Рабин
Zainteresovan član
- Poruka
- 153
Otvoreni pozivi upućeni Koštuničinoj stranci od strane Đilasa i ostalih funkcionera DS da se pred javnošću izjasne sa kime će, odnosno neće u post izbornu koaliciju, svakako sadrži mnogobrojne skrivene poruke i značenja.
Da time DS želi da potencialnim glasačima ukaže na neprincipijelnu i u suštini problematičnu i destruktivnu politiku koju zagovara DSS, nije sporno. Da se time jasno distancira od retrogradnih snaga poput socijalista, pa makar i bez Miloševića, i Radikala, sa ili bez Šešelja, nije sporno. Medjutim, ovaj učestali poziv daje signale Koštunici i o sopstvenoj slabosti i nesigurnosti Demokrata, tako da je razumljivo reagovanje Koštuničinih saradnika poput Andreje Mladenovića koji neargumentovano i narcisoidno, živeći u oblacima svojih kolektivnih utopija, veruje da imaju tapiju na političku Srbiju.
Iumali smo prilike da na delu vidimo kako su glasači umeli da one političke opcije i njihove nosioce kazne na izborima kada izgube kontakt sa realnošću. To su na svojoj koži osetili i socijalisti i radikali i dosovci. Sva je verovatnoća da će ista sudbina snaći i Koštuničin DSS.
Izborna iznenadjenja su moguća. Setimo se autsajdera SSJ. Stranka kojoj niko nije davao više od 1 procenta dobila je 10 poslanika. Zašto sada ne bi neke male stranke ili koalicije koje su nužno radikalizovale svoje stavove usled postojećeg odnosa snaga i retrogradne i bezperspektivne politike, izbile uz fanfare i na velika vrata na srpsku političku scenu.
Da time DS želi da potencialnim glasačima ukaže na neprincipijelnu i u suštini problematičnu i destruktivnu politiku koju zagovara DSS, nije sporno. Da se time jasno distancira od retrogradnih snaga poput socijalista, pa makar i bez Miloševića, i Radikala, sa ili bez Šešelja, nije sporno. Medjutim, ovaj učestali poziv daje signale Koštunici i o sopstvenoj slabosti i nesigurnosti Demokrata, tako da je razumljivo reagovanje Koštuničinih saradnika poput Andreje Mladenovića koji neargumentovano i narcisoidno, živeći u oblacima svojih kolektivnih utopija, veruje da imaju tapiju na političku Srbiju.
Iumali smo prilike da na delu vidimo kako su glasači umeli da one političke opcije i njihove nosioce kazne na izborima kada izgube kontakt sa realnošću. To su na svojoj koži osetili i socijalisti i radikali i dosovci. Sva je verovatnoća da će ista sudbina snaći i Koštuničin DSS.
Izborna iznenadjenja su moguća. Setimo se autsajdera SSJ. Stranka kojoj niko nije davao više od 1 procenta dobila je 10 poslanika. Zašto sada ne bi neke male stranke ili koalicije koje su nužno radikalizovale svoje stavove usled postojećeg odnosa snaga i retrogradne i bezperspektivne politike, izbile uz fanfare i na velika vrata na srpsku političku scenu.