Kitch-Kič umetnost

george-quintance-2.jpg

George Quaintance
Kuaintance je studirao umetnost u Njujorku i prvo je privukao pažnju ilustrujući začinjene
naslovnice. Kuaintanceov rad često je prikazivao muškarce u istorijskim ili klasičnim okruženjima kako bi opravdao golotinju. Pored prikaza grčkih bogova, on je takođe pružio autohtoni narod ili Severnu i Južnu Ameriku, u njihovom 'prirodnom' stanju. Genijalno je Kuaintance normalizovao svoje prikaze golih mišićavih muškaraca koji uživaju u društvu jednih drugih, postavljajući ih u
scene seoskog i fizičkog rada; često su u njegovom radu bili kauboji, rančevi ili latinoamerički radnici. Ove slike divljeg zapada, gledano kroz pogled neobične želje, pomogle su uspostavljanju mačo pastuha kao „tipa“ u gej imaginariju.Gej umetnost na tanjiru i to u romantičnom okruženju.
 

Sunset On Lamplight Lane by Thomas Kinkade​

Pogledajte prilog 925719
Sa bajnim scenama božićnih vikendica u snegu i zasićenim pastelnim bojama koje pozitivno prosipaju sentimentalnost u čokoladnoj kutiji, svet umetničkih dela Kinkade-a je nadasve podsmevao samo komercijalno uspešnom kiču. Umetnik je dobio kritike u meri u kojoj je komercijalizovao svoju umetnost, na primer, prodajući svoje otiske na mreži kućnih kupovina .
Drugi su napisali da su njegove slike bez suštine i opisali su ih kao „umetnost tržnih centara“.
U intervjuu 2001. godine, Kinkade je izjavio: „Zaista sam najkontroverzniji umetnik na svetu“.
Možda zato što je umetnikovo delo bilo dovoljno zašećereno, da izazove fatalnu navalu šećera.
Meni je ovo slatko...Baš zato što je bajkovito...
 
Наравно да нема Поли јер је дефиниција кича условљена општом климом друштва.
Не тако давно кич је био везан за шарене слике цвећа и сличних мотива које су Цигани продавали по кућама и вашарима и оних лажних ћилимова и простирки из Турске, као и вечерњим тоалетама такозваних " народних певача" на наступима и телевизији.
То време је прошло. Ми живимо у кич друштву и то се види у свим његовим сегментима од политике, преко урбанизма до естраде и ликовне уметности.
Довољно је погледати телевизијске информативне програме или преносе фестивалских такмичења (Евровизија, филмски фестивали итд.) па да нам то буде до бола јасно.
Кич есте стандард у коме живимо.
 

Back
Top