Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 104.554
Kakve su to bile prodaje crkava i manastira i kome?
Pećka patrijaršija je ipak dobila upravu nad golemim područjem i velikim brojem vjernika u usporedbi sa prije i nastaje graditeljski bum koji traje sljedećih stoljeća. Obogaljenje je nešto drugo, a štampanje Turci koliko znam nisu dugo dozvoljavali na svojem području.
Po pravu koje je bilo na snazi u Osmanskom carstvu, sva svojina pripada sultanu. Tako je bilo ustanovljeno da je stanje do 1567. godine bilo protivzakonito, jerbo Srpska crkva nije imala pravo da ima sve te silne posede, bez obzira na to da li je plaćala porez. Na osnovu te odluke, konfiskovane su kompletno sve nepokretnosti srpske Crkve na području Turske imperije i ostavljena je mogućnost da se od sultana otkupe koristovne tapije za svaku pojedinačnu nepokretnost. Srbi su sakupili sve što imaju i što su mogli da izmuzu od običnog naroda i otkupili su dosta objekata; od Turaka su zakupili tako i samu pećku patrijaršiju, između ostalog.
Šta god nisu uspeli da zakupe tj. da plate tapiju, konfiskovano je i zatvoreno za javnu upotrebu. Monasi iseljeni, a potom je iznajmljeno nekom drugom ili prilagođeno za neke druge svrhe.
Ne može biti govora ni o kakvom graditeljskom bumu koji traje stolećima.
Štamparije jesu bile itekako aktivne, ali zbog navedenog više nije bilo moguće održavati ih. Postojale su štamparije u Goraždu, Mileševi, Skadru, Beogradu, Gračanici, na Zlatiboru,...neki su se malčice izvukli bekstvom u inostranstvo, npr. u Vlašku, ali posle navedenog više nijedne nije bilo sve do XIX stoleća, iliti do otvaranja kneževske štamparije u Beogradu 1832. godine.