http://www.kurir-info.co.yu/arhiva/2007/avgust/08/V-07 08082007.shtml
------------------------------------------------------------------------------------------
nemaaaaaaaaaa viseeeeeeeeeeeee!!!!!!!!!!!!!!!!!
DANICA DRAŠKOVIĆ - PISANJE UZ VETAR
SRPSKI OSLOBODILAČKI PAS
Dvanaest godina posle pada Srpske Krajine, koju su vodili magacioneri i milicioneri, i egzodusa naroda proteranog sa ognjišta, gledamo i slušamo istoriju uživo. "Tražimo od međunarodne zajednice primenu plana Z-4", kaže danas Savo Štrbac, direktor "Veritasa'', plana koji je tada Srbima u Hrvatskoj davao državu u državi, sa punom sudskom, zakonodavnom i izvršnom vlašću, čak i sa posebnom monetom. Nije prihvaćen, zato što su milicioneri, magacioneri i balvan-generali hteli celu Hrvatsku i komunizam iz Beograda, od kojeg su Hrvati hteli da pobegnu.
U Srbiji, mentoru Srpske Krajine, sve stranke i političari i na vlasti i u opoziciji su taj plan odbile, a oni usamljeni koji su se za njega zalagali proglašeni su izdajnicima. "Nisu nama problem Hrvati, nama je veći problem Vuk Drašković i njegovo delovanje po Srbiji", govorio je Milan Martić. Jedinstvo u odbijanju je bilo toliko tvrdo da su čak i DS, DSS, Udruženje književnika i ko sve ne organizovali demonstracije pred američkom ambasadom i u znak protesta zapalili američku zastavu.
Krajišnici danas, rastureni, raseljeni, raskućeni, osiromašeni, po izbegličkim logorima i raznim barakama sanjaju ono o čemu su odbijali da razgovaraju. Da su poslušali izdajnika, danas bi bili u svojim kućama, na svojim njivama, u svojim fabrikama, radionicama i u svojoj državi. Ne bi bilo mrtvih, nestalih, bombardovanih, spaljenih. Ne bi danas Hrvati slavili i pevali, a Srbi iz Hrvatske držali parastose, plakali i molili za ono što su već imali.
Ko je kriv za golgotu koju žive dvanaest godina? To pitanje nesrećni narod Krajine tek sada ispravno postavlja i Srbiji. Dragan Sekulović, predsednik Centra "Pravda", kaže da će izbegli i prognani tužiti državu Srbiju zbog učešća u etničkom čišćenju i izdaje naroda, kojeg je terala da stvori državu u državi Hrvatskoj, a zatim, pred samu akciju "Oluja", napustila i vojnički i politički. Sekulović tvrdi da su srpske vojne snage, nekoliko dana pre napada hrvatske vojske, demontirale raketni sistem odbrane Knina, dislocirale rakete, smenili ratnog komandanta Krajine, a postavile specijalistu za evakuaciju stanovništva.
Trebalo je mnogo vremena da vide istinu i suštinu svog stradanja, koje je posledica upotrebe i zloupotrebe naroda, sklonog mitomaniji i bajkovitosti. Nije moglo doneti sreću verovanje u Arkana, Kapetana Dragana, Frenkija, Legiju, Martića, Hadžića, Šešelja, Miloševića i nada da će oni po sistemu abrakadabra, uz krilate konje, vile Ravijojle i časni krst, srediti Hrvate i uzeti im državu.
I dok su "patriote" iz Srbije, zajedno sa vlastima Krajine, pljačkale sve što se moglo opljačkati, od novca iz banaka do svih vrsta roba koje su se mogle natovariti u kamione, švercovali duvan, naftu, oružje i bogatili se, nesrećnom i sluđenom narodu su pričali da su srpski naučnici odgajili posebnog psa, pod imenom SOP, srpski oslobodilački pas, koji napada i ubija samo Hrvate, muslimane i sve srpske neprijatelje, jer ih prepoznaje. Šešelj je jezdio Krajinom i pričao da ne treba da se plaše niti da prihvate plan "Z-4", jer Srbi imaju tajno Teslino oružje, zasnovano na specijalnim zracima i energiji koja će zaštititi Knin i Krajinu od vazdušnih napada. Obećavao je da će od Žirinovskog nabaviti i tajno rusko oružje, protiv kojeg Hrvati nemaju odbranu. Pričao je da on sam može misaonom energijom rušiti avione, što je koincidiralo sa padom NATO aviona u Jadran i mnogi su verovali da ga je Šešelj oborio. Kako i ne bi, kada je Zoran Đinđić na Studiju B, tih dana, objavio da je artiljerija Srpske Krajine oborila čitave eskadrile NATO aviona, ali da Amerika i NATO o tome ćute, kriju bruku.
Nakon dvanaest godina biblijskog stradanja Krajišnici vide i razumeju ko ih je zaista izdao, prodao i učinio sve da se stvore uslovi za hrvatsku akciju "Oluja", podržanu od međunarodne zajednice, sve zajedno sa Rusijom. Ne zato što su Evropa i Amerika voleli Hrvate, a mrzeli Srbe, već zato što Srbi nisu hteli prihvatiti ništa, ni pomoć, ni državu koju su tražili i dobili od sveta planom "Z-4".
Ako je istorija učiteljica života, a danas je živimo zajedno sa raseljenim i obeznađenim Krajišnicima, valjda je nećemo ponoviti sa Kosovom. Laži i obmane naroda nije mnogo manje danas nego pre pada Krajine. Sačuvaćemo Kosovo, odbranićemo suverenitet, teritorijalni integritet, vratićemo vojsku i policiju na Kosovo, vratićemo sve raseljene Srbe, biće sve kao nekada, slušamo svakodnevno i jednoglasno. A da li je to tačno, može li to biti, imamo li mi snage za sukob sa celim svetom i hoće li baš do kraja Rusija braniti naše nerealne zahteve, istorijska su pitanja na koja ćemo odgovore doživeti i proživeti. Bojim se da nakon 10 godina neki Srbin sa Kosova, koji danas veruje u nemoguće, ne bude iz izbegličke barake optuživao Srbiju za izdaju i tražio primenu nekog plana međunarodne zajednice. Nadam se da neće tako biti, i da neće Srbi sa Kosova biti očajni kao nekada izbeglica iz Hrvatske koji mi je sa traktora, sedeći na zavežljaju svog promašenog života, rekao: "Stidim se podjednako i svoje domovine Hrvatske i svog srpskog porijekla".
------------------------------------------------------------------------------------------
nemaaaaaaaaaa viseeeeeeeeeeeee!!!!!!!!!!!!!!!!!
DANICA DRAŠKOVIĆ - PISANJE UZ VETAR
SRPSKI OSLOBODILAČKI PAS
Dvanaest godina posle pada Srpske Krajine, koju su vodili magacioneri i milicioneri, i egzodusa naroda proteranog sa ognjišta, gledamo i slušamo istoriju uživo. "Tražimo od međunarodne zajednice primenu plana Z-4", kaže danas Savo Štrbac, direktor "Veritasa'', plana koji je tada Srbima u Hrvatskoj davao državu u državi, sa punom sudskom, zakonodavnom i izvršnom vlašću, čak i sa posebnom monetom. Nije prihvaćen, zato što su milicioneri, magacioneri i balvan-generali hteli celu Hrvatsku i komunizam iz Beograda, od kojeg su Hrvati hteli da pobegnu.
U Srbiji, mentoru Srpske Krajine, sve stranke i političari i na vlasti i u opoziciji su taj plan odbile, a oni usamljeni koji su se za njega zalagali proglašeni su izdajnicima. "Nisu nama problem Hrvati, nama je veći problem Vuk Drašković i njegovo delovanje po Srbiji", govorio je Milan Martić. Jedinstvo u odbijanju je bilo toliko tvrdo da su čak i DS, DSS, Udruženje književnika i ko sve ne organizovali demonstracije pred američkom ambasadom i u znak protesta zapalili američku zastavu.
Krajišnici danas, rastureni, raseljeni, raskućeni, osiromašeni, po izbegličkim logorima i raznim barakama sanjaju ono o čemu su odbijali da razgovaraju. Da su poslušali izdajnika, danas bi bili u svojim kućama, na svojim njivama, u svojim fabrikama, radionicama i u svojoj državi. Ne bi bilo mrtvih, nestalih, bombardovanih, spaljenih. Ne bi danas Hrvati slavili i pevali, a Srbi iz Hrvatske držali parastose, plakali i molili za ono što su već imali.
Ko je kriv za golgotu koju žive dvanaest godina? To pitanje nesrećni narod Krajine tek sada ispravno postavlja i Srbiji. Dragan Sekulović, predsednik Centra "Pravda", kaže da će izbegli i prognani tužiti državu Srbiju zbog učešća u etničkom čišćenju i izdaje naroda, kojeg je terala da stvori državu u državi Hrvatskoj, a zatim, pred samu akciju "Oluja", napustila i vojnički i politički. Sekulović tvrdi da su srpske vojne snage, nekoliko dana pre napada hrvatske vojske, demontirale raketni sistem odbrane Knina, dislocirale rakete, smenili ratnog komandanta Krajine, a postavile specijalistu za evakuaciju stanovništva.
Trebalo je mnogo vremena da vide istinu i suštinu svog stradanja, koje je posledica upotrebe i zloupotrebe naroda, sklonog mitomaniji i bajkovitosti. Nije moglo doneti sreću verovanje u Arkana, Kapetana Dragana, Frenkija, Legiju, Martića, Hadžića, Šešelja, Miloševića i nada da će oni po sistemu abrakadabra, uz krilate konje, vile Ravijojle i časni krst, srediti Hrvate i uzeti im državu.
I dok su "patriote" iz Srbije, zajedno sa vlastima Krajine, pljačkale sve što se moglo opljačkati, od novca iz banaka do svih vrsta roba koje su se mogle natovariti u kamione, švercovali duvan, naftu, oružje i bogatili se, nesrećnom i sluđenom narodu su pričali da su srpski naučnici odgajili posebnog psa, pod imenom SOP, srpski oslobodilački pas, koji napada i ubija samo Hrvate, muslimane i sve srpske neprijatelje, jer ih prepoznaje. Šešelj je jezdio Krajinom i pričao da ne treba da se plaše niti da prihvate plan "Z-4", jer Srbi imaju tajno Teslino oružje, zasnovano na specijalnim zracima i energiji koja će zaštititi Knin i Krajinu od vazdušnih napada. Obećavao je da će od Žirinovskog nabaviti i tajno rusko oružje, protiv kojeg Hrvati nemaju odbranu. Pričao je da on sam može misaonom energijom rušiti avione, što je koincidiralo sa padom NATO aviona u Jadran i mnogi su verovali da ga je Šešelj oborio. Kako i ne bi, kada je Zoran Đinđić na Studiju B, tih dana, objavio da je artiljerija Srpske Krajine oborila čitave eskadrile NATO aviona, ali da Amerika i NATO o tome ćute, kriju bruku.
Nakon dvanaest godina biblijskog stradanja Krajišnici vide i razumeju ko ih je zaista izdao, prodao i učinio sve da se stvore uslovi za hrvatsku akciju "Oluja", podržanu od međunarodne zajednice, sve zajedno sa Rusijom. Ne zato što su Evropa i Amerika voleli Hrvate, a mrzeli Srbe, već zato što Srbi nisu hteli prihvatiti ništa, ni pomoć, ni državu koju su tražili i dobili od sveta planom "Z-4".
Ako je istorija učiteljica života, a danas je živimo zajedno sa raseljenim i obeznađenim Krajišnicima, valjda je nećemo ponoviti sa Kosovom. Laži i obmane naroda nije mnogo manje danas nego pre pada Krajine. Sačuvaćemo Kosovo, odbranićemo suverenitet, teritorijalni integritet, vratićemo vojsku i policiju na Kosovo, vratićemo sve raseljene Srbe, biće sve kao nekada, slušamo svakodnevno i jednoglasno. A da li je to tačno, može li to biti, imamo li mi snage za sukob sa celim svetom i hoće li baš do kraja Rusija braniti naše nerealne zahteve, istorijska su pitanja na koja ćemo odgovore doživeti i proživeti. Bojim se da nakon 10 godina neki Srbin sa Kosova, koji danas veruje u nemoguće, ne bude iz izbegličke barake optuživao Srbiju za izdaju i tražio primenu nekog plana međunarodne zajednice. Nadam se da neće tako biti, i da neće Srbi sa Kosova biti očajni kao nekada izbeglica iz Hrvatske koji mi je sa traktora, sedeći na zavežljaju svog promašenog života, rekao: "Stidim se podjednako i svoje domovine Hrvatske i svog srpskog porijekla".
