Kao da sam 5 godina spavao, a sada se budim?

DocNet

Početnik
Poruka
36
Ne znam da li je vama proslo brzo, ali ja prosto ne mogu da verujem da je 2016ta, da je pre 5 godina bila 2011ta.

Još više sam u šoku kada se setim da ću za 5 godina imati 28 godina...

Ne mogu da se pomirim sa time da vise nisam dete, da se od mene ocekuje ozbiljna veza, ozbiljan posao, a ja još uvek nisam imao nijednu vezu i nijedan posao.

Za ovih 5 godina sam zavrsio visoku skolu, polozio voznju i naucio programiranje, i zaradio za tih 5 godina oko 2000 evra od programiranja.

Za ovih 5 godina se jesam mozda malo uozbiljio jer tek od skoro kapiram da zivot nije tako bajan, mislim znam to odavno, ali nekako sam tek sada osetio to na svojoj kozi.

Ranije sam mogao imati snove, danas ih vise ne mogu sanjati jer su neostvarivi iz ove tacke gledista...
Nekako imam osecaj da je sve izgubilo smisao, jer znam da sta god ja postigao i uradio vise nece biti niko impresioniran time, tako da nemam motivaciju ni za napretkom.

Nadam se samo da je ovo neka prolazna faza, ali brate dugo traje...
 
Nije prolazna faza. Na tvoju sreću (ili nesreću) sa tim si se upoznao tek u 22. godine.

Ranije dok si bio u ŠK ti je vreme prolazilo relativno sporije jer si o mnogo čemu razmišljao, a ovako kada si kod kuće i kada se ne družiš puno (zbog novca i pomanjkanja društva) dolazi ti smisao kako utrošiti to vreme.

Nemoj misliti da će sve da ''bude bolje'' kada budeš imao 24-25 godina. Ako možeš sada gledaj da naučiš što više možeš i da nastaviš sebe da usavršavaš što se tiče kompjuterskog posla, a pogotovo SEO i sl tome. Moraćeš da se usklađuješ prema tome i grabi svaku priliku koju možeš da zaradiš novac jer život neće tebe da čeka da bi tekao.

Narednih pet godina će ti proći još brže no pređašnjih pet. U to budi siguran. Nađi dobre sagovornike, a pogotovo vršnjake.
 
Ranije sam mogao imati snove, danas ih vise ne mogu sanjati jer su neostvarivi iz ove tacke gledista...
Nekako imam osecaj da je sve izgubilo smisao, jer znam da sta god ja postigao i uradio vise nece biti niko impresioniran time, tako da nemam motivaciju ni za napretkom.

Nadam se samo da je ovo neka prolazna faza, ali brate dugo traje...

Napravi plan sta zelis pa ga prebaci na papir. Nesto moras zeleti, ako ne znas razmisljaj gde sebe vidis u buducnosti, u nekoj prici se moras naci. Zatim plan razradi u detalje, ideje ce doci same od sebe kako da zadovoljis korake koji vode ka konacnoj realizaciji. Jedino sto moras uraditi je da se pokrenes i radis, to je na tebi. Ako se prepustis gravitaciji ona guta i ljudi postaju izgubljeni.
 
Ne znam da li je vama proslo brzo, ali ja prosto ne mogu da verujem da je 2016ta, da je pre 5 godina bila 2011ta.

Još više sam u šoku kada se setim da ću za 5 godina imati 28 godina...

Ne mogu da se pomirim sa time da vise nisam dete, da se od mene ocekuje ozbiljna veza, ozbiljan posao, a ja još uvek nisam imao nijednu vezu i nijedan posao.

Za ovih 5 godina sam zavrsio visoku skolu, polozio voznju i naucio programiranje, i zaradio za tih 5 godina oko 2000 evra od programiranja.

Za ovih 5 godina se jesam mozda malo uozbiljio jer tek od skoro kapiram da zivot nije tako bajan, mislim znam to odavno, ali nekako sam tek sada osetio to na svojoj kozi.

Ranije sam mogao imati snove, danas ih vise ne mogu sanjati jer su neostvarivi iz ove tacke gledista...
Nekako imam osecaj da je sve izgubilo smisao, jer znam da sta god ja postigao i uradio vise nece biti niko impresioniran time, tako da nemam motivaciju ni za napretkom.

Nadam se samo da je ovo neka prolazna faza, ali brate dugo traje...

slušam ovo sad, i ti mi pade na pamet...mnogo razmišljaš...:))
 
Ne znam da li je vama proslo brzo, ali ja prosto ne mogu da verujem da je 2016ta, da je pre 5 godina bila 2011ta.

Još više sam u šoku kada se setim da ću za 5 godina imati 28 godina...

Ne mogu da se pomirim sa time da vise nisam dete, da se od mene ocekuje ozbiljna veza, ozbiljan posao, a ja još uvek nisam imao nijednu vezu i nijedan posao.

Za ovih 5 godina sam zavrsio visoku skolu, polozio voznju i naucio programiranje, i zaradio za tih 5 godina oko 2000 evra od programiranja.

Za ovih 5 godina se jesam mozda malo uozbiljio jer tek od skoro kapiram da zivot nije tako bajan, mislim znam to odavno, ali nekako sam tek sada osetio to na svojoj kozi.

Ranije sam mogao imati snove, danas ih vise ne mogu sanjati jer su neostvarivi iz ove tacke gledista...
Nekako imam osecaj da je sve izgubilo smisao, jer znam da sta god ja postigao i uradio vise nece biti niko impresioniran time, tako da nemam motivaciju ni za napretkom.

Nadam se samo da je ovo neka prolazna faza, ali brate dugo traje...

To ti je posledica onog kad sedis kuci i razmisljas.

Kad si u skoli o tome se ne razmislja.

Isto je i na faksu, ucis polazes isite i to je cilj.
A kad se to zavrsi dolazi pitanje sta sad?


Inace ja sam se isto tako skenjo i ne mogu da verujem da je prosla srednja......
 
prvih 100 godina tesko

80-ih se normalno zivelo pa su ljudi u tim godinama vec radili , primali plate stvarali porodice

90-ih je bio haos ali je milosevic dopustao * snalazenje * u prezivljavanju a imala se i neka nada da ce njegovim odlaskom srbija postati normalna zemlja

sada ne daju da se snalazis a nemas ni neku posebno nadu da ce biti bolje . jedino da covek ceka da prodje neki talas otpustanja pa da trazis vezu za drzavni posao , ili da se os godinu - dve usavrsis u tvom poslu , makar i dzabe radio negde pa da ides preko
 
Napravi plan sta zelis pa ga prebaci na papir. Nesto moras zeleti, ako ne znas razmisljaj gde sebe vidis u buducnosti, u nekoj prici se moras naci. Zatim plan razradi u detalje, ideje ce doci same od sebe kako da zadovoljis korake koji vode ka konacnoj realizaciji. Jedino sto moras uraditi je da se pokrenes i radis, to je na tebi. Ako se prepustis gravitaciji ona guta i ljudi postaju izgubljeni.

Bavim se već freelance programiranjem, cekam da diplomiram, pa cu juriti neku firmu.
 

Back
Top