- Poruka
- 5.190
Što znači biti Bošnjak danas i nekad?
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Sevdalinke kao ostavština Osmanskog carstva.
Čuj "Emina"ostavština Osmanskog carstva?)
Pa nije riječ "Selam" u pjesmi došla od Hrvata. Kako objašnjavaš ovu liriku?
Pogledaj ovu izvedbu:
To Srbi ne mogu izvesti. Muzika. Pazi bas. Ples. Izričaj.
Utjecaj Osmanlija na Sevdalinke je ogroman.
A ti si nekada čuo od nekog Srbina iz Bosne da za sebe kaže da je Bošnjak ?Bošnjaci su ranije bili stanovnici BIH svih vjera.
Danas su dekretom stranke SDA proglašeni 1993g stanovnici BIH muslimanske vjere..
Ostali, Srbi, Hrvati, Crnogorci ...itd, koji su nekad rekli da su Bošnjaci to prestali da budu.
Tako je Bošnjak rezervisan za muslimane po direktivi politike.
A ti si nekada čuo od nekog Srbina iz Bosne da za sebe kaže da je Bošnjak ?
Ja nisam.A ni muslimana do 93.-e
ne vredi. da su jednom bili hrvati to bi ostali. vidiš kako je teško objasniti katoličkim srbima da nisu hrvati.Bošnjaci su Hrvati islamske vjeroispovjedi.
Bošnjaci su Hrvati islamske vjeroispovjedi.
Što znači biti Bošnjak danas i nekad?
Otkad je Bosne kao nekog administrativnog, pa kasnije državnog entiteta, "Bosanac","Bošnjak" i "Bošnjanin" su značili prosto stanovnika Bosne, prvo kao jedne oblasti ( Vrhbosna sa centrom u sadašnjem Sarajevu i koja je obuhvatala generalno današnju centralnu i sjeveroistočnu BiH ), pa kasnije države Bosne ( koja je vremenom se i proširila, kako na Hercegovinu, tako i na dijelove dalmatinskog Primorja i na prostore današnje zapadne BiH ). I tako je bilo sve do rata 1992 - 1995 kada su se bosanski muslimani odlučili izjasniti kao Bošnjaci ( zaseban narod i nacija ), ali ne kao nacionalni Bosanci.
Ma da i Srbi su Hrvatskog porekla.Danas je pisalo negde sta je Staljin rekao za Hrvate.Bošnjaci su Hrvati islamske vjeroispovjedi.
Ranije su se zvali Poturice.Otkad je Bosne kao nekog administrativnog, pa kasnije državnog entiteta, "Bosanac","Bošnjak" i "Bošnjanin" su značili prosto stanovnika Bosne, prvo kao jedne oblasti ( Vrhbosna sa centrom u sadašnjem Sarajevu i koja je obuhvatala generalno današnju centralnu i sjeveroistočnu BiH ), pa kasnije države Bosne ( koja je vremenom se i proširila, kako na Hercegovinu, tako i na dijelove dalmatinskog Primorja i na prostore današnje zapadne BiH ). I tako je bilo sve do rata 1992 - 1995 kada su se bosanski muslimani odlučili izjasniti kao Bošnjaci ( zaseban narod i nacija ), ali ne kao nacionalni Bosanci.
A sad, ako ćemo zalaziti u etničko porijeklo današnjih Bošnjaka, nesumnjivo je da se radi o potomcima hrišćanskih Slovena ( što pravoslavaca što rimokatolika ) koji su živjeli na prostorima srednjovjekovne Bosne do XV vijeka. A ko su ti Sloveni, takoreći "plemenski" gledano?
Prvo, imamo izvor koji govori o nekim najranijim vremenima slvoenske istorije Balkana, "Ljetopis popa Dukljanina" koji govori kako je gotsko/slovensko kraljevstvo bilo podijeljeno na Hrvatsku i Srbiju. Hrvatska se sastojala od Crvene Hrvatske i od Bijele Hrvatske i prostirala se duž čitave jadranske obale, sve do sjeverne Albanije. Srbija je bila podijeljena na Rašku i Bosnu po i dan danas postojećim granicama, manje-više. Bitno je napomenuti da je ovaj ljetopis nepouzdan istorijski izvor, ali je ipak vrijedan spomena.
Drugo, imamo jednu povelju bana Matije Ninoslava koju je izdao Dubrovčanima kako bi potvrdio njihova trgovačka prava i odredio praivla za rješavanje sporova, te tu kaže:"A se jeste: ako věruje Srbljin Vlaha, da se pri predě knezem; ako věruje Vlah Srbljina, da se pri predě banom, a inomu Vlahu da ne bude izma", tj. "Ako tuži Srbin Vlaha da se sudi pred knezom [dubrovačkim]; ako tuži Vlah Srbina da se sudi pred banom [bosanskim], a onome Vlahu da ne bude šteta". Može se sasvim reći da izvorni Bosanci zaista i jesu bili Srbi sudeći samo po ovoj povelji.
Treće, potrebno je spomenuti Mehmed-pašu Sokolovića koji je bio musliman, a njegov brat je bio patrijarh Pećke patrijaršije. Nesporna je činjenica da je Mehmed-paša bio Bosanac ( porijeklom iz Bosne ) i da je bio sačuvao svoj etnički srpski identitet.
E sada, to je to se tiče Bosanaca u ranijim vremenima, kada nacije nisu postojale. Nacije su se naime počele formirati u XIX vijeku i u BiH taj proces se nije završio sve do rata '92-'95. Nacija je nešto drugačije od naroda. Pripadnost narodu je objektivna kategorija - ukratko rečeno, ne možeš promijeniti svoje etničko porijeklo. Ali nacija je drugačije stvorena. Jedna koncepcija nacije ( koja je preovladala u ex-YU ) jeste etničko-kulturološka i po njoj naciju čine pripadnici naroda sa određenim etničkim, religijskim i kulturnim karakteristikama ( na primjer, Južni Sloven koji govori srpskohrvatski i pravoslavne je vjeroispovjesti je Srbin, a Južni Sloven koji govori srpskohrvatski i muslimanske je vjeroispovjesti je Bošnjak itd. ). Ovakav pojam nacije je, može se reći, "objektivan" jer se zasniva na nekim objektivnim činjenicama ( iako kada se uđe u dublju analizu ovakvog koncepta nacije, neminovno se dođe do zaključka da je on nefunkcionalan i čak sulud ). Drugi pojam nacije jeste "građanska nacija" koja je nastala u Francuskoj. Građanska nacijadefiniše da su pripadnici jedne nacije građani jedne države. Ovakvo definisanje ostavlja prostor za subjektivni element - osjećaj pripadnosti. Tako je, na primjer, Švarceneger, iako rođenjem Nijemac, tj. Austrijanac, danas je nacionalno Amerikanac jer on tako želi, takvim se osjeća prije svega, a ima i američko državljanstvo.
Ono što je važno primjetiti kod nacionalne pripadnosti jeste da ona zavisi od ličnog osjećaja pripadnosti. Znači, bez obzira na porijeklo, vjeroispovijest, jezik i sl. elemente, ako pojedinac osjeća da pripada nekoj drugoj naciji, on će joj i pripadati. Eto tako postoji razlika između Nijemaca i Austrijanaca, iako su u suštini isti kao Srbi iz Šumadije i Srbi iz Vojvodine. Austrijanci jednostavno ne osjećaju se Nijemcima, nego imaju neku svoju posebnost. Tako, kada se pita:"Šta znači biti Bošnjak?", to jednostavno znači osjećati pripadnost ljudima koji se identifikuju kao Bošnjaci ( iz kog god to razloga bilo ) i tu se ne može ništa, jer je suština nacije taj osjećaj pripadnosti. Dakle, ako Bošnjaci žele da budu posebna nacija, na primjer, samo zbog razloga što su muslimani, niko im to ne može osporiti, jer ljudima koji se identifikuju kao Bošnjaci je to dovoljno za neki osjećaj posebnosti. Nebitno čak i da je razlog uveliko banalan, opet je ista priča.
I da, ono što je neophodno da ljudi sa naših prostora shvate jeste da postoji i "složeni identitet", gdje čovjek može osjećati pripadnost u više nacionalnih korpusa ( što je recimo slučaj sa našim imigrantima koji su dio života proveli ovdje, a drugi dio u SAD-u npr. ). Mislim da je ovaj pojam jedan od potrebnih alata za razrješavanje ovog BiH Gordijevog čvora.
- - - - - - - - - -
Otkad je Bosne kao nekog administrativnog, pa kasnije državnog entiteta, "Bosanac","Bošnjak" i "Bošnjanin" su značili prosto stanovnika Bosne, prvo kao jedne oblasti ( Vrhbosna sa centrom u sadašnjem Sarajevu i koja je obuhvatala generalno današnju centralnu i sjeveroistočnu BiH ), pa kasnije države Bosne ( koja je vremenom se i proširila, kako na Hercegovinu, tako i na dijelove dalmatinskog Primorja i na prostore današnje zapadne BiH ). I tako je bilo sve do rata 1992 - 1995 kada su se bosanski muslimani odlučili izjasniti kao Bošnjaci ( zaseban narod i nacija ), ali ne kao nacionalni Bosanci.
A sad, ako ćemo zalaziti u etničko porijeklo današnjih Bošnjaka, nesumnjivo je da se radi o potomcima hrišćanskih Slovena ( što pravoslavaca što rimokatolika ) koji su živjeli na prostorima srednjovjekovne Bosne do XV vijeka. A ko su ti Sloveni, takoreći "plemenski" gledano?
Prvo, imamo izvor koji govori o nekim najranijim vremenima slvoenske istorije Balkana, "Ljetopis popa Dukljanina" koji govori kako je gotsko/slovensko kraljevstvo bilo podijeljeno na Hrvatsku i Srbiju. Hrvatska se sastojala od Crvene Hrvatske i od Bijele Hrvatske i prostirala se duž čitave jadranske obale, sve do sjeverne Albanije. Srbija je bila podijeljena na Rašku i Bosnu po i dan danas postojećim granicama, manje-više. Bitno je napomenuti da je ovaj ljetopis nepouzdan istorijski izvor, ali je ipak vrijedan spomena.
Drugo, imamo jednu povelju bana Matije Ninoslava koju je izdao Dubrovčanima kako bi potvrdio njihova trgovačka prava i odredio praivla za rješavanje sporova, te tu kaže:"A se jeste: ako věruje Srbljin Vlaha, da se pri predě knezem; ako věruje Vlah Srbljina, da se pri predě banom, a inomu Vlahu da ne bude izma", tj. "Ako tuži Srbin Vlaha da se sudi pred knezom [dubrovačkim]; ako tuži Vlah Srbina da se sudi pred banom [bosanskim], a onome Vlahu da ne bude šteta". Može se sasvim reći da izvorni Bosanci zaista i jesu bili Srbi sudeći samo po ovoj povelji.
Treće, potrebno je spomenuti Mehmed-pašu Sokolovića koji je bio musliman, a njegov brat je bio patrijarh Pećke patrijaršije. Nesporna je činjenica da je Mehmed-paša bio Bosanac ( porijeklom iz Bosne ) i da je bio sačuvao svoj etnički srpski identitet.
E sada, to je to se tiče Bosanaca u ranijim vremenima, kada nacije nisu postojale. Nacije su se naime počele formirati u XIX vijeku i u BiH taj proces se nije završio sve do rata '92-'95. Nacija je nešto drugačije od naroda. Pripadnost narodu je objektivna kategorija - ukratko rečeno, ne možeš promijeniti svoje etničko porijeklo. Ali nacija je drugačije stvorena. Jedna koncepcija nacije ( koja je preovladala u ex-YU ) jeste etničko-kulturološka i po njoj naciju čine pripadnici naroda sa određenim etničkim, religijskim i kulturnim karakteristikama ( na primjer, Južni Sloven koji govori srpskohrvatski i pravoslavne je vjeroispovjesti je Srbin, a Južni Sloven koji govori srpskohrvatski i muslimanske je vjeroispovjesti je Bošnjak itd. ). Ovakav pojam nacije je, može se reći, "objektivan" jer se zasniva na nekim objektivnim činjenicama ( iako kada se uđe u dublju analizu ovakvog koncepta nacije, neminovno se dođe do zaključka da je on nefunkcionalan i čak sulud ). Drugi pojam nacije jeste "građanska nacija" koja je nastala u Francuskoj. Građanska nacijadefiniše da su pripadnici jedne nacije građani jedne države. Ovakvo definisanje ostavlja prostor za subjektivni element - osjećaj pripadnosti. Tako je, na primjer, Švarceneger, iako rođenjem Nijemac, tj. Austrijanac, danas je nacionalno Amerikanac jer on tako želi, takvim se osjeća prije svega, a ima i američko državljanstvo.
Ono što je važno primjetiti kod nacionalne pripadnosti jeste da ona zavisi od ličnog osjećaja pripadnosti. Znači, bez obzira na porijeklo, vjeroispovijest, jezik i sl. elemente, ako pojedinac osjeća da pripada nekoj drugoj naciji, on će joj i pripadati. Eto tako postoji razlika između Nijemaca i Austrijanaca, iako su u suštini isti kao Srbi iz Šumadije i Srbi iz Vojvodine. Austrijanci jednostavno ne osjećaju se Nijemcima, nego imaju neku svoju posebnost. Tako, kada se pita:"Šta znači biti Bošnjak?", to jednostavno znači osjećati pripadnost ljudima koji se identifikuju kao Bošnjaci ( iz kog god to razloga bilo ) i tu se ne može ništa, jer je suština nacije taj osjećaj pripadnosti. Dakle, ako Bošnjaci žele da budu posebna nacija, na primjer, samo zbog razloga što su muslimani, niko im to ne može osporiti, jer ljudima koji se identifikuju kao Bošnjaci je to dovoljno za neki osjećaj posebnosti. Nebitno čak i da je razlog uveliko banalan, opet je ista priča.
I da, ono što je neophodno da ljudi sa naših prostora shvate jeste da postoji i "složeni identitet", gdje čovjek može osjećati pripadnost u više nacionalnih korpusa ( što je recimo slučaj sa našim imigrantima koji su dio života proveli ovdje, a drugi dio u SAD-u npr. ). Mislim da je ovaj pojam jedan od potrebnih alata za razrješavanje ovog BiH Gordijevog čvora.
Hvala za mišljenje.