Kišni tango
Opet je dan sumoran i siv
opet kiša po prozoru
istu muziku svira, dušu dira,
jedna pesma, jedan lik
novi započinje dan,
novi dan, isti san, isti stih.
Sumorno, sivo jutro
zamenilo vetrovitu noć
bacam pogled kao i uvek
kroz mutna prozorska stakla
i tražim ispred iste tragove
iako znam da ne postoje.
Opet kiša svoj tango pleše
kafa se hladi od sumornih misli
još jedan je počeo dan
još jednom će duša čekati
isti, neostvarljiv san
zalud joj pričam, ona živi po svome
i po suncu i po kiši i po vetru
isto se nada, voli i veruje
isto tvrdoglavo kroz prozor proviruje
a zna, luda blentava, što je bilo, bilo je
što bi htela, biti ne može,
kiša zemlju miluje, a duša iskre raspiruje.
nn