Dionys
Iskusan
- Poruka
- 5.135
Dakle, ako su nagoni produbljene navike, a navike produbljene misli, ... a nagoni su ono sto nam daje snagu, jer ako bi smo mogli da uskladimo nagone (koji su ustvari refleksi) tako da reaguju uvijek pravovremeno i uvijek na pravi nacin, onda bi smo bili savrsena bica, ali posto to nije moguce, to su greske u djelovanju neminovne, cak i u okviru jednoj zivota, a kamoli na duzi period. Ipak, u ranija vremena su postojali ljudi, tzv. narodi, koji su svoje navike obozavali i uzdizali iznad tudjih navika.
Mi smo danas kosmopoliti i pretjerano svjesni ljudi, nasi nagoni nam vise nisu vazni i mi sa altruistickom predusretljivoscu odricemo se svojih navika i sve sto imamo od zivota je pokusaj da pravimo sto manje gresaka uzdizuci nauku u nebesa. To naravno ima za posledicu dusevnu slabost, ali sta da se radi?
Moguce je da se ovo odricanje od utvrdjivanja navika i nagona moze nazvati i kao degeneracija, povratak ka majmunima i sl. Sjetimo se da je osobina vrlo starih ljudi da pretjerano misle, jer su im nagoni propali?
Pod utiskom ovog do sad recenog, namece se pitanje: da li je mozda ljepse rizikovati zivot tako sto cemo odabrati i suziti izbor nacina zivota, ali ga istovremeno uvjezbati i utvrditi do te mjere da ne moramo pretjerano razmisljati, ili cemo se odreci svake navike u korist "opsteg dobra" i na taj nacin odreci se velikog zadovoljstva koje moze nastati iz zadovoljavanja nagona.
Da podsjetim, Dekart je definisao 40-50 strasti koje se ne mogu nazvati navikama nego nagonima. Ako se slazete da su nagoni pozeljniji od potenciranja znanja, jer najzad Dekart smatra da bez strasti nema ni znanja, kojih 10 strasti bi ste ponijeli u sledecih 1000 godina? A radi strasti se stavlja i zivot na kocku. Moral je samo tu da zastiti pripadnike jednog naroda jedne od drugih.
Mi smo danas kosmopoliti i pretjerano svjesni ljudi, nasi nagoni nam vise nisu vazni i mi sa altruistickom predusretljivoscu odricemo se svojih navika i sve sto imamo od zivota je pokusaj da pravimo sto manje gresaka uzdizuci nauku u nebesa. To naravno ima za posledicu dusevnu slabost, ali sta da se radi?
Moguce je da se ovo odricanje od utvrdjivanja navika i nagona moze nazvati i kao degeneracija, povratak ka majmunima i sl. Sjetimo se da je osobina vrlo starih ljudi da pretjerano misle, jer su im nagoni propali?
Pod utiskom ovog do sad recenog, namece se pitanje: da li je mozda ljepse rizikovati zivot tako sto cemo odabrati i suziti izbor nacina zivota, ali ga istovremeno uvjezbati i utvrditi do te mjere da ne moramo pretjerano razmisljati, ili cemo se odreci svake navike u korist "opsteg dobra" i na taj nacin odreci se velikog zadovoljstva koje moze nastati iz zadovoljavanja nagona.
Da podsjetim, Dekart je definisao 40-50 strasti koje se ne mogu nazvati navikama nego nagonima. Ako se slazete da su nagoni pozeljniji od potenciranja znanja, jer najzad Dekart smatra da bez strasti nema ni znanja, kojih 10 strasti bi ste ponijeli u sledecih 1000 godina? A radi strasti se stavlja i zivot na kocku. Moral je samo tu da zastiti pripadnike jednog naroda jedne od drugih.
