... Taman je zatvorih za sobom, kad nesto crno s dugim nogama i duguljastom njuskom potrca na mene... Pored vrata bi neka stara lopata, te ja plaseci se za svoj zivot a pomisljajuci na dogu ili nesto slicno, svom snagom udarih po toj crnoj prilici... Zalajase psi, izadje onaj seljak i poce kukati... "Ta zdrebe mi pogodi u zenicu oka njegova...", uvideci da od teleta mozda nista biti nece, odlucismo da spasimo stvar koliko mozemo... Ja dobih misiju da spavam u stali, i ako cujem da se zdrebe proteze i krene da crkava, da ga zakoljem pa da bar imamo mesa... Dobijem fenjer, noz i neki carsav da ga prostrem po senu...
Uprkos smradu stale, pretrcavanja pacova, letenju slepih miseva, I ometanjima od strane raznih vrsta insekata... uhvati me san, valjda od uzbudjenja i umora, te ja polako zaspah...
Trgose me neki zvuci iz sna... A kako sam ugasio fenjer, racunam dok bi ga ja upalio zdrebe bi odavno oteglo papke, te ja potegoh noz, dotrcas do mesta cicanja i protezanja i strelovitim pogotkom zadah samrtni ubod tom tamnom stvorenju.... Ushicen od dobro obavljenog posla upalih,polako i opusteno, fenjer i pogledah oko sebe sada u svetlosti fenjera... Slika je bila sledeca... Zdrebe: mrtvo vec neko vreme, hladno i potpuno ukoceno... Tek okoceno tele... vesto i ne pogresivo zaklano... Krava je mukala...
U usima mi tisina... zgranut, svojim novo ucinjenim delima i njihovim posledicama ispustih fenjer iz ruku... Staklo se razbi, a mali plamen petroleja iz fenjera sada posta veliki plamen koji se siri slamom po stali... Skocih, i otvorih govedima i kobili vrata stale i pozvah pomoc... Videci da sam ih pustio kroz vrata koja vode u plastenike i bastu sa zelenilom, nemadoh drugog izbora no da bezim glavom bez obzira... U frci i zurbi sedoh na prvi bus za nasu prestonicu... A autobus pun kao sto to samo kod nas moze biti... Al opet jedno mesto bi slobodno... Pored jedne prelepe devojke... U cilju oslobadjanja stresa, a u verovanju da lepe devojke donose srecu, zapoceh neke sitne diskusije s njom..
Pocesmo razne price, i skoro u svemu smo se slagali... I tako krenem ja da produbim nas razgovor uz pricu o kucnim ljubimcima... A ona poce... " e samo da vidis sto moj deda ima slatko tele, cim udjes u dvoriste ono trci prema tebi da se igra..."
Na prvoj stanici sam izasao iz autobusa...
Da li se jos nekom desilo nesto slicno...?
Kao univerzalni vojnik, koji ne preza ni od kakvog posla, prihvatih da mu za ne tako male pare zasadim neke vocke po dvoristu... Rece on adresu i broj, te da ga posle nadjem...
Prateci instikt, i pitajuci ljude po ulici dodjoh do njegove kuce i otvorih kapiju... Taman je zatvorih za sobom, kad nesto crno s dugim nogama i duguljastom njuskom potrca na mene... Pored vrata bi neka stara lopata, te ja plaseci se za svoj zivot a pomisljajuci na dogu ili nesto slicno, svom snagom udarih po toj crnoj prilici... Zalajase psi, izadje onaj seljak i poce kukati... "Ta zdrebe mi pogodi u zenicu oka njegova...", uvideci da od teleta mozda nista biti nece, odlucismo da spasimo stvar koliko mozemo... Ja dobih misiju da spavam u stali, i ako cujem da se zdrebe proteze i krene da crkava, da ga zakoljem pa da bar imamo mesa... Dobijem fenjer, noz i neki carsav da ga prostrem po senu...
Uprkos smradu stale, pretrcavanja pacova, letenju slepih miseva, I ometanjima od strane raznih vrsta insekata... uhvati me san, valjda od uzbudjenja i umora, te ja polako zaspah...
Trgose me neki zvuci iz sna... A kako sam ugasio fenjer, racunam dok bi ga ja upalio zdrebe bi odavno oteglo papke, te ja potegoh noz, dotrcas do mesta cicanja i protezanja i strelovitim pogotkom zadah samrtni ubod tom tamnom stvorenju.... Ushicen od dobro obavljenog posla upalih,polako i opusteno, fenjer i pogledah oko sebe sada u svetlosti fenjera... Slika je bila sledeca... Zdrebe: mrtvo vec neko vreme, hladno i potpuno ukoceno... Tek okoceno tele... vesto i ne pogresivo zaklano... Krava je mukala...
U usima mi tisina... zgranut, svojim novo ucinjenim delima i njihovim posledicama ispustih fenjer iz ruku... Staklo se razbi, a mali plamen petroleja iz fenjera sada posta veliki plamen koji se siri slamom po stali... Skocih, i otvorih govedima i kobili vrata stale i pozvah pomoc... Videci da sam ih pustio kroz vrata koja vode u plastenike i bastu sa zelenilom, nemadoh drugog izbora no da bezim glavom bez obzira... U frci i zurbi sedoh na prvi bus za nasu prestonicu... A autobus pun kao sto to samo kod nas moze biti... Al opet jedno mesto bi slobodno... Pored jedne prelepe devojke... U cilju oslobadjanja stresa, a u verovanju da lepe devojke donose srecu, zapoceh neke sitne diskusije s njom..
Pocesmo razne price, i skoro u svemu smo se slagali... I tako krenem ja da produbim nas razgovor uz pricu o kucnim ljubimcima... A ona poce... " e samo da vidis sto moj deda ima slatko tele, cim udjes u dvoriste ono trci prema tebi da se igra..."
Na prvoj stanici sam izasao iz autobusa...
Da li se jos nekom desilo nesto slicno...?