Carl Sandburg (1878 – 1967) sin je švedskih emigranata koji su otplovili iz siromaštva u Europi i doselili u Galesburg, Illinois. Njegov je otac radio na željeznici 35 godina 10 sati dnevno, pa ipak je Carl morao napustiti školu nakon osmog razreda da pomogne uzdržavati obitelj slijedom ekonomskog sloma 1893. Dostavljao je novine, prao podove, bio vratar u brijačkom salonu, radio na farmi mlijeka, a kad je navršio osamnaest, otac August pribavio mu je besplatnu propusnicu na koju je imao pravo kao uposlenik željeznice. I mladi Sandburg je u potrazi za horizontima i pustolovinom započeo život gotovo neprekinutog putovanja. Otputio se prostranstvima pšeničnih polja Kansasa i nakon godine lutanja u kojoj se uzdržavao povremenim nadnicama, prijavio se 1898. u pješadiju početkom Španjolsko-Američkog rata. Povratkom je kao veteran dobio pravo na besplatno studiranje na Galesburg Lombard College-u, gdje se isticao kao orator i urednik školskog časopisa ( počeo je pisati poeziju i pridružio se „Društvu siromašnih pisaca“, gdje mu je fondacijom profesora Wrighta tiskana prva zbirka pjesama. Dvije godine prije nego što bi diplomirao, Sandburg se, nestrpljiv, otputio gradovima Srednjeg zapada pišući i prodajući stereoskopske fotografske instrumente i pripremao je studiju o Walt Whitmanu. U isto vrijeme, njegovo radničko porijeklo zbližilo ga je sa tada aktivnim socijal-demokratskim pokretom u Wisconsinu i započeo je stranački rad kao organizator i pisac novinskih kolumni. Njegova potpora potpomogla je izboru prvog socijalističkog gradonačelnika, i tijekom svojih političkih istupa zaljubio se u Lilian Steichen (sestru znamenitog fotografa Edvarda Steichena) suputnicu u socijalističkom pokretu. Carl i Lilian vjenčali su se1908., a Margaret, prva od njihove tri kćeri, rodila se tri godine kasnije. 1912., premjestili su se u Chicago. Obiteljske obaveze onemogućile su Carlu da nastavi s radom u stranci koji je bio zahtjevan i neisplativ — nakon nekoliko novinskih redakcija našao je stalan posao u dnevnim novinama Chicago Daily News gdje će ostati slijedećih dvanaest godina. Tokom godina u politici pisao je poeziju rijetko, uglavnom u slobodnim trenucima, kada bi ga Lilian na to poticala, a ona je i slala njegove pjesme književnim časopisima ne obazirući se na stalna odbijanja. Pjesme Chicaga objavljene su kao knjiga 1914., a tokom slijedećih šest godina izašle su još tri zbirke poezije: Cornhuskers (1918), Smoke and steel (1920) i Slabs of the sunburnt west (1922). Na Sandburga se počelo gledati kao na iznimnog pjesnika i glas radničke klase. Theodore Dreiser je rekao da je Sandburg „imao sposobnost precizno odabrati riječ i staviti je na pravo mjesto, iako se riječ može činiti vulgarnom u očima tradicionalista.“ Vrijeme je pokazalo da je Dreiser bio u pravu. Pulitzerova nagrada za poeziju sustigla ga je 1951 godine izlaskom Sabranih pjesama ukojima je sakupljeno pet njegovih zbirki, i okrunila pola stoljeća njegove pjesničke prisutnosti. Sandburgove su pjesme bistrih trenutaka zaustavljenih u vremenu, žetvenih polja, prostranstva pod nebom, pare i željeznih konstrukcija novodošle industrije, lica zaustavljenih u prolazu gradskih gužvi, gladi i borbe protiv gladi, snage kroz ljubav i plemenitost, oživjelih povijesnih slika, presjecanja i preskakanja, oceana kojim su došli u novu zemlju, izlaza i zalaza sunca srednjeg zapada, pšenice i mora.
Poslednja izmena: