Kanibalizam

BLAJBI

Zaslužan član
Poruka
103.496
U ranijim fazama ljudskog drustva, pa i u danasnjim zajednicama koje su udaljene od civilizacije kanibalizam nije bio greh.

Zasto je savremenom coveku ljudozderstvo tako strano i odvratno?

Meso kao - meso, sa fizioloske strane nema nikakvih razlika.

U cemu je onda problem? U moralu? U religiji? U vaspitanju?

U situacijama ekstremne nuzde, kada je zivot u pitanju, ta odvratnost prema ljudskok mesu se gubi...I nije cudo da ljudi tada sasvim normalno postaju kanibali...(Ima bezbroj primera)

Da li smo samo licemerni? :think:
 
..pa upotreba priča o kanibalizmu u propagandne svrhe i svrhe zastrašivanja neprijatelja je istorijska činjenica i mnogo učestalija pojava od realnosti samog kanibalizma ...
...ljudi su uslijed uvjerenja i vjerovanja činili najveće zločine..manipulacija nad ljudskim nagonima je i danas prisutna..s druge strane nagoni su program vrste ..a navedena pojava je u suprotnosti sa nagonom samoodržanja vrste ...
 
u plemenima je nekada bio običaj da se protivnici pojedu, jer se verovalo da se tako uzima i snaga od neprijatelja

danas imamo izraz koji se najčešće primenjuje za decu (mada ni kućni ljubimci nisu pošteđeni) "Slatko, da ga pojedeš..", "poješću ti to.." isl

Frojd je piskarao i o tome..
 
Postoji otklon prema kanibalizmu,a sadrži stid,strah,jezu i mistiku,a moguće i još štošta...
Verovatno su u pitanju arhetipovi nastajali stotinama hiljada godina,a potinuti za, relativno
kratko istorijsko vreme...
Valjala bi antropološka psihoforeznika za razjašnjenje...
 
Poslednja izmena:
Kanibalizam, jedan iz trojstva Velikih Tabua ...

Kažu da reč "kanibalizam" nosi poreklo od Kolumbove pogrešne interpretacije reči "Caribs", koju je on čuo kao "Canibs".
Kanibalizam je, pored toga što se praktikovao u nekim plemenima (kao ritualni čin), bio prisutan i u Evropi, u uslovima velikih suša i nestašice hrane (npr tokom II sv. rata) ... a poznat je i slučaj jednog južnoameričkog ragbi-tima čiji se avion početkom sedamdesetih srušio u Andima, pa su ljudi, hraneći se leševima svojih poginulih saputnika, preživeli par meseci u izuzetno surovim okolnostima (po događaju je snimljen i film "Alive" - http://www.imdb.com/title/tt0106246/).
E sad ... zanimljivo je da neke države još uvek nemaju zakone koji sankcionišu kanibalizam, nego se on samo smatra "društveno neprihvatljim" (ovo nisam ni znala do malopre, dok nisam naletela na jedan članak na netu).
 
u plemenima je nekada bio običaj da se protivnici pojedu, jer se verovalo da se tako uzima i snaga od neprijatelja

danas imamo izraz koji se najčešće primenjuje za decu (mada ni kućni ljubimci nisu pošteđeni) "Slatko, da ga pojedeš..", "poješću ti to.." isl

Frojd je piskarao i o tome..

Upravo toga se dotakao i Claude Levi-Strauss u "Tuznim tropima" (Tristes tropiques, 1955), gdje je obrazlozio svoju apologiju kanibalizma (uz kategorisanje ljudozderskih i antropoemickih zajednica) zbog cinjenice da urodjenici jedu meso svog pretka ili smrtnog neprijatelja da bi prisvojili neku psiho-karakternu ili fizicku vrlinu odnosno neutralizovali njegovu moc. S druge strane, njima su primitivni neki nasi civilizacijski obicaji, poput kaznenih.
Potencijalni kanibalizam kod starijih balkanskih naroda je detaljno obradila Fanula Papazoglu (Ljudske zrtve i tragovi kanibalizma kod nekih srednjobalkanskih plemena, ZFF, 1968) na osnovu izvjestaja Livijevog epitomatora Flora o ratovanja Marka Licinija Krasa sa Mezima 29. i 28. g. prije n.e., kad su se ovi zavjetovali (magijska moc izgovorene formule) da ce utrobe neprijateljskih vodja zrtvovati bogovima i sami od njih jesti. Drugi podatak o prinosenju ljudskih zrtava se pronalazi kdo Ovidija (ex-Ponto IV), radi se o Getima o kojima i Herodot govori da svake 5. godine prinose ljudsku zrtvu iz vlastitog tabora vrhovnom bozanstvu Zalmoksisu u cilju slanja glasnika da prenese bogu zelje i molbe svojih saplemenika...
Najbolji opisi se ipak nalaze kod drugog Livijevog epitomatora Festa, tice se plemena Skordiska kako svojim bogovima prinose zrtvu (obicno, ratnog zarobljenika) i piju krv iz lobanja, s tim sto kod Amijana Marcelina i Orozija ima mnogo bolji opis, "pozudno su pili krv iz ljudskih lobanja", tj. kada im je bila potrebna casa, sluzili su se krvavim, kosmatim i umrljanim ljudskim lobanjama, iz cijih supljina mozak nije sasvim bio istresen, pohlepno i bez gadjenja. Naravno, treba biti pazljiv kad se uzme u obzir da su sva cetvorica uzimali podatke iz Livijeve Istorije...
 
mislim da bezbroj nije pravi prilog
ne može se reći da je to baš bila toliko široka pojava
čak da je u opasnosti od umiranja od gladi sumnajm da bi više od 5% pribeglo kanibalizmu
koliko znam nijedna vrsta ne jede samu sebe
bilo bi besmisleno
mislim vuk jede ovcu a ne drugog vuka? zašto?
 
možda sam neinformisan
ali abš ne znam da se druge vrste toliko jedu međusobno
okej možda morske životinje neke imaju taj krvoločni gen
ali opet to je toliko po meni retka pojava da ju je besmisleno analizirati
uostalom niko ne sere u svoje dvorište
 
Štuke su kanibali,a smuđevi nisu...:hahaha:
Somovi bi možda i bili kanibali,ali kad su mali imaju bočne bodlje pa bi zastali u grlu...:mrgreen:
Mala deca nemaju bodlje i često sanjaju arhetipski san da ih neko proganja da ih pojede...:(
 
U ranijim fazama ljudskog drustva, pa i u danasnjim zajednicama koje su udaljene od civilizacije kanibalizam nije bio greh.

Zasto je savremenom coveku ljudozderstvo tako strano i odvratno?

Meso kao - meso, sa fizioloske strane nema nikakvih razlika.

U cemu je onda problem? U moralu? U religiji? U vaspitanju?

U situacijama ekstremne nuzde, kada je zivot u pitanju, ta odvratnost prema ljudskok mesu se gubi...I nije cudo da ljudi tada sasvim normalno postaju kanibali...(Ima bezbroj primera)

Da li smo samo licemerni? :think:

nije meso ko meso, mrzi me sad da trazim ali ljudsko meso se ne moze jesti.

nismo licemerni to je samo svest u ljudima.
 
nije meso ko meso, mrzi me sad da trazim ali ljudsko meso se ne moze jesti.

nismo licemerni to je samo svest u ljudima.

Ljudsko meso se MOZE jesti, cak kazu da je veoma ukusno. (Monogi su ga jeli kroz istoriju, a neki ga i danas jedu)

Mene zanima kada se SAVEST GUBI i pocinje da provladava nagon za opstankom jedinke?

Da li je SAVEST (svest) U STOMAKU, sto bi rekao Marks?
 
a sta je sa mitovima o npr vukodlacima? nisu li dlakovuci coveku vuci ? tj kanibali u sustini?
sta je sa vampirima krvopijama ..nije li mozda i taj mit poreklom kanibalisticki?
 
a sta je sa mitovima o npr vukodlacima? nisu li dlakovuci coveku vuci ? tj kanibali u sustini?
sta je sa vampirima krvopijama ..nije li mozda i taj mit poreklom kanibalisticki?

Pazi, to je zanimljivo pitanje.

Here's my opinion:

Vampiri i vukodlaci su antipodi hrišćanske besmrtnosti duše i asketizmu. Oni nisu duše već tela. Dakle, simbolično bi se moglo govoriti o animalnom. Ali, vampir i vukodlak se u mnogo čemu razlikuju: dok vampir – vrlo svesno, inteligentno, promišljeno - produžava svoju agoniju beskrajnog života-bez-duše sisanjem krvi, dotle vukodlak kolje i ždere žrtvu u nastupu nekontrolisanog i posve životinjskog nagona. Vampirsko sisanje krvi zamena je za poljubac, a ponekad i seksualni čin i produžetak vrste po principu transfuzije vampirske, "zaražene" krvi u odabranog kandidata. Vampiri i vampirice su u svim pričama polno podjednako zastupljeni; u familiji vukodlaka, međutim, ređe imamo pojavu vukodlačica :lol:, pa psihoanalitičari smatraju da je vukodlak reprezent potisnute bestijalne želje civilizovanog čoveka prema ženi (vukodlakov testosteron bukvalno poludi nakon bolne metamorfoze).
Ako je svrha vampirovog ugriza puka potreba za produžetkom sopstvene vrste i održanjem u životu-bez-duše (jer se duša nikako ne može naslediti ili preneti ispijanjem krvi), za vukodlaka jedenje ljudi nije neophodnost preživljavanja, nego simbolično vraćanje prirodi, često identifikovano sa mahnitim iskaljivanjem besa i demonstracijom strašne, nekontrolisane snage. Vampirsko ispijanje krvi je ritual, vukodlakovo kasapljenje može se tumačiti u kontekstu dokazivanja životinjske nadmoći (animalnog) nad racionalnim i emocionalnim. Vampiri znaju šta i zašto rade; vukodlaci imaju praznine u sećanjima – od trenutka početka preobražaja pa sve do buđenja u, ponovo, ljudskoj koži. Dakle, u prvom slučaju radi se o svesnom, u drugom o nesvesnom.
Osim toga, ovde se ne može govoriti o kanibalizmu u pravom smislu, jer ni vampiri ni vukodlaci zapravo više nisu ljudi – te ne ubijaju pripadnike svoje vrste. Prvi samo liči na čoveka; drugi je hibrid čoveka i životinje, motiv iz koga će se kasnije izroditi Dr Džekil/Mr Hajd.

p.s. Inače, interesantno je da oba pojma potiču iz staroslovenske mitologije (iako se neki "artefakti" javljaju i u grčkoj i drugim mitologijama).
 
a stari sloveni nisu bili hriscani tako da tumaciti te mitove kroz prizmu hriscanstva cini se da krivi sliku.

nisma mislio na tumacenja mitova nego na njihove korene..mitovi evoluiraju..

vukodlak kad odstranim sujeverje veoma podseca na coveka obolelog od besnila..zapravo oba mita mogu imati zajednicko poreklo u besnilu s tom ralikom sto je vampir zapravo uvek vampirica..prefinnjenija zenska manifestacija naspram sirovije muske vukodlacke manifestacije

besnilo se takodje prenosi najlakse ujedom..smrtonosno je ..
ali opet sta su strai sloveni u drevna vremena znali o virusima?
 
a stari sloveni nisu bili hriscani tako da tumaciti te mitove kroz prizmu hriscanstva cini se da krivi sliku.

nisma mislio na tumacenja mitova nego na njihove korene..mitovi evoluiraju..

vukodlak kad odstranim sujeverje veoma podseca na coveka obolelog od besnila..zapravo oba mita mogu imati zajednicko poreklo u besnilu s tom ralikom sto je vampir zapravo uvek vampirica..prefinnjenija zenska manifestacija naspram sirovije muske vukodlacke manifestacije

besnilo se takodje prenosi najlakse ujedom..smrtonosno je ..
ali opet sta su strai sloveni u drevna vremena znali o virusima?

Pa kada pogledaš mit o vampiru - on ima mogućnost preobražaja u slepog miša, a slepi miševi su najpoznatiji prenosioci besnila.
Naši stari nisu znali za viruse, ali su verovatno prepoznavali uzročnika izmenjenog stanja i pripisivali ga nekim zlim silama.
 
Pa kada pogledaš mit o vampiru - on ima mogućnost preobražaja u slepog miša, a slepi miševi su najpoznatiji prenosioci besnila.
Naši stari nisu znali za viruse, ali su verovatno prepoznavali uzročnika izmenjenog stanja i pripisivali ga nekim zlim silama.

slepi misevi..vukovi lisice psi..( pripitomljeni vuk )

upravo tako..a masta moze svasta :) pa su ljudi sluzajuci i prepricavajuci price dodavali menjali pridavali fantasticne karakteristike forme osobine tim nesrecnicima
a posto je cove sireci se potiskivao prirodu i divljinu vremenom se i smanjivo broj zarazenih besnilom..ljudi su postali obrazovaniji naravno pa se besnilo pocelo prepoznavati kao nesto drugo ako se upredi sa pricama i motovima..

da me ne mrzi da tupim mogao bih da odlicno razradim tu temu besnila kao uzrocnika mita o vukodlacima i vampirima
a posto su ljudi oboleli od besnila ipak ljudi .jedenje ljudskog mesa i ispijanje ljudske krvi ih cini kanibalima
 

Back
Top