Nemas poverenja i nista ne ocekujes za buducnost, samo uzimas ono sto mozes u trenutku, u danu, u noci, i to uzimas previse, i vise nego sto ti treba, ljubavi, poverenja, emocija, i dajes najvise sto mozes da das, i vise nego sto si znao da imas i lljubavi i poverenja i emocija, i pamtis, planiras sta sve da uzmes sledeci put ako budes imao priliku i sta sve da das, ali nicemu se ne nadas. To je osnovno, nema nade i ocekivanja, ni tuge zbog ljubomore, zbog daljine, zbog raskida, zbog svadje, i neces nikad biti povredjen.
Malo je tesko osigurati da ne budes povredjen ako mogu svakog dana da te otac ili brat udaraju tako da ti slome ruku ili promene licni opis u licu, ne mozes da osiguras da ne budes povredjen, i onda odlucis da neces nista da imas sa ocem ili bratom, da neces sa njima da delis ni srecu ni tugu, samo izbegavas svakodnevno da te ne udare mnogo jako, i bavis se tim sportom....