Povezivanjem Narodnooslobodilačke vojske sa Crvenom armijom i presecanjem komunikacija u dolini V. Morave, položaj snaga Grupe armija »E« bio bi jako ugrožen i
otežan. Oslobođenjem Srbije povećao bi se priliv novih rodoljubivih masa u redove Narodnooslobodilačke vojske i bila bi stvorena solidna operaciska osnovica za konačno proterivanje neprijateljskih snaga iz Jugoslavije. Najzad, oslobođenjem Srbije i Beograda propale bi i poslednje političke kombinacije reakcionarnih krugova na Zapadu sa kvislinškim nedicevsko-četničkim organizacijama, čije postojanje je išlo na ruku politici
podele Jugoslavije na interesne sfere među savezničkim silama.
U ovakvoj situaciji Vrhovni komandant NOV i POJ doneo je odluku da težište ratnih operacija prenese u istočne krajeve Jugoslavije, da energičnim dejstvom što više uspori izvlačenje nemačkih snaga iz Grčke i da im oteža obrazovanje novog fronta prema jugoslovensko-rumunskoj i jugoslovensko-bugarskoj granici. Zbog toga su glavne snage Narodnooslobodilačke vojske pravovremeno orijentisane za prodor u Srbiju. Tako su
2, 3 i 12 korpus i Operativna grupa divizija (ukupno 11 divizija) već u junu 1944 kontrolisali oblasti na levoj obali Lima i Drine, dok je 1 proleterski korpus u to vreme bio u pokretu iz zapadne Bosne ka Sandžaku.
S obzirom na ovakav razvoj strategiske situacije, Nemci su upravo očekivali partizansku ofanzivu i prenošenje težišta rata u Srbiji. Zbog toga su doneli odluku da preduzmu ofanzivne operacije protiv jedinica Narodnooslobodilačke vojske u Srbiji i protiv snaga Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije koje su se koncentrisale prema Srbiji, s ciljem da jednovremenim ofanzivnim akcijama, kako prema zapadu i jugozapadu, tako i u
unutrašnjosti Srbije, kompromituju namere Vrhovnog štaba NOV i POJ.
Zbog toga što snage određene za prodor u Srbiju nisu bile prikupljene i dovoljno naoružane, kao i zbog nedovoljnih podataka o neprijateljskim snagama u Srbiji, Vrhovni komandant NOV i POJ je smatrao da prvo treba na prilazima Srbiji (u Crnoj Gori i istočnoj Bosni) i u Srbiji (između reka Lima i Ibra) stvoriti operaciske osnovice, a potom, sa njih, iz više pravaca i u pogodnom momentu, izvršiti prodor u zapadnu Srbiju i Sumadiju. Jedan deo partizanskih snaga u Srbiji trebalo je da prodre iz Toplice i Jablanice u istočnu Srbiju, a jedan deo snaga da ovlada pl. Kopaonikom, radi prihvata Operativne grupe divizija.
Radi ostvarenja ove ideje izdate su direktive Glavnom štabu Srbije i štabovima 2 i 3 korpusa. Trinaestog maja Vrhovni komandant NOV i POJ je Operativnu grupu divizija
(2 proleterska, 5 krajiška i 17 istočnobosanska divizija) koja se imala prikupiti na slobodnoj teritoriji Crne Gore, u zaplavi Lima, stavio pod komandu komandanta 2 korpusa i naredio mu da 15 i 17 diviziju uputi na sektor Golija Pl, pl. Javor, a kada
ove divizije obezbede operacisku osnovicu za dejstvo ka dolini Z.. Morave, da 2 proletersku diviziju uputi u Toplicu radi podrške srpskim divizijama. Zbog brzog menjanja situacije data je komandantu 2 korpusa izvesna samostalnost i sloboda akcije, s
ograničenjem da se 2, 5 i 17 divizija ne uvlače u teže borbe i da se prethodno snabdeju naoružanjem i opremom. Sem toga, Vrhovni komandant je naredio da se na prostoriji južno od Pljevalja, pema Limu, prikupi 1 proleterski korpus (1 proleterska i 6 proleterska lička divizija »Nikola Tesla«, koje su bile u zapadnoj Bosni); u istočnoj Bosni, na prostoriji Zvornik, Višegrad— prema Drini — 12 udarni korpus (16 vojvođanska i
36 vojvođanska divizija), a u prostoru Zvornika 11 krajiška divizija iz centralne Bosne i 28 slavonska divizija iz Hrvatske. Prvi korpus imao je da izvrši prodor preko pl. Zlatibora ka gornjem i srednjem toku Kolubare; 12 korpus preko Drine u prostor pl. Medvednika i pl. Suvobora; 11 i 28 divizija na sektor Krupnja; Operativna grupa divizija preko r. Z. Morave u Sumadiju.
Početkom jula grupisanje snaga Narodnooslobodilačke vojske za prodor u Srbiju bilo je u završnoj fazi. Dotur naoružanja, municije i opreme Vrhovni štab NOV i POJ je vršio
vazdušnim putem, preko aerodroma kod s. Šekovići i kod s.Zabljak i Berana. Radi lakšeg grupisanja, a potom i prodora u Srbiju, naređeno je 2, 3 i 5 korpusu da dejstvom na neprijateljska uporišta i na komunikacije vezuju neprijateljske snage.