Švaler i mangup su različiti pojmovi. Prema Kusturici imam ambivalentan odnos, da ne kažem neodređen, ali jedan od dva njegova stava koja prepoznajem je i izjava o mangupima. Drugi stav koji podržavam je nešto što može da se poveže i sa dolenavedenom izjavom, a koji otprilike govori da bambusu treba da se odgovori na način koji razume, znači direktno u glavu, bukvalno. Na izjavu o mangupima upravo naleteh na jutjubu:
''Biti lijep i biti mangup, to je bilo moguće. Toga ima dosta. Ali biti mangup, pa još i ne bit glup... pa onda biti mangup, a još biti i obrazovan - to je u našoj generaciji bilo, kako bih rekao, vrhovno djelovanje koje postoji. Pa je i ta ideja da umiješ da se pobiješ na ulici, a da si prethodno pročitao Adorna i da znaš poprilično teoriju muzike, ili da imaš Hegelovu filozofiju, barem kao čitalac, u malom prstu, pa da ukradeš knjigu iz čitaonice i da je nosiš kući, a usto radiš i mnoge druge stvari, to je onda bila ideja opšte... da formiraš jezik, da formiraš svoj izraz.''
Naravno, Kusturica je to sve malo nakitio, verovatno pokušavajući da sebe smesti među mangupe. Ali verujem da je definicja i bez toga jasna.