Ključno za dobru vezu

Još jedan iz sela

Poznat
Banovan
Poruka
7.335
Slične teme sam često čitao na Lj i S , ali mislim da ovde ima osoba koje imaju nešto pametno da kažu, a ne zalaze na Lj i S.
Pre nekoliko dana se najstrašnije posvađah sa majkom. U stvari, ona se posvađa sa mnom, tj najstrašnije mi zameri, obzirom da za za svađu treba dvoje, a ja se nisam ni svađao, poštujem je, majka je - majka.
Taj sukob je tinjao godinama, nekad izgleda kao da se ugasi, nekad bukne, ali odavno postoji.
Za ovu temu nije bitno o čemu se konkretno radi, dovoljno je napomenuti da to što ona radi - radi u najboljoj nameri i želji da meni pomogne, da me učini sretnim, ali čini to toliko nespretno da upravo doprinosi suprotnom.
U želji da to prestane, najlepše je zamolih da odustane od svojih pokušaja, ispoljih razumevanje njene namere i želje i pokušah da objasnim i argumentujem svoj stav.

Avaj!

Nije sporno da me voli i da mi želi najbolje, ali činjenica je da se nikada nismo razumeli. Mislim da ja nju razumem, ali je sasvim očito da ona mene ne razume, ali možda i ona misli isto za mene.

I to me navede na razmišljanje o osobi sa kojom bih trebao da provedem život, i šta bi bilo ključno za dobru vezu, dobar brak.

Ponekad bih pročitao da je bitno da se dvoje vole, ali izgleda da čak i kada ljubav nije sporna, to nije dovoljno da dobro fukcionišete.

Ponekad pomislim da je sex veoma važan, ali može se i bez njega, nisam ga mnogo ni imao, čini se kao izvrsna poslastica na bračnom meniju, ali živi se i bez njega.

Neki pominju i novac, ali šta vredi novac ako srce nije na mestu, ako stalno ima nekih dilema i različitih pogleda kako taj novac trošiti?

I, što više razmišljam, sve mi se više čini da je ključno razumevanje, da te osoba razume (mogu se i različite osobe razumeti?) i da to razumevanje ume rečima iskazati.

Šta vi mislite šta je, kad sve ogolite, kad sve lepo ali sporedno odbacite, šta je ključno za dobar brak?
 
Slične teme sam često čitao na Lj i S , ali mislim da ovde ima osoba koje imaju nešto pametno da kažu, a ne zalaze na Lj i S.
Pre nekoliko dana se najstrašnije posvađah sa majkom. U stvari, ona se posvađa sa mnom, tj najstrašnije mi zameri, obzirom da za za svađu treba dvoje, a ja se nisam ni svađao, poštujem je, majka je - majka.
Taj sukob je tinjao godinama, nekad izgleda kao da se ugasi, nekad bukne, ali odavno postoji.
Za ovu temu nije bitno o čemu se konkretno radi, dovoljno je napomenuti da to što ona radi - radi u najboljoj nameri i želji da meni pomogne, da me učini sretnim, ali čini to toliko nespretno da upravo doprinosi suprotnom.
U želji da to prestane, najlepše je zamolih da odustane od svojih pokušaja, ispoljih razumevanje njene namere i želje i pokušah da objasnim i argumentujem svoj stav.
Avaj!

Nije sporno da me voli i da mi želi najbolje, ali činjenica je da se nikada nismo razumeli. Mislim da ja nju razumem, ali je sasvim očito da ona mene ne razume, ali možda i ona misli isto za mene.

I to me navede na razmišljanje o osobi sa kojom bih trebao da provedem život, i šta bi bilo ključno za dobru vezu, dobar brak.

Ponekad bih pročitao da je bitno da se dvoje vole, ali izgleda da čak i kada ljubav nije sporna, to nije dovoljno da dobro fukcionišete.

Ponekad pomislim da je sex veoma važan, ali može se i bez njega, nisam ga mnogo ni imao, čini se kao izvrsna poslastica na bračnom meniju, ali živi se i bez njega.

Neki pominju i novac, ali šta vredi novac ako srce nije na mestu, ako stalno ima nekih dilema i različitih pogleda kako taj novac trošiti?

I, što više razmišljam, sve mi se više čini da je ključno razumevanje, da te osoba razume (mogu se i različite osobe razumeti?) i da to razumevanje ume rečima iskazati.

Šta vi mislite šta je, kad sve ogolite, kad sve lepo ali sporedno odbacite, šta je ključno za dobar brak?

Osvrnula bih se na ovaj deo,jer sam našla rešenje za svoj problem.
Kada budeš siguran da imaš pravo da živiš onako kako tebi odgovara,i kada te uz dužno poštovanje mišljenje majke neće nervirati,nego ćeš samo mirno da konstatuješ da ona ne može da se promeni,onda se više nećete ni "svađati".
Duriće se malo dok ne prihvati poraz,ključna je tvoja reakcija.Hladno i trezveno.Bez emocija.:rumenko:

A za brak,kazaće ti se samo.;)
 
I, što više razmišljam, sve mi se više čini da je ključno razumevanje, da te osoba razume (mogu se i različite osobe razumeti?) i da to ]razumevanje ume rečima iskazati

Šta vi mislite šta je, kad sve ogolite, kad sve lepo ali sporedno odbacite, šta je ključno za dobar brak?

Da mosh zaraditi vise nego sto ona moze potrositi, narocito kada je u depresiji, da je umes nagovoriti na koitus i da se ebe bolje od Dark Angel.
 
Ne moraju se ljudi uvek razumeti, ali ako potrebe jednog ne ugrozavaju drugog, bitno je znati istolerisati. Znaci, nije toliko vazno razumevanje (u smislu podudaranja stavova, interesovanja i potreba), koliko obzirnost.
Kada zivis sa nekim, pored svega sto si naveo, najvaznija je atmosfera, sklad, spokoj,... Da se pored te osobe osecas opusteno, slobodno, udobno, prijatno,... A svako bespotrebno tumacenje tudjih postupaka, nametanje svoje volje, vaganje,... izaziva tenzije. Mora se postovati sloboda drugog.
Naravno da u zajednickom zivotu mora doci i do sukoba, ali kada su u pitanju stvari koje se ticu oboje, zajednice. Podrazumeva se da se ti problemi resavaju u cetiri oka i cetiri zida. Brak ne trpi publiku.
 
Slične teme sam često čitao na Lj i S , ali mislim da ovde ima osoba koje imaju nešto pametno da kažu, a ne zalaze na Lj i S.
Pre nekoliko dana se najstrašnije posvađah sa majkom. U stvari, ona se posvađa sa mnom, tj najstrašnije mi zameri, obzirom da za za svađu treba dvoje, a ja se nisam ni svađao, poštujem je, majka je - majka.
Taj sukob je tinjao godinama, nekad izgleda kao da se ugasi, nekad bukne, ali odavno postoji.
Za ovu temu nije bitno o čemu se konkretno radi, dovoljno je napomenuti da to što ona radi - radi u najboljoj nameri i želji da meni pomogne, da me učini sretnim, ali čini to toliko nespretno da upravo doprinosi suprotnom.
U želji da to prestane, najlepše je zamolih da odustane od svojih pokušaja, ispoljih razumevanje njene namere i želje i pokušah da objasnim i argumentujem svoj stav.

Avaj!

Nije sporno da me voli i da mi želi najbolje, ali činjenica je da se nikada nismo razumeli. Mislim da ja nju razumem, ali je sasvim očito da ona mene ne razume, ali možda i ona misli isto za mene.

I to me navede na razmišljanje o osobi sa kojom bih trebao da provedem život, i šta bi bilo ključno za dobru vezu, dobar brak.

Ponekad bih pročitao da je bitno da se dvoje vole, ali izgleda da čak i kada ljubav nije sporna, to nije dovoljno da dobro fukcionišete.

Ponekad pomislim da je sex veoma važan, ali može se i bez njega, nisam ga mnogo ni imao, čini se kao izvrsna poslastica na bračnom meniju, ali živi se i bez njega.

Neki pominju i novac, ali šta vredi novac ako srce nije na mestu, ako stalno ima nekih dilema i različitih pogleda kako taj novac trošiti?

I, što više razmišljam, sve mi se više čini da je ključno razumevanje, da te osoba razume (mogu se i različite osobe razumeti?) i da to razumevanje ume rečima iskazati.

Šta vi mislite šta je, kad sve ogolite, kad sve lepo ali sporedno odbacite, šta je ključno za dobar brak?


Razumevanje na prvom mestu. Ali da bi covek nekoga mogao razumeti mora prvo dobro da ga upozna, da ga osluskuje i mora postojati zelja da tog nekoga upoznamo sto vise. Ovo deluje jednostavno reci, ali ljudi su uglavnom ili povrsni ili jednostavno ne umeju. Nerazumevanje (i netolerancija) je ubica svih odnosa.
Cesto roditelj ne upozna svoje vlastito dete, a kamoli partner partnera. Uglavno taj neko iz neke svoje pogresne percepcije misli da zna bolje od nas sta je za nas dobro i sta nam treba,i pogresno tumaci neke nase postupke jer ne razume.
 
Slične teme sam često čitao na Lj i S , ali mislim da ovde ima osoba koje imaju nešto pametno da kažu, a ne zalaze na Lj i S.
Pre nekoliko dana se najstrašnije posvađah sa majkom. U stvari, ona se posvađa sa mnom, tj najstrašnije mi zameri, obzirom da za za svađu treba dvoje, a ja se nisam ni svađao, poštujem je, majka je - majka.
Taj sukob je tinjao godinama, nekad izgleda kao da se ugasi, nekad bukne, ali odavno postoji.
Za ovu temu nije bitno o čemu se konkretno radi, dovoljno je napomenuti da to što ona radi - radi u najboljoj nameri i želji da meni pomogne, da me učini sretnim, ali čini to toliko nespretno da upravo doprinosi suprotnom.
U želji da to prestane, najlepše je zamolih da odustane od svojih pokušaja, ispoljih razumevanje njene namere i želje i pokušah da objasnim i argumentujem svoj stav.

Avaj!

Nije sporno da me voli i da mi želi najbolje, ali činjenica je da se nikada nismo razumeli. Mislim da ja nju razumem, ali je sasvim očito da ona mene ne razume, ali možda i ona misli isto za mene.

I to me navede na razmišljanje o osobi sa kojom bih trebao da provedem život, i šta bi bilo ključno za dobru vezu, dobar brak.

Ponekad bih pročitao da je bitno da se dvoje vole, ali izgleda da čak i kada ljubav nije sporna, to nije dovoljno da dobro fukcionišete.

Ponekad pomislim da je sex veoma važan, ali može se i bez njega, nisam ga mnogo ni imao, čini se kao izvrsna poslastica na bračnom meniju, ali živi se i bez njega.

Neki pominju i novac, ali šta vredi novac ako srce nije na mestu, ako stalno ima nekih dilema i različitih pogleda kako taj novac trošiti?

I, što više razmišljam, sve mi se više čini da je ključno razumevanje, da te osoba razume (mogu se i različite osobe razumeti?) i da to razumevanje ume rečima iskazati.

Šta vi mislite šta je, kad sve ogolite, kad sve lepo ali sporedno odbacite, šta je ključno za dobar brak?

umece slusanja
 
Osvrnula bih se na ovaj deo,jer sam našla rešenje za svoj problem.
Kada budeš siguran da imaš pravo da živiš onako kako tebi odgovara,i kada te uz dužno poštovanje mišljenje majke neće nervirati,nego ćeš samo mirno da konstatuješ da ona ne može da se promeni,onda se više nećete ni "svađati".
Duriće se malo dok ne prihvati poraz,ključna je tvoja reakcija.Hladno i trezveno.Bez emocija.:rumenko:

A za brak,kazaće ti se samo.;)


Retko ko je imun na misljenje majke, a roditelji najvece greske prema deci prave iz velike ljubavi (u strahu su velike oci) i nerazumevanja (zbog generacijskog jaza).
Nazalost poslusala sam majku u najbitnijim prelomnim trenucima u zivotu i pogresila (tj obe smo pogresile),mada da je nisam poslusala mozda bih opet mislila da sam pogresila sto nisam.
Zato volim kada mi se moj sin suprostavi u nekim situacijama i pustim ga da sam vidi da li je pogresio, samo tako ce odrasti.
 
U odnosu sa roditeljima nikada nećemo biti ravnopravni jer su oni od starta u poziciji tvorca i osobe koja ima više životnog iskustva.

M-ž odnos bi, bar u teoriji, trebao biti odnos dve ravnopravne osobe (u praksi je ipak drugačije). A šta je potrebno za dobar brak ili vezu? Pet kašika poštovanja, deset šoljica ljubavi, sedam kašičica strasti, prstohvat ljubomore i isto toliko kompromisa.
 
U odnosu sa roditeljima nikada nećemo biti ravnopravni jer su oni od starta u poziciji tvorca i osobe koja ima više životnog iskustva.

M-ž odnos bi, bar u teoriji, trebao biti odnos dve ravnopravne osobe (u praksi je ipak drugačije). A šta je potrebno za dobar brak ili vezu? Pet kašika poštovanja, deset šoljica ljubavi, sedam kašičica strasti, prstohvat ljubomore i isto toliko kompromisa.

Nije pravilo.Ima ljudi koji iz proživljenog ne izvedu nikakve,ili pogrešne zaključke.Tako da samo iskustvo ne znači mnogo.
 

Back
Top