Kisa je. Opet cujem udaranje kapi
O prozore...
Smrklo se, ko da je svacija tuga nebo
Obojila...
Mogla bih naslonjena tako, da je
Pratim pogledom do zore...
Cini mi se, ni onda mi ne bi dosadila....
I volim i ne volim, kad padne ovako
Sivilo na suncan dan…
Nagli preokreti, kad-kad srcu smetaju…
Ponekad mi je I tuge dan zabavan…
Kad se korzom duse, lepa secanja
prosetaju....
Al danas nije taj slucaj....
Nekako sam gladna vise topline...
Kvrkcanje kapi o lim, ko da mi kazu,
po skoro ugasloj vatri ljubavi
prodzagaj...
i neka te vise nista bespotrebno, ne brine...
Bih ja to, kad bih znala da cu promeniti
Svet u njemu...
Da ce me prepoznat konacno, kao svetlo
Na kraju tunela...
Al kad ga sretnem, uvek izustim samo
Recenicu nemu ...
I vidim da nisam uzalud kraj strepnje,
Citavo ovo vreme bdela...
I ponovo padnem u ponor beznadja,
Gde sve smisao nekako gubi…
Ko tu koga ceka, ko se za koga radja…
Usne kad se spoje, znaci li to da se
Iskreno ljubi ?!
Il je sve to samo, dobro izreziran
Komad jedne drame...
Gde ljubav brze sagori, od zapaljene
Slame...
Naslonjena na okno prozora, u dokolici
Se bavim sitnim tricarijama...
Dok ruka vetra umiva dan....
Neki puta mislim, mozda bi bila
Srecnija, da sam bila svacija...
Neko od svih njih, bi me sacekao
Razdragan…
Pa se onda brzo otresem od misli
Sto mi dusu jos vise truju…
Trgnem se ko posle loseg sna…
Ma neka me ovakvu i na krst
Prikuju…
Ja volim I kad je ta ljubav po
Mene opasna...
Tam-tam udara kisa, po mekoj
Travi i ptici u letu...
Pere plocnike I misli ostarele…
Kome ugoditi, srcu il svetu…
Nisu jos pale u narucje duse
Takve odluke zrele…
A kisa ce proci znam. I sumorno
Ovo raspolozenje ce se razbiti o
Hridi drugih misli…
Zagrlicu ga ja ponovo, I sve ce se
Ko u bajci, u nesto lepo pretvoriti…
MIS