za pekmez budite sigurni da je jestiv kao onog dana kad je spakovan u teglu.doduse sutra cu da vidim sta je sa tim teglama.treba da su na sigurnom.koristim ovaj forum da svako od nas sem razbibrige i procita nesto interesantno i nauci nesto .Nekada davno milos ili milan obrenovic su dovodili iz ugarske ljude koji su doneli tehnologiju kuvanja pekmeza.mislim da je je to pocelo u kragujevcu i da se posle rasirilo po srbiji .ondasnja sljiva ,verovatno madzarka ili pozegaca je bila takvog sastava i kvaliteta da se pekmez kuvao bez secera i pakovao u hrastovu burad te prodavao pa celoj evropi.kvalitetan,dugotrajan,zahvaljujuci seceru koje su te sljive davale.svako sa sela koji pamti te stare sorte u to je mogao da se uveri .ja pamtim da se pekmez od sljiva prodavao na kilo.Naime on je sipan kao vruc u neki drveni kalup pa kada se ohladi istrese se iz kalupa na tezgu na dasku.to izgleda kao onaj leba od 7 kila - cipovka . dodjes u prodavnicu,oces pola kile,prodavacica uzme sataru i zvizne po onom pekmezu,odvali parce,na vagu i platis koliko je tesko.uz put zaglabas onu komadinu pekmeza do kuce.za upotrbu seces na komade ili ko je hteo prokuva ga sa malo vode da dobije mekanu strukturu da ga mazes na leba.ja sam siguran da takav pekmez moze bez nekih posebnih priprema da traje bar par godina
u vezi konzervi u vojsci verujem da su toliko bile stare.jeli smo i svi ostali zivi.