Kampovi za decu

Годинама водим и организујем кампове и искрено постоје 3 врсте родитеља и деце тј. тинејџера (пошто ја водим њих а не малу децу).

Прва је који ме познају и ја познајем њих. Ту ми је пробем што понекад не могу да их одбијем јер се знамо - а најрадије не бих водеио дете.
Други су родитељи и деца који су пријатељи и родбина оних које познајем и који би да иду с друговима / рођацима на камп и та су ми деца најчешће сасвим ОК.
Трећа група су му родитељи и деца које не познајем и који не познају мене. Они су најчешће најбољи јер се строго придржавају првила.

Мени су најгора презаштићена деца, љуби их мајка, и родитељи принчева и принцеза. Њих најчешће замолим да се не пријављују уз препоруку да је најбоље да иду породично и да никога не малтретирају да води њихово дете а ни своје дете да не стресирају одвајањем од мамине сукње.

Било је родитеља који су се жалили што нећу да им водим децу. Ја сам им само дао да потпишу да не сносим никакву одговорност за њихову децу и да могу да иду уколико плате пуну цену (јер је 2/3 пуне цене спонзорисано). Након тога углавном одустану сами.
 
Moje dete je išlo zadnje dve godine na kamp, sa nepoznatim ljudima i nepoznatom decom. Bilo mu je super.
Često ih pominje i priča o kampu i društvu. Slika na desktopu mu je sa njima :)
Kamp na Letenci je isto super. Tamo idu i roditelji (mislim da je od onih iz gornjeg linka jedini besplatan).
 
Ovo sigurno nije vama u Srbiji relevantno jer je moje iskustvo u Kanadi gde je apsolutno sve drugacije.

Proslog leta oba moja deteta su bila u kampu i starijem je bilo ok, a instruktorka je tovarila sve roditelje kako su im deca super talentovana u nadi da ce nabaviti klijente za privatne casove.

Mladji sin je bio u nekoj inzenjerskoj grupi gde je neki polu izgubljeni lik bio zaduzen za decu i imao je nekog volontera tinejdzera kome je sve uvaljivao da radi. Niko od njih nije znao sa decom. Oni su drugog dana rekli deci da mogu da sednu gde hoce i posto je moj sin bio stidljiv on je siroma ostao da sedi sam za stolom. Ispalo je da on zeli tako, a on je tamo jadnicak sedeo kao po kazni i trudio se da ne place od muke sa sve osmehom. Posto ipak malo bolje poznajem svog sina nisam ga tamo vise vodila. Odustala sam. Posle mi je pricao i kako su izgubili neku decu i proveli pola dana jureci po koledzu trazeci klince. Skandal! Takodje sam u hodniku koledza blizi lifta na nekim sofama videla homeless-a kako spava. Dakle nema uopste kontrole ko ulazi i izlazi.
 
U Americi letnji kampovi za decu su jako dobri. Vreme je od 7 ujutru do sest uvece. od 7h do 9 se igraju zajedno ( ali su odvojeni, mladji i stariji ). Onda se dele u grupe ( kuvari, kosmonauti, pirat..i svake nedelje rotiraju decu iz grupe u grupu.) Recimo kuvari su pravi hleb, posle pekli, deca su bila odusevljenja. Onda imaju poligon da trce, posle uce spanski .Rucak, i posle na bazen do 4. Dva obroka se donose od kuce, ali se u kampu dele voce i povrce (pr. tako da deca koja ne vole brokoli, tamo jedu ). U toku nedelje spremaju neku predstavu, i svaki petak se izvode te predstave za roditelje. Animatori su devojke od 18.godina, i imaju imena Mini, Bambi, Oliva...Deca su presrecan i uzivaju.
 
Meni se kampovi za decu svidjaju ali sve zavisi kakvi su i koliko su osobe koje drze te kampove strucne i psihicki podobne
a o tome treba da vodi racuna ministrastvo za decu i omladinu pre nego izda dozvole za otvaranje takvih kampova kao i da
se uspostavi sistem kontrole rada istih..i da kampovi imaju fizicko obezbedjenje
 
Meni se kampovi za decu svidjaju ali sve zavisi kakvi su i koliko su osobe koje drze te kampove strucne i psihicki podobne
a o tome treba da vodi racuna ministrastvo za decu i omladinu pre nego izda dozvole za otvaranje takvih kampova kao i da
se uspostavi sistem kontrole rada istih..i da kampovi imaju fizicko obezbedjenje

Kod nas (mislim na crkvene kampove) nema kontrole od strane drzave. Znam da vecina crkava ima svoje kampove i da drzava nema nikakve ingerencije nad njima jer se drzi odvojenosti crkve od drzave. Meni tinejdzerski kamp pocinje sledece sedmice i od njih 40 nesto malo vise od pola nema nikakve veze sa crkvom vec su drugovi nekoga od njih i idu zato sto im je to mozda i jedina sansa da negde odu iz grada. Kapiram ja i roditelje koji traze sve ovo sto ti Nina spominjes i to je OK. Njima jednostavno kazemo - ovaj kamp nije za vas i vase dete.
Godinama sam vodio mlade u Francusku na Taize susrete i na doceke novih godina po evropskim gradovima i evo i nakon 10-15 godina desava mi se da me u gradu zaustavi neko od tih tada srednjoskolaca i zahvaljuju sto su videli sve to za male pare a ja se iskreno njih i ne secam. Znam da su kamovi u Vrdniku, Zlatiboru, Mrcajevcima itd. krcati i da je najcesci problem manjak kapaciteta da primimo svu decu (u ta tri mesta uglavnom idu klinci) dok smo za ovaj na koji ja vodim ograniceni kapacitetom splavova i skipera za splavarenje Drinom. Znam da su npr. i u Hrvatskoj katolicki kampovi krcati i da neretko oni koji nisu deo crkve salju svoju decu zbog povoljnih uslova.
 
Ni ko dete nisam volela da mi se vreme organizuje, a animatore ili kako se već zovu očima ne mogu. Prošla sam sijaset kampova, odmarališta i koečega u ondašnjoj zemlji, i svaki sam mrzela iz maločas pobrojanih razloga.
Ali to je moje lično iskustvo, verovatno je više dece koja s tim nemaju nikakav problem.
 

Back
Top