Više od 70 % robe se prevozi upravo kamionima, tako da ovaj način prevoza ima centralnu ulogu u lancu snabdevanja, ali već nekoliko godina postoje velika kašnjenja i zastoji jer nema dovoljno vozača kamiona.
Osim što dolazi do kašnjenja isporuke i nestašice određenih proizvoda, troškovi dobavljača se stalno povećavaju, jer plate vozača su sve veće i veće, ali bez obzira na taj vid stimulacije, ogroman je deficit vozača. Rat u Ukrajini je samo doveo do pogoršanja već postojećeg problema u međunarodnom transportu i saobraćaju.
Samo u našoj zemlji trenutno nedostaje preko 12 000 vozača, što u javnom prevozu, što u teretnom saobraćaju. To je jedan veliki društveni problem, ne samo privredni.
Naši vozači napuštaju domaće tržište i odlaze u Evropu zbog boljih uslova i plata, a ovo zanimanje je trenutno svuda deficitarno i do posla se lako dolazi. Prosečna starost vozača je trenutno jedan veliki problem. U Sjedinjenim Američkim državama na primer, prosečna starost vozača kamiona je 55 godina, što je zaista zabrinjavajući podatak.
Kod nas u Srbiji radi preko 700 profesionalnih vozača koji imaju preko 70 godina. Rešenje mora da se nađe što pre, jer ovaj problem ne može da se reši sam od sebe. Mora se naravno početi od obrazovnog sistema. Država mora da se pozabavi promenom sistema. Kod nas je obuka za vozače  preskupa. Potrebno je obezbediti subvencije, ne može sve snositi poslodavac.
 
Zašto je sve manje profesionalnih vozača?
Kod nas u Srbiji na godišnjem nivou iz saobraćajnih srednjih stručnih škola izađe oko 1000 vozača. Potreba tržišta je po nekim procenama čak dva puta veća za vozačima C i D kategorije. Da biste dobili dozvolu za upravljanje kamionom ili autobusom potrebno vam je 2500-3500e. To je jedan od razloga koji ljude odbija od ovog posla, a osim para i sam proces dobijanja dozvole traje dugo. Mnogi stariji vozači navode da je dok je postajao vojni rok bilo drugačije, jer su mnogi vreme u vojsci iskoristili da dobiju dozvole C i D kategorije. Posle odsluženja vojnog roka nastavljali su da se bave tim poslom. Sertifikat o stručnoj kompetentnosti (“CPC”) je dokument kojim se potvrđuje početna ili periodična kvalifikacija profesionalnog vozača za prevoz tereta ili prevoz putnika.
Sertifikat o stručnoj kompetentnosti vozač može dobiti na osnovu priznate početne kvalifikacije. Priznatu kvalifikaciju imaju svi vozači koji su stekli pravo na upravljanje vozilom neke od kategorija: C, C1, D, D1, CE, C1E, DE ili D1E, najkasnije do 30. decembra 2019. godine.
Priznata kvalifikacija se ostvaruje samo na osnovu vozačke dozvole i obuhvata kategorije koje su upisane u vozačku dozvolu. Vozači koji imaju priznatu kvalifikaciju oslobođeni su od pohađanja početne obuke i polaganja ispita za dobijanje početne kvalifikacije – CPC-a.
 
Kakve probleme nedostatak vozača pravi automobilskoj industriji?
Prve su u javnosti ovaj problem predstavile velike kompanije poput koncerna Stellantis (Peugeot, Fiat, Jeep ...) i kompanija Renault. Zbog nedostatka vozača kamiona koji bi prevozili automobile do salona, odnosno kupaca, mnogi automobili su prošle godine ostali u Stellantisovoj fabrici u fabrici, pa je kompanija morala da parkira nove automobile na napuštenom obližnjem aerodromu. Trenutno mnoge automobilske kompanije pozivaju svoje zaposlene na prekvalifikaciju. Zapravo, konkretno Stellantis plaća obuku i sve potrebne naknade i sertifikate potrebne za dobijanje vozačkih dozvola. Sa takvim programom nedavno je počeo i Renault.
 
Volkswagen takođe nije u mogućnosti da isporuči sva vozila kupcima. Problem je takođe i zbog toga što su mnogi ukrajinski vozači koji su bili zaposleni u ovim kompanijama postali nedostupni od kako je počeo sukob između Rusije i Ukrajine.
Kako će se ovaj problem slobodno možemo reći svetskih razmera rešiti, videćemo u narednim godinama. Nadamo se da će nadležni shvatili važnost pronalaženje rešenja što hitnije moguće.
Tekst preuzet sa poratala Pronadjiauto.com