slusam o toj izgradnji sigurne zenske kuce i pozdravljam tu odluku jer mislim da zene u svetu uopste imaju taj problem...neke od njih sam i sama upoznala i pokusala da dokucim sta se u stvari desava zasto jos uvek zive sa nasilnikom...Ajde da kazem da ona koja nije situirana nema posla i nikakvih uslova da se osamostali to trpi sa velikim mojim saosecanjem ali kako shvatiti onu koja je opet susta suprotnost i dozvoljava da je muz manijak maltretira...boze mi oprosti nekad mi se cini da sama to trazi...Ja se kad cujem takvu pricu pretvorim u psihologa, terapeuta, rame za plakanje, majku terezu a vidim da se nisam makla od pocetka...ne znam ni zasto se trudim jesam li toliko emotivna? kao primer navescu poznanicu s kojom sam cesto pila kafu...sad vise ne...jednostavno joj ne trebam...Znam da je muz maltretira...Ona ima dobar posao svi tamo znaju za njenu kao tajnu da je on vise nego neprijatan i da zna da je udari tako da joj treba pomoc lekara...Savetovala sam je koliko sam mogla...navodila svoj primer da mi nikad nijedan muskarac nije ni pripretio a kamoli me udario da zena to ne sme da trpi i sl ali bez uspeha...nemamo vise nikakav kontakt, jednostavno nema snage da izadje iz tog pakla i izgleda da joj je bolje resenje bilo da mi se vise ne javlja...sta li...nekako mi se cini da kao hoce da se oslobodi toga a ovamo prizeljkuje nasilje...Cudan mi je prsiholoski profil takvih zena...