Koji pravac u knjizevnosti najvise preferirate?

Usput, teme koje raspaljuju strasti, a ja kao Matoš- pijeglam da vidim kaj bu zišlo: epska fantastika.

Ja ne razumijem, ljude iznad 15-17 godina koji to čitaju. Ne podcjenjujem, no to je za mene misterija.
Također, nekog tko ozbiljno čita epove kao Vergilija ili one dosadne od Goethea i ostalih gnjavatora kao Tassa ili Ariosta.
Ne razumijem, nimalo, "vampirologiju".

To mi je posve strano.

Za žensku literaturu, OK, no to mi je sasvim razumljivo (ljubići raznijeh vrstah).

Od ostalih "off" stvari sam se načitao, ovisno o dobi, svakakvih žanrovskih i drugih stvari:

* krimići
* vesterni
* sci fi
* razne avanture
* razne makljaže i borilačke vještine
* ...

Zapravo, trivijalna literatura dobija zamah u 19. st. i preplavljuje u 20. st. Čitka velika literatura, osim iznimaka, također, uz oseku nakon 2. svj. rata.
 
U principu, ni ja ne razumijem, ali neki svu tu fantastiku vide kao romantizam našeg doba.
https://www.theamericanconservative.com/articles/out-of-the-shire-life-beyond-tolkien/

Pročitao sam ovo, ima neke istine, no i s dosta tog se ne slažem (Burke kao neki utjecaj itd.).

Da ne idem u akademske gnjavaže, samo slobodnoasocijativno:

* romantizam je očito bio pobuna "srca" protiv "uma". Srce je Rousseau, a um je Voltaire. Pobuna je to protiv tradicije od Descartesa, Lockea, Newtona,..i ostalih šampiona razuma, napudranih, s perikama i uglavnom nekih pogrbljenih starkelja. To je i uostalom pobuna mladosti.

* romantizam ima više dimenzija, no ne vidim u epskoj fantastici (ef) bitne elemente kao što su razbuktale emocije, Weltschmertz, unutarnja sloboda.... no čini se da ima sklonosti s onim trendovima romantizma koji teže okultnom, pitoresknosti, "orijentalnom", duhovima, nadnaravnom, egzotičnom...

* jedan moj poznanik, inače OK osoba, bio je oduševljen Tolkienom, što mi je bilo čudno. Nakon nešto naklapanja došao sam do toga da je to za njega važno zbog dvije stvari: eskapizam i iracionalizam. On je vodio dosta sivu egzistenciju, a ovo je bio oslobađajući bijeg u svijet mašte u kom se svašta zbiva, dakle bajka na n-tu potenciju.

* sci fi, kao Heinlein, mislim da ne spada u to. Ef i sci fi su dvije različite "krvne grupe", iako se, rijetko, preklapaju.

* moj bi zaključak bio- sve te sage o nekim prebogatim svjetovima, zapletima, čudesnim moćima, ...su zapravo eskapizam za poseban tip ljudi/čitalaca, koji imaju vrlo razvijenu psihološku imaginativnu funkciju, dok im Freudov Realitaetsprinziep ili nije jaka strana- ili im ga je uistinu dosta u životu.
 

Back
Top